Search Results for: covjek

Čovjek iz sjene

Knjiga broj 86. Specijalna agentica FBI-a Smoky Barrett nema više što izgubiti u životu… Na posljednjem je zadatku manijak ubio njezinu kćer i muža, lice joj unakazio ožiljkom, a u duši ostavio pustoš. Smoky sada vodi tim istražitelja koji lovi novog kalifornijskog monstruma. Radi se o izopačenom serijskom ubojici koji se potpisuje s “Jack ml.” i koji vjeruje da je izravni potomak Jacka Trbosjeka. Nakon što je poslao snimku svog jezivog uratka, Smoky se budi iz letargije i kreće u akciju. Hoće li uspjeti pronaći neki trag? Može li ući u kriminalni um takvog čudovišta? Smoky prihvaća morbidnu igru u kojoj je ulog život ili smrt.

Čovjek

Njegova priroda i njegov položaj u svijetu

Čovjek i NLO

Ostali autori: Stjepan Gjurinec Opis: Autor u ovoj knjizi prvenstveno promišlja značenje NLO-a za čovjeka jučer, danas i sutra. U prvom dijelu knjige je niz karakterističnih primjera kojima se dokumentirano uobličuje mozaik dugotrajnog povijesnog kontinuiteta NLO fenomena i susreta s inteligentnim nebeskim došljacima na raznim prostorima i vremenski međusobno veoma udaljenim zemaljskim adresama. Drugi dio knjige usmjeren je na suvremenu NLO eru te kritičku analizu NLO fenomena koji može imati značajne, pa čak i sudbonosne posljedice na etičkom, kulturno-religijskom, znanstvenom, gospodarskom i vojno-političkom planu.

Šumski čovjek

Pearl Zane Grey (Zanesville, 31. siječnja 1872. – Altadena, 23. listopada 1939.) – američki romanopisac Stekao je široku popularnost svojim pustolovnim romanima o svijetu kauboja i Divljeg zapada. Napisao je 50 romana, a mnogi od njih su i ekranizirani. Prvi roman Bety Zane objavio je 1904. godine. No veliku popularnost donio mu je roman Jahači rumene kadulje objavljen 1912. godine. Postao je najprodavaniji roman u SAD-u do tada, prodano je 750.000 primjeraka. Nakon toga, trudio se objaviti otprilike po jedan roman godišnje.

Nevidljivi čovjek

Mnogi kritičari ističu da je Ellison uključio gotovo svaki vid crnačke svijesti u svoje djelo: muziku, nasljeđe ropstva, tradiciju propovijedanja, ples i odnose između Sjevera i Juga. U jazzu je našao metaforu afroameričkog postojanja, a tehnika improvizacije na zadanu temu predstavljena je kao demokratsko načelo, načelo bitne jednakosti, koje protagonist usvaja… Preko duhovnih pjesama i robovskog preklinjanja predstavljena je cjelokupna afroamerička povijest. Kroz čitav roman muzička metafora provlači se kao općeprisutna pozadina sazrijevanja nevidljivog čovjeka. – Zvonimir Radeljković, prevoditelj. Najbitniji američki pikarski roman dvadesetog stoljeća. – Lev Grossman, časopis Time

Čovjek i tehnika

Knjiga zapisa poznatog njemačkog mislioca o utjecaju tehnike na čovjekov život.

