Ovo je više djelo drevnog vodopada nego ljudskog bića. Koji je pričao, razbijao tanjure i plakao. Pijan jahao konja u grad na mjesečini urlajući pjesme. Bez obzira, blistav, sjajno uneravnotežen, rad Ane Božičević uvijek se čini pravim. Ona je pomalo kao neki kolos. Zaglavljena uvijek u pokretu. Apsurdno dostatan.
Eileen Myles
Ana Božičević izumila je novi jezik raseljavanja 21. stoljeća: raseljavanja koje se događa ne samo u prostoru i vremenu već i u srcu, vidu i umu. Pjesme u zbirci "Radost propusta" kreću se od hrvatskih farmi i vezenih haljina do života provedena na netu, emotikona, robnih centara i droge. Uvijek - emocija. Nema filtera, piše ona. Božičević je majstorica zapanjujuće lirike. Njene pjesme zanose, ali mogu vam i šutnuti prašinu u lice u posljednjem retku. Njene opuštene pjesme strahovito su upućene, jednostavno sjajne.
Vrlo dobro
