“Vrime sve posoli“ ’dvojezična’ je zbirka poezije. Dvojezična utoliko što Drago Orlić istarskoj čakavštini, koja je, za razliku, recimo, od dalmatinske, »tvrđa« i prepuna talijanizama, unutar iste pjesme, dodaje dionice na hrvatskom književnom standardu. Riječ je, dakako, o ravnopravnom supostojanju dvaju jezičnih, stilskih, kulturoloških, emocijskih i svjetonazorskih razina. Autor je istodobno starinski i moderan u izrazu, čas je njegovo »ča« milozvučno u jeziku prepunom deminutiva, a čas mu je izraz »muškobanjast« – opor, sirov, raskalašen i razbarušen.
Premda sljedbenik poetske ideologije koja radi u i na jeziku, Orlić ne zapostavlja ni njegove smisaone funkcije. Naprotiv, često koristeći figure ironije i autoironije, parodije i persiflaže, stihovi koje čitamo u ovoj knjizi odaju mnogolike i bujne rezervoare pjesničke mašte koja nije u vlasti entropije ili kakva zavodničkog tehniciranja znanja i kulture, ali ni puke vještine pri služenju dvama idiomima.
U njima čitamo mjestimice »grubo« i »nefiltrirano« poetsko biografiranje autorova osobnog i općeg vremana, mitologizaciju i demitologizaciju svakodnevice očima ogoljena i nepatvorena iskustva života – tijela koje je landralo i tratilo život po svojoj volji i pameti.
Lascivnost i karnalnoerotske asocijacije u pjesmama Drage Orlića nisu tek folklorna presvlaka ili poželjna »ne-poetska« punjenja koja bi nas trebala zavesti, nego autentičan glas zrelosti koji još ne želi ostariti. Impresivnim kolorima Ede Murtića “Vrime sve posoli” slano je s poetskom mjerom i ukusom.
Vrlo dobro