Čovjek je snažan

Corrado Alvaro tridesetih je godina prošloga stoljeća, poput mnogih zapadnoeuropskih intelektualaca, hodočastio u Sovjetski Savez, kako bi se na licu mjesta uvjerio u ostvarivanje vječnog sna: pravednog društva. No, u Italiju – pod fašističkom strahovladom – vratio se razočaran, svjestan da se novo društvo rađa u ozračju represije i zatiranja slobode pojedinca u ime kolektiva. U ovom romanu, koji se po svom umjetničkom dosegu i jezi koju izaziva može usporediti s djelima Franza Kafke i Georgea Orwella, iznosi osobni doživljaj totalitarnog društva, utemeljenog na paranoji i strahu. U svojoj revnosti, novi čovjek podozriv je ne samo spram svakoga s kim ulazi u interakciju, nego je sumnjičav i spram samoga sebe, do te mjere da je spreman izdati najbliže i priznati zločine koje nije počinio, sve u želji da preduhitri moguće i sasvim izvjesne optužbe drugih. Premda utemeljen na autorovom boravku u Staljinovoj diktaturi, u današnje doba u kojem su već stvorene sve pretpostavke za posvemašnji nadzor nad svakim od nas, roman Čovjek je snažan itekako je aktualan.

Čovjek bez sudbine

Čovjek bez sudbine roman je za koji je Imre Kertész dobio Nobelovu nagradu za književnost 2002. godine. Čovjek bez sudbine govori o holokaustu, a drži se da je od svih romana s temom pogroma Židova za Drugoga svjetskoga rata ovaj najradikalniji. Je li to prije svega zbog nevinog tona kojim pripovjedač, mađarski Židov, još uvijek dječak, opisuje deportaciju kao izlet u nepoznato, a dolazak u Auschwitz kao groteskni spektakl. Ili šokira činjenica da on tako spremno, poput dobrog učenika koji želi stvari obaviti najbolje što može, prihvaća logiku koncentracijskog logora. Ne postoji književno djelo koje na bolji i vjerniji način opisuje sve posljedice koje logor ostavlja na čovjeka. Kertészov Čovjek bez sudbine književno je djelo koje o najtežem iskustvu što ga čovjek može proći govori na literarno zapanjujući način.

mačka čovjek pas

mačka čovjek pas zbirka je kratkih priča tematski povezanih pojmovima iz naslova. U ovim pričama mačka, čovjek i pas predstavljaju ravnopravne entitete čiji životi i smrti ovise jedni o drugima. Zahvaljujući Jergovićevom umijeću, priče su istovremeno začudne i svakodnevno uvjerljive, istražujući autonomiju i međusobnu povezanost likova. Kratke priče u knjizi mačka čovjek pas tematski su povezane pojmovima iz naslova. No nije to knjiga o ljubimcima, o psu i mački kao nižim bićima, a o čovjeku kojemu pas i mačka, kao višem i gospodaru, služe u njegovoj dosadi, čudaštvu, samoći, emocionalnoj osujećenosti itd., itsl. Kao što sugerira već sam način na koji je naslov ispisan, u ovim pričama to su tri ravnopravna entiteta, njihovi životi (i smrti, o, smrti naročito!) vezuju se jedan uz drugi i ovise jedan o drugome kao u stvorenjâ autonomnih, nepodređenih. Oni čine zajednički svijet, u kojemu se događaju stvari u isti mah začudne i svakidašnje uvjerljive, a sve to zahvaljujući vrsnome umijeću stvaranja kratke priče. Tko zna, kada se sve slegne i prosije kroz receptivno sito i rešeto, neće li se pokazati da je u samomu temelju Jergovićeve književnosti uvijek i bila baš umjetnost kratke priče? Ivan Lovrenović

Čovjek od krede

Može ga se osjetiti u šumi, u školi i na igralištu; prisutan je u domovima i na sajmištu. Zavukao se u gotovo sve kutke gradića Anderburyja… strah da vas netko ili nešto stalno promatra. Sve je počelo davne 1986. u zabavnom parku, onog dana kad se dogodila nesreća. Tada je dvanaestogodišnji Eddie upoznao gospodina Hallorana – Čovjeka od krede. On je Eddieju dao ideju o crtanju kredom i ostavljanju tajnih poruka za njegove prijatelje… i bilo je zabavno, sve dok ih jedan čovjek od krede nije odveo do trupla. Trideset godina poslije, Ed vjeruje da je prošlost iza njega, sve dok ne dobije pismo u kojem se nalaze komadić krede i crtež čovječuljka. Hoće li se povijest ponoviti? Je li ta priča uopće bila gotova? Hoće li igra opet jednako završiti?

