Search Results for: covjek

O Bogu i čovjeku

Razgovori Teoretičara Zygmunta Baumana i teologa Stanisława Obireka – i pored razlika u njihovim intelektualnim biografijama – veže ista potraga za odgovorima na pitanje o mjestu Boga u čovjekovu životu. Autori razgovaraju o jednom Bogu i mnogim bogovima, o toleranciji, traženju jedine istine, o vjeri, o tome što je religijska spoznaja, o odnosima između Boga i čovjeka, o ulozi slučaja u životu, o svojim učiteljima, a na kraju i o nadi. Stanisław Obirek ne skriva da je u zamislima Zygmunta Baumana pronašao potvrdu mnogih svojih razmišljanja. Zygmunt Bauman iznenađuje poznavanjem teološke problematike. Razgovarajući, odlično se slažu, jednom polemiziraju, drugi put kroče istim putevima, a čitatelj kao šutljivi sudionik toga dijaloga ima osiguranu intelektualnu zadovoljštinu vrhunskoga odmjeravanja snaga. Kao što je rekao Zygmunt Bauman u knjizi, sugovornike je vodila ista želja za pomirenjem mnoštva religija s jedincatošću čovječanstva. Riječ je o značajnom djelu, koje otvara dijalog i rasprave o tematiziranju Boga u suvremenom društvu. (tekst s korica knjige)

Ideja čovjeka i antropologije

Scheler za kojega je Max Weber rekao da je pokušao racionalizirati iracionalno, bio je etičar, filozof religije, osnivač sociologije znanja, kritičar kulture i vinovnik antropologijskog obrata u suvremenoj filozofiji i autor metafizike akta. Na temelju svoga tematiziranja filozofije i cjelokupne zapadne kulturne tradicije, Max Scheler misli da aktualno duhovno, socijalno i političko stanje i položaj čovjeka u njemu, zahtijeva da se filozofski i fundamentalno teorijski nanovo formulira odnos između tri temeljna relata tradicionalne metafizike – koje je Kant nazvao idejama, a to su: pojmovi duše, svijeta i boga. Dušu promatra u novoj duhovnoj i svjetskopovijesnoj konstelaciji, uklopljenu u život i u vitalnoj relaciji s tijelom. Čovjek nastupa u prvi plan kao konstituens samoga božanstva, dok su svijet i povijest poprište toga obogotvorenja čovjeka i ozbiljenja boga kao ideje u čovjeku.

Hram u čovjeku

Sveta arhitektura i savršeni čovjek. Hram u Čovjeku, na 127 stranica, sažima filozofiju i način razmišljanja starih Egipćana. Potrebno je barem opće medicinsko, matematičko, pa i filozofsko znanje da bi se ta tanka knjižica mogla dobro čitati. U prvom čitanju i susretu sa takvom neobičnom tematikom pomislite da je ovdje sve bez reda. Ali nakon strpljivog proučavanja slika, usporedbi i listanja medicinskih anatomskih atlasa obuzmu vas dubina i široki opseg misli filozofije Egipćana. – Borka Bunjac, povijest.net

Istra po mjeri čovjeka

Istria a misura d’uomo. Istria tailored to the human scale. Autor fotografija Igor Zirojević. Autor teksta Silvio Forza

