Oznaka:

O ratu

Prvih šest knjiga koje su već napisane u čisto promatram kao još prilično bezličnu masu koju svakako treba još jedanput preraditi. Pri toj će se pre­radbi bolje vidjeti kako posvuda postoje dvije vrste rata i pritom će sve ideje dobiti jasniji smisao, određeni smjer, bližu primjenu. Postoji, dakle, rat kojem je svrha bacanje neprijatelja na koljena, bilo da ga želimo politički uništiti ili jedno­stavno onesposobiti i prisiliti na bilo kakav mir te onaj kod kojeg želimo krenuti u osvajanja samo na granicama svoga carstva bilo da zadržimo granice, bilo da ih u miru upotrijebimo kao korisno sredstvo razmjene. Prelasci iz jedne vrste u drugu moraju dakako ostati, ali posvuda potpuno različita priroda tih dviju težnji mora sve prožeti i odvojiti ono što je nepomirljivo. Osim ove faktičke razlike u ratovima mora se još isto tako izričito i točno utvr­diti stajalište potrebno u praksi kako je rat samo nastavak državne politike drugim sredstvima. To posvuda potvrđeno stajalište unijet će jedinstvo u razmatranje i sve će se lakše riješiti. Iako će to stajalište postati djelotvorno uglavnom tek u osmoj knjizi, mora se ipak u potpunosti razviti već u prvoj knjizi i sudjelovati pri preradbi prvih šest knjiga. Takvom preradbom će se prvih šest knjiga riješiti nekih natruha, neki procjep i neka pukotina će se zatvoriti, a neke općenite rečenice moći će se pretočiti u konkretnije misli i oblike. Sedmu knjigu, O napadu, za koju su već skicirana pojedina poglavlja, valja promatrati kao odraz šest knjiga i odmah obraditi prema upravo navedenim konkretnijim stajalištima tako da nije potrebna nikakva nova preradba, već ona može služiti kao norma pri preradbi prvih šest knjiga. U osmoj knjizi, O ratnom planu, tj. općenito o ustroju cijeloga rata naći ćete više poglavlja, no ona se ne mogu smatrati pravom građom, već su obično grubo probijanje kroz masu da bi se tek u samom radu otkrilo o čemu se radi. Tu svrhu su ta poglavlja ispunila i nakon završetka sedme knjige mislim odmah prijeći na pisanje osme, u kojoj će se tada pokazati oba navedena stajališta i sve pojedno­stavniti, ali istodobno i produhoviti. Nadam se da ću u ovoj knjizi izglačati pokoji nabor u glavama stratega i državnika i barem svuda pokazati o čemu se radi i što zapravo treba imati na umu kod rata. Ako sam razradbom te osme knjige pročistio svoje ideje i ako su veliki obrisi rata određeni kako valja, bit će mi to lakše prenijeti taj duh u prvih šest knjiga i te obrise i ovdje svuda naglasiti. Dakle, tek ću se tada latiti preradbe prvih šest knjiga. Ako bi me prerana smrt prekinula u tome radu, tada će se ono što će se iza mene naći nazvati, naravno, bezličnom masom misli koja će, izložena neprekidnim nesporazumima, dati povoda mnoštvu nezrelih kritika. U tim stvarima svatko misli da je ono što mu prvo padne na pamet kad uzme pero u ruke dovoljno dobro da bude izrečeno i napisano te smatra to jednako nedvojbenim kao što su dvaput dva četiri. Kad bi se htio potruditi poput mene da godinama razmišlja o temi i stalno je uspoređuje s povijesti ratovanja, bio bi, dakako, oprezniji s kritikom. Ali unatoč toj nedovršenoj formi mislim da će čitatelj bez predrasuda koji je željan istine i čvrste vjere prepoznati u prvih šest knjiga plodove višegodišnjih razmišljanja i predanoga proučavanja rata te možda u tome naći glavne zamisli od kojih bi mogla poći revolucija u ovoj teoriji. Carl von Clausewitz Rečenicu da je rat je nastavak politike drugim sredstvima zacijelo ste čuli mnogo puta no jeste li znali da ju je zapisao Carl von Clausewitz? Iako je umro još 1831. godine ovaj pruski vojnik i vojni teoretičar do danas je ostao najcitiranijim, najkontroverznijim i, unatoč godinama, najmodernijim vojnim misliocem. Njegovo najpoznatije djelo je knjiga O ratu. Iako nedovršeno do danas je ostalo jedno od najvažnijih djela o vojnoj strategiji.

