Mali skup izbjeglica iz bombardiranog Zadra, smješten po raštrkanim kućama sela Smiljevaca, sastajao se po lijepu danu poslije ručka radi zajedničke šetnje. Cesta se sterala kosom prolazeći između seoskih kuća koje su se nanizale u prisoju; s nje je pucao vidik na razoreni grad u nizini i na more pred njim. Skup je sačinjavalo nekoliko porodica »srednje ruke«. Bio je tu knjigoveža Narcizo Golob, štur čovuljak s velikom bezdjetnom ženom, šjorom Terezom, i s dva dječaka iz prvog braka; trgovac mješovitom robom Ante Morić, udovac sa postarijom kćeri Marijanom; brijač Ernesto Doner sa sitnom plavom ženicom Lizetom i djetencetom u kolicima; crnomanjasta krojačica Anita Kresoević sa ulijepljenim uvojkom na čelu (ostatak nekadašnje mode i uspomena na uspjehe iz mladih dana), i nećakinja joj Lina, siroče na njenoj brizi, tanka i mlada plavojka, kako su govorili, nordijskog tipa. Jedini samac u kolokviji bio je šjor Karlo, umirovljeni općinski viši računar.....
Vrlo dobro