Tri čovjeka u čamcu a o psu da se i ne govori

Krenuli smo da bismo uživali u rijeci četrnaest dana, i četrnaest ćemo dana uživati, pa makar nas to ubilo! – poručuju junaci ovoga humorističkog romana što ga je autor isprva zamislio kao ozbiljan turistički vodič porječjem Temze, ali očito se nije mogao oprijeti svojoj prirođenoj duhovitosti stvorivši tako jedan od najboljih izdanaka krepke britanske humoristike, vrhunski primjer iskričave samoironije kojoj ništa nije sveto. U beskrajno zabavnim rekreacijskim putešestvijama trojice prijatelja (a o psu da se i ne govori), koji su se čamcem zaputili Temzom, pronaći ćemo sve karakteristike humora što od 1889. do danas do suza nasmijava čitatelje širom svijeta i koji se i nadalje razvija, najeksponiranije u jakim izvoznim proizvodima Ujedinjenoga Kraljevstva: TV serijama Mućke; Zvonili ste, milorde; Alo, alo; Crna Guja; Monty Python… Zapravo bi se moglo zaključiti da inteligentan, bezvremenski svježi humor Jeromeova Čamca treba uzeti itekako ozbiljno jer djeluje kao težišna točka britanske humorističke tradicije, na pola puta između komediografa Shakespearea i komedijaša Mr. Beana. Za kraj još jedan citat, još jedna potvrda zašto ovaj vremešni bestseler i dalje zauzima ponajviša mjesta u većini izbora najsmješnijih knjiga svih vremena: Uvijek mi se čini da radim više nego što bi trebalo. Pazite, nemam ja ništa protiv rada. Volim rad. Rad me naprosto fascinira. Mogu sjediti i satima gledati kako ljudi rade. Moderna vremena

Smrt praznog čovjeka

Poznata je stvar da glumci vole drame i po tome se članovi amaterske kazališne družine iz Caustona ne razlikuju od ostalih. Strastvene ljubavne scene, ljubomorni i hiroviti ispadi, operetne afektacije, sve to vrijedi više od plaće koju ovdje ionako nitko ne prima. U tijeku su posljednje probe za premijeru Amadeusa, a potom užas… Koliko god netko volio realistične izvedbe, mora se priznati da je pravo umorstvo glavnog negativca pred punim kazalištem ipak previše za dobar ukus. Srećom, među gledateljima je viši inspektor Tom Barnaby koji možda nema preveliko znanje o kazališnoj umjetnosti, ali ima dovoljno policijskog znanja da istraži tko je maknuo zaštitnu traku s britve kojom si je Salieri u završnoj sceni tako efektno prerezao vrat.

Do posljednjeg čovjeka

Pearl Zane Grey (Zanesville, 31. siječnja 1872. – Altadena, 23. listopada 1939.) – američki romanopisac Stekao je široku popularnost svojim pustolovnim romanima o svijetu kauboja i Divljeg zapada. Napisao je 50 romana, a mnogi od njih su i ekranizirani. Prvi roman Bety Zane objavio je 1904. godine. No veliku popularnost donio mu je roman Jahači rumene kadulje objavljen 1912. godine. Postao je najprodavaniji roman u SAD-u do tada, prodano je 750.000 primjeraka. Nakon toga, trudio se objaviti otprilike po jedan roman godišnje.

Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu

Za razumijevanje naše epohe. Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu jedna je od najpoznatijih knjiga ruskog egzistencijalističkog filozofa Nikolaja Berdjajeva kojeg mnogi drže jednim od najvećih mislilaca dvadesetoga stoljeća, a njegove prosudbe o povijesnim, političkim i kulturnim kretanjima i danas privlače veliku pažnju budući da su se mnoga njegova predviđanja pokazala točnima. Nastala petnaest godina poslije knjige Smisao povijesti i jedanaest godina poslije Novoga srednjovjekovlja, ova knjiga predstavlja njegov istinski zreli uradak. Taj vremenski razmak omogućio je Berdjajevu da se u njoj osvrne i na ostvarena predviđanja iz svojih prethodnih knjiga, prije svega ona o nadolasku epohe noći i tame, kao i sveopće povijesne krize te da ih promotri i pod novim vidicima koji su se pojavili kao što su kolektivizam, dotad neviđeno nastupanje masa na povijesnoj sceni, nezaposlenost, radikalni nacionalizam, antisemitizam, rasizam i slične pojave koje su još više produbile dehumanizaciju čovjeka. Uz to autor analizira izazove demokracije, ekonomski razvoj, nove oblike humanizma, pitanje tehničkog napretka, odnos kršćanstva i društva…