Daj i uzmi

Dobri momci pobjeđuju samo u filmovima? Ne, osobe koje uspijevaju dijele se na one koje daju, uzimaju ili usklađuju, a uvriježeno shvaćanje da su osobe koje daju slabići i gubitnici pokazuje se potpuno pogrešnim. Davanje donosi gubitke s kojima onaj tko uzima ne mora računati, ali uspjeh koji postižu oni koji daju širi se i prelijeva, uvećavajući uspjeh onih koji se nalaze oko njih. I dok uspjeh osoba koje daju stvara vrijednost, umjesto da je samo prisvaja, osoba koja uzima uspijeva samo pod uvjetom da drugi gube. Knjiga Daj i uzmi uvodi novu paradigmu u poslovanje i visoko je na listi najutjecajnijih poslovnih knjiga desetljeća. Kako kaže autor, njezin je cilj razumjeti zašto je davanje ujedno zarazno i opasno. Kako bi otkrio zašto ljudi koji daju zauzimaju vrh ljestvice uspjeha, autor je prikupio iznenađujuća istraživanja i priče iz života koje objašnjavaju na koji način davanje može biti utjecajnije – i manje opasno – nego što većina ljudi vjeruje. Prvi dio Grantove knjige otkriva načela uspjeha osoba koje daju te pokazuje kako uspješne osobe koje daju na jedinstveni način pristupaju odnosima u četiri važna područja: povezivanje s drugima, suradnja, vrijednosti i utjecaj. Drugi dio knjige posvećen je gubicima povezanim s davanjem. Istražuje kako se osobe koje daju brane od sindroma izgaranja na poslu i kako uspijevaju ne postati mekušci i slabići. Sjajno, dobro potkrijepljeno i motivirajuće razotkrivanje vjerovanja da ‘dobri momci ne pobjeđuju’! Već godinama opažam da velikodušnost stvara neku svoju vrstu pravde, a Grantovo fascinantno istraživanje i zanimljiv stil čine ne samo čvrstu potvrdu tog načela nego i praktično znanje i tehnike za njegovu učinkovitiju primjenu. Ovo je proglas o tome kako važne stvari provesti u život, i to na održivi način. David Allen, autor knjige Organiziranje posla (Gettingt Things Done)

Moć boja u oblikovanju vrtnih prostora

Kazalo biljnih vrsta – latinsko-hrvatski nazivi ; Kazalo biljnih vrsta – hrvatsko-latinski nazivi ; Kazalo autora naziva biljnih vrsta. Cjeloviti prikaz dizajniranja i odabira bilja za uređenje vrtova, gredica i cvjetnih detalja uporabom određene boje. Kratka bilješka o autorici na unutarnjoj strani zaštitnog ovitka. Preuzeto s korica knjige: – više od 4.000 biljaka dekorativne cvatnje – 130 originalnih planova u boji – više od 40 originalnih umjetničkih skica – 400 po prvi puta objavljenih fotografija u boji – preko 50.000 sustavno razvrstanih podataka

Crnac

Roman Crnac počinje rečenicom “Kuća u kojoj smo živjeli bila je drvena.” Drvene kuće rezervirane su za bajke i priče za djecu. Autorica doista piše o djetinjstvu, djetinjstvu koje bi moglo biti i njezino, no pripovjedačica nema ime, kao ni selo u kojem živi, kao ni grad u koji odlazi na studij. Roman je sastavljen od kratkih fragmenata koji se ponekad čitaju kao kratke priče, ponekad kao bljeskovi sjećanja, a ponekad kao pjesme u prozi. U djetinjstvu pripovjedačice nema elemenata bajke, upravo suprotno. U pregrađu provincijskog grada poznatog po teškoj industriji, dijete odrasta okruženo siromaštvom, provincijalizmom i suptilnim terorom ljudi koji žive prazne živote. Ni odlazak na studij u veliki grad ne mijenja ništa. Ulice su veće, nešto bolje osvjetljene, no ljudi “praznih pogleda” prate je i dalje. Gromača piše o istom onom istočnoevropskom siromaštvu koje je opisala Slavenka Drakulić, istom onom odnosu prema ženama o kojem je pisala Dubravka Ugrešić, no njezini prozni fragmenti bliži su romanu Bašta, pepeo Danila Kiša, Šali Milana Kundere, Velikoj bilježnici Agote Kristof i poeziji Szymborske. Tatjana kao i svi dobri pjesnici, zna reći puno s malo riječi.

