Knjiga putopisa Miroslava Kirina objedinjuje bilješke iz različitih razdoblja autorova života, no odlikuje se koherent-nošću i stilskom dorađenošću te se doima poput organske cjeline. Moglo bi je se nazvati svojevrsnim triptihom: započinje zapisima iz Pariza 2005., njome dominira srednji dio posvećen boravcima u Kini, a završava kratkim bilješkama s putovanja po Hrvatskoj. Na toj se putanji autorova zapažanja kreću u širokom rasponu: od posve jednostavnih svakodnevnih sitnica koje mu se nađu u vidnom polju sve do široke kulturalne problematike dalekoistočnih prostora. Uza svu raznolikost motiva iz „dodirnutih krajeva”, putnikovu su pogledu svojstveni ista znatiželja i isti intenzitet. Trenuci koje bilježi često se pretvaraju u mikro-priče, a iz mnoštva ljudskih obrisa koji promiču njegovim listićima i bilježnicama neki zadobivaju puninu i pretvaraju se u dojmljive likove. Poput svojevrsne potke kroz Kirinove se „zapiske” provlači poezija – kao pokretač putovanja, kao predmet rada i razmišljanja ili pak kao latentna svijest o poetskim vrijednostima jezika. Stoga ova knjiga može pružiti užitak ljubiteljima putovanja, kao i ljubiteljima dobre književnosti. (S.L.)
Vrlo dobro
