Prevod i predgovor Dušan Puvačić. Vinjete Nedžad Sahačić.
Donne, John, engleski pjesnik (London, 1572. ili 1573 – London, 31. III. 1631). Studirao pravo u Oxfordu, Cambridgeu i Londonu, putovao kao diplomat po Europi. Tajnik lorda čuvara pečata Engleske, Th. Egertona; tajno se vjenčao s njegovom kćeri, pa je zbog toga izgubio položaj i dopao zatvora. Smrt voljene žene izazvala mu je veliku duhovnu krizu, zaredio se, postao dekan katedrale sv. Pavla. Po podrijetlu katolik i skolastik (nećak Th. Morea), prešao je na anglikansku vjeru; čuveni propovjednik, pisac latinske i engleske proze, Donne je nadasve lirik, najistaknutiji predstavnik tzv. »metafizičke škole«. Njegova je lirika vezana za kasno srednjovjekovlje, ali on prevladava elemente i renesansnog izraza, završavajući kao tzv. manirist. Proza mu se odlikuje osebujnim stilom i smionim spajanjem suprotnosti. Majstor ljubavne i duhovne poezije, izniman po svojoj neobičnoj pjesničkoj metaforici, Donne je pjesnik kojega je razumjelo tek XX. st. Proza njegovih propovijedi dotaknula je bitna pitanja s kojima se zaokupljala filozofija našega doba. U tom smislu bitno je utjecao na engl. pjesništvo suvremenosti (E. Pound, T. S. Eliot, W. H. Auden, D. Thomas). Neobičnošću ritmova utjecao na razvoj engleskog pjesničkog jezika. Djela su mu se širila rukopisno, da bi pjesme bile tiskane istom 1953 (The Poems of John Donne, I–II), a propovijedi 1953–62 (John Donne’s Sermons, I–X).
Vrlo dobro