Oslikani čovjek

Objavom prve knjige u serijalu Demonski ciklus Oslikani čovjek, 2008. godine napravio pravu malu pomutnju na fantasy sceni. Neobična priča o demonima koji su se pojavili nakon što su ih ljudi u dalekoj prošlosti porazili doživjela je ovacije čitatelja i kritike pa se gotovo preko noći našao na listi najčitanijih autora.

Tko je taj čovjek?

Autor prikazuje Dylanov neobični život tako što postupno razotkriva njegove tehnike kamuflaže. Unatoč stalnoj promijeni imidža, spiritualnim zaokretima, svojoj manipulativnoj prirodi i povremeno zbunjujućim posrtanjima između stvaranja uzvišene glazbe i hirova kojima je ugađao samome sebi, pravi Bob Dylan nikad dosad nije bio vidljiviji. Je li Robert Allen Zimmerman, sin prodavača kućanskih uređaja sa Srednjega zapada, ikada bio išta od onoga za što se izdavao? Siroče bez doma, politički prorok, rock ‘n’ roller, pjevač countryja, religiozni fanatik, bluegrass-sveznalica, samoproglašeni konzervator glazbene americane? Čak ni Madonna ili David Bowie ne dijele intenzitet Dylanove opsesije stalnim preoblikovanjem samoga sebe. Za njega je to ekvivalent skitničkom životu po željezničkim tračnicama ili Neal Cassadyjevoj ovisnosti o epskim putovanjima automobilom – samo se kreći, i neće te moći zarobiti u mjestu.

Čovjek iz podruma : roman

Šušteći i pucketajući, nezaustavljivi nokti Rejhane Grozne probijaju zidove svih stanova u naselju, češkaju po obrazu nekog dobrog finog komšiju koji će uvijek tako pristojno šutjeti o svemu važnome i onda ga skalpiraju, kolju, sijeku u komade… Svi šute o istom čovjeku. Zar je već sve rečeno o jednom životu ugašenom na frontu pred sam kraj rata? Iz supruge i braće ne može se iskamčiti ni riječ. Zašto zanijeme kad god razgovor dođe do crne tačke? Zbog straha? Stida? Od nerazjašnjene smrti proći će mnogo godina. Student mašinstva, sin prešućivanog, odlučuje se na čin koji će otvoriti Pandorinu kutiju, minijaturnu, porodičnu. Mladićeva sestra zavlači ruku unutra. Nešto traži. Ne nalazi mira i sve više prezire sebe. U zavadi je sa svojom gitarom. Gnuša se vlastitih prstiju dok iz žica istjeruju baroknu muziku. Rovati po porodičnoj prošlosti i žaliti se na blogu – dokad? Nepoznato lice mami je polupismenim mejlovima. Obećava da će joj otkriti zašto njenog oca više nema, ali pod jednim uslovom: neka potraži zagonetne predmete skrivene po gradu i dokuči šta oni znače. Jedna tajna, možda i dvije… Njihov uznemirujući bas širi se od rovova Grmeča i (poslije)ratnog Bihaća do Detroita i zabačenih kvartova New Yorka. To zlokobno brujanje potresa našu epohu društvenih mreža, elektronske špijunaže i internetskog trača, i prodire još dalje, u završne dekade prošlog stoljeća, u ono već davno vrijeme kasetofona i maloumnih kućnih kompjutera. Tada je socijalizam izdisao, a kiše donosile radioaktivnost iz Černobila. Čuvena havarija nuklearke svojevremeno je užasnula Evropu. A obradovala, navodno, jednog tinejdžera, budućeg profesionalnog programera, poznatog po ogrlici s privjeskom u obliku skarabeja. Simbola besmrtnosti…