Zagubljeni portreti

Od početka sedamdesetih godina Željko Jerman intuitivno istražuje mogućnosti i ograničenja medija fotografije. Namjerno snima i razvija neoštre i sive fotografije, intervenira kemikalijama, olovkom ili temperama u procesu razvijanja, koristi više negativa, a gotove fotografije reže, trga, pali. Dobiveni rezultat ekspresivno je procesualno djelo, refleksija egzistencijalnog nemira”. Polovicom sedamdesetih godina reducira postupak na elementarnu upotrebu fotokemikalija na fotopapiru bez upotrebe fotoaparata. Zanima se za multimedijske umjetničke postupke i sve se češće koristi tekstom u radovima.