Uz unakaženo tijelo svake od žena koju je odlučio smaknuti, ubojica ostavlja čovječuljka izrađenog od dvaju kestena i šibica. Istražitelji dolaze do zastrašujućeg otkrića – na svakoj od tih figurica nalazi se otisak prsta djevojčice za koju znaju da je lani oteta i ubijena. Puka slučajnost ili se psihopat poigrava s njima? I dok se trude razriješiti jezivu enigmu, policijski istražitelji ne mogu se dogovoriti što im je činiti. Gube se i sapliću. Vremena je malo, povjerenja još manje… Znaju samo da je stravična igra ovog ubojice daleko od gotove. I da… nitko više nije siguran.
Njihova suština i razvoj kao i njihovo ogledanje u vezi između egipatskih mitova i sadanje kulture. Pismo ćirilica. Jedanaest predavanja održanih od 4. do 11. avgusta 1908. godine u Štutgartu. Izdanje Antoposofske biblioteke.
Mala filozofijskoodgojna razložba. “Knjiga je originalno i neobično strukturirana te, iako je nakon njezina iščitavanja jasno da je riječ o filozofskoj raspravi, to se samo na osnovi prelistavanja ne može razabrati. Riječ je naime o knjizi iz područja filozofije odgoja koja je, za razliku od uobičajenih filozofskih rasprava, napisana kao neka vrsta enciklopedijskog rječnika koji je oblikovan za pretraživanje i čitanje po uzoru na računalne baze podataka. Zapravo, čini se da je u pitanju novi oblik filozofske rasprave koju sam autor naziva razložbom. Koncipirana je tako da omogućuje ekonomično, brzo, zaokruženo i cjelovito pretraživanje i čitanje. Knjigu je moguće početi čitati od bilo koje odrednice ili rasprave i slijedeći uputnice iščitati je toliko koliko je to čitatelju potrebno ili zanimljivo. Pisana je s namjerom da ponudi pojmovno i jezično konsistentnu i koherentnu, ali i za dogradnju otvorenu cjelinu mišljenja o odgoju kao povijesnom načinu opstanka čovjeka i svijeta. Stoga je ona puno više od priručnika za sve one koji se ozbiljno misle baviti odgojem.” (Boris Kalin)
Esej. Separat iz 308. knjige Rada JAZU, str 79-118 S posvetom autora.
Pregled historije letenja, njegova tehničkog razvoja i primjene u miru i u ratu. Ilustrirano.
Teorija alijenacije u tradiciji i suvremenoj misli. Biblioteka Suvremena misao
Prijevod prvog autorovog romana Nowhere man (2002.), izvorno objavljenog na engleskom jeziku, autobiografska je mistifikacija u kojoj Hemon, Sarajlija ukrajinskog podrijetla koji se početkom rata zatekao u SAD-u te tamo ostao, pripovijeda život svog alter ega Jozefa Proneka. Pronekov životopis u prvom licu pričaju njegovi prijatelji/očevici, pri čemu se mogu izdvojiti tri cjeline; dio u kojemu narator pripovijeda o Pronekovom odrastanju u Sarajevu osamdesetih, dio u kojemu se Pronek kao pripadnik ukrajinske manjine zatječe na stipendiji u Kijevu tijekom antidemokratskog udara u Moskvi te treći dio u kojemu Pronek kao imigrant dobiva posao da za Greenpeace prikuplja novčane priloge po kućama. Roman završava borhesovskom novelom o ruskom ‘bijelom’ časniku Jevgeniju Picku i njegovim pustolovinama po Harbinu i Shanghaiju početkom stoljeća.
Autobiografija je autoportret. Što je kod slikara, kipara autoportret, to je kod književnika autobiografija. Ovaj moj životopis moja je slika. U obliku mozaika. Sastavljen od malih cjelina, naslova kao kockica. A i od širih površina/ploha. Donosim, primjereno ovoj vrsti pisanja, ne samo sažet ishod onih mojih istraživanja koja predstavljaju izvornu novost, nego, makar najkraće, i hod do ishoda. Književniku i učenjaku, uopće piscu vlastita je knjiga kao vlastito dijete. U tom smislu u ovom životopisu u svoj jednostavnosti prikazujem pojedinačno knjige nastale tijekom mojega dosadašnjeg života. Moja su istraživanja o povijesnim osobama suputništvo, suživot s istraživanima unatoč razdaljini od više godina, odnosno stoljeća. Pisanje vlastitoga života nalaže uvažavanje te činjenice. I zato pišući svoj životopis pišem, dakako, ukratko životopis povijesnih osoba koje sam istraživao i koje još proučavam. Donosim događaje i ugođaje.
Specijalna agentica FBI-a Smoky Barrett nema više što izgubiti u životu… Na posljednjem je zadatku manijak ubio njezinu kćer i muža, lice joj unakazio ožiljkom, a u duši ostavio pustoš. Smoky sada vodi tim istražitelja koji lovi novog kalifornijskog monstruma. Radi se o izopačenom serijskom ubojici koji se potpisuje s “Jack ml.” i koji vjeruje da je izravni potomak Jacka Trbosjeka. Nakon što je poslao snimku svog jezivog uratka, Smoky se budi iz letargije i kreće u akciju. Hoće li uspjeti pronaći neki trag? Može li ući u kriminalni um takvog čudovišta? Smoky prihvaća morbidnu igru u kojoj je ulog život ili smrt.
Okruglu petoljetku nakon Goranom za mlade pjesnike nagrađenoga prvijenca Era gmazova, Martina Vidaić javlja se s dostojnim lirskim nasljednikom. Tamni čovjek Birger razvija i nadopisuje ranije zacrtane poetičke strategije i tematsko-motivske matrice: ova tiha, konfesionalna lirika koja mjestimice prerasta u zaglušujući egzistencijalni vrisak razapeta je između minuciozne egzegeze protagonistice i njezina – počesto ponešto rezigniranog i bezvoljnog – odmjeravanja snaga sa svijetom. Tkivo, koje je u prvoj knjizi bilo prije svega ono posve opipljivo, fizičko, sada je tkivo svakodnevice, rutine nad kojom, uz knjige i dnevne rituale, bdije šef: nerealno mala / riječ za božanstvo. U njezinu žrvnju nestvarne djevojčice, koje nisu slučajno u ovu knjigu prebjegle iz poznatog naslova Marije Čudine, nakon godina naukovanja nalijeću na zid: godine lutanja zaglavile su u shemi večera, kauč, TV. No ne treba smetnuti da na toj intimnoj građevini, čvrsto ograđenoj, postoji prozor, i taj je prozor širom otvoren – kroz njega se u prvom planu vidi biljka, onih nekoliko listova poezije.
Istraživanje o psihologiji etike