Nakon završenog studija glavni lik započinje svoju karijeru u državnoj instituciji, točnije, u Odsjeku za unapređenje obrazaca Odjela za obrasce. Počinje kao pripravnik nadajući se ugovoru na neodređeno vrijeme, sigurnosti i osiguranosti za cijeli život. Uobičajen životni put mladog čovjeka koji je uvjeren da u državnoj službi rade samo najbolji od najboljih i da im je u interesu jedino opće dobro. Ništa neobično i neuobičajeno. No mnogo toga što mu se događa vrlo je neobično i neuobičajeno. Kada i zašto započinju njegovi problemi? Iako je u prva dva tjedna bio vrlo uspješan dok je poštovao pravilo da ne radi ništa na svoju ruku, mučilo ga je to što u ta dva tjedna nije dobio nikakav zadatak. Kako će se s time nositi? Hoće li popustiti pod pritiskom nadređenih i prepustiti se protivno svojim životnim uvjerenjima? Hoće li mu netko pomoći? Je li to ono što je očekivao i čemu se nadao? Je li uistinu bolje ponekad ne raditi ništa nego raditi nešto na svoju ruku, kao što su mu savjetovali?
Uz to što roman daje odgovore na ta pitanja, govori i o besmislenosti nekih obrazaca, procedura i postupaka. Priča je to s vrlo aktualnom temom bliskom mnogima u kojoj autor ispreplićući stvarne i fantastične elemente na duhovit način opisuje, zapravo, stanje u društvu posljednjih nekoliko desetljeća. Funkcioniranje velikih sustava u kojima se vrlo često djelatnici zapošljavaju na temelju prezimena, a ne znanja ili sposobnosti. Unatoč tome, likovi nemaju imena, nego samo funkcije. Mogli bi to biti bilo koji pripravnik, bilo koji pročelnik, direktor, direktorov sin ili tajnica. Hoće li oni završiti onako kako zaslužuju, tj. hoće li se konačno likovima dogoditi nešto prema njihovim zaslugama? – Maja Marčić
Vrlo dobro
