Fedon ili O duši jedan je od najpoznatijih Platonovih dijaloga i ujedno snažna meditacija o smrti, duši i smislu filozofskog života. Radnja je smještena u posljednje sate Sokratova života: dok njegovi učenici iščekuju izvršenje presude, on s njima razgovara o tome treba li se filozof bojati smrti i što se događa s dušom nakon odvajanja od tijela.
Kroz razgovore Sokrata, Simije i Kebeta razvijaju se argumenti o besmrtnosti duše, sjećanju, odnosu tijela i duše te naravi znanja. Dijalog spaja dramatičan prikaz oproštaja, strogo filozofsko raspravljanje i slikovit mit o zagrobnom svijetu. Fedon ostaje vrijedan zbog napetosti između sumnje i uvjerenja te zbog pitanja koja otvara o životu, smrti, vrlini i mogućnosti spoznaje.