Teorije zavjere 21. stoljeća

Živimo u doba dosad neviđene inflacije informacija, ali i dezinformacija. Posebno je to došlo do izražaja u vrijeme pandemije koronavirusa. O samoj pandemiji i koronavirusu, a potom i o prednostima i manama cjepiva i cijepljenja dobivali smo i dobivamo najrazličitije i najkontradiktornije vijesti iz svih mogućih komunikacijskih kanala. Usporedo s tim pojavile su se i teorije i „teorije“ o 5G mreži, pojavio se i QAnon te dosad nezamisliva razmišljanja o – ravnoj zemlji, ali i pticama „koje zapravo ne postoje, nego su – dronovi“. Što je u toj kakofoniji vijesti istina a što laž, kako smo došli do toga da vjerujemo ili u sve ili ni u što, pokušava nam otkriti knjiga „Teorije zavjere 21. stoljeća“ Velimira Grgića. Jednostavno, pregledno, kronlogijski ali i problematski, no istodobno i uzbudljivo Grgić nam – prvi u Hrvatskoj – na jednom mjestu nudi cjelovit pregled i kronologiju fenomena koji su nas doveli do toga da živimo u vremenu kada nijednu informaciju i vijest ne možemo i ne smijemo uzimati – zdravo za gotovo. Knjiga „Teorije zavjere 21. stoljeća“ zapravo je mali ali učinkovit vodič za snalaženje u suvremenom svijetu u kojem – očito – ništa nije onako kako izgleda, vodič za snalaženje za sve one koji o vremenu u kojem živimo žele dobiti (napokon) pouzdane i provjerene informacije.

Kainov kompleks

Za razliku od Sigmunda Frojda koji koristi mitsku figuru Edipa da njome obeleži incestuoznu vezanost dece za roditelje, Leopold Sondi koristi biblijsku figuru Kaina kako bi u prvom redu obeležio rivalitet braće oko očinske ljubavi, budući da biblijski Kain iz ljubomore ubija svog brata Avelja koji je simbol dobrote. Ali, kao što Edipov kompleks ne znači samo incestuoznu vezanost za roditelje, već mu Karl Gustav Jung daje i jedno šire, arhetipsko značenje – potrebu za toplinom i zaštitom u formi infantilne zavisnosti, tako ni Kainov kompleks ne znači samo rivalitet braće oko ljubavi oca već istovremeno predstavlja projekciju „zlih nagona” koji postoje u čoveku i ogledaju se kroz zločine., častoljublje, sujetu, ljubomoru, netolerantnost i bezrazložno povređivanje drugih. Stoga Kainov kompleks moramo shvatiti u širem smislu kao simbol zla, zla koje u manjoj ili većoj meri postoji u svakom čoveku i predstavlja tamni, negativni deo ljudske ličnosti. Taj tamni, ubilački deo ljudske prieode ispoljio se i u jednom od najznačajnijih starozavetnih vođa i proroka – u Mojsiju. Ubistvo jednog Egipćanina kada je Mojsiju bilo osamnaest godina, koje se u literaturi gotovo nipodaštava, u centru je Sondijeve pažnje u ovoj knjizi. Duševne posledice takvog sagrešenja i teret krivice koji je Mojsije posle ubistva morao nositi u sebi, kao i savest koja ga je mučila, postepeno su u njemu toliko narasli da su bili u stanju da jednog prekršioca zakona preobrate u zakonodavca. Ukratko, Sondija prevashodno zanima pojava Kaina u sudbini Mojsija i njegovo dejstvo na dalji Mojsijev razvoj, odnosno zanima ga kako ubistvo može dovesti do krivice, krivica do priznanja, priznanje do oslobođenja, i kako, zatim, oslobađanje od krivice ubicu može dovesti do Boga. Jer, po Talmudu, čovek može i treba da služi Bogu i zlim Kainovim nagonima.

Vojnik

Knjiga prati život izraelskog generala i kasnije ministra u Likudovoj vladi Yossija Peleda, poljskog Židova rođenog u Antwerpenu, u Belgiji, u jeku Drugog svjetskog rata. Yossi Peled, rođenog imena i prezimena Jefke Mandelević, brzo je napredovao kroz vojni sustav izraelske države, sudjelujući u dva važna rata, Šestodnevnom i Jomkipurskom, koja Izrael vodi sa arapskim državama. Knjiga o ovom izraelskom generalu zapravo svjedoči o životu koji je počeo uz konstantnu prijetnju nacističkih vlasti njemu osobno i njegovoj obitelji u Belgiji, a nastavlja se u novoj državi Izrael gdje Yossi Peled postaje jedan od bitnih kotača u očuvanju Izraela u neprestanim ratovima koje je ta država vodila sa svojim susjedima.

Književnost

Vrlo kratki uvod u njezinu teoriju, povijest i kritiku

Indeks zabranjenih knjiga

Savremena pitanja. Vjersko-znanstvene rasprave za naobražene krugove. Serija IV.. Svezak XIX. i XX. Saznaj više na : https://www.jergovic.com/ajfelov-most/knjige-iz-moje-biblioteke-4/