Mefisto – roman jedne karijere šesti je roman njemačkog pisca Klausa Manna, objavljen 1936. dok je bio u egzilu u Amsterdamu. Objavljen je prvi put u Njemačkoj u istočnoberlinskom Aufbau-Verlagu 1956. Roman, slabo prikriveni portret njemačkog glumca Gustafa Gründgensa, prilagođava faustovsku temu tako što glavni lik, Hendrik Höfgen, napušta svoju savjest i nastavlja djelovati i privoljeti se nacističkoj stranci kako bi zadržao i poboljšao svoj posao i društveni položaj.
Oplemenjivanje namještaja i prostorija furnirima, plastikom i drugim materijalima. Udžbenik za drvno-tehničke škole i priručnik za praksu.
Keramičarski radovi u građevinarstvu, 2. izdanje
Cijelo je Gubilište mistična epopeja prokazanih i moralno izopačenih figura (Otac-Sin) do svoga kraja. Ponavljanje je sudbine uvijek vječna novost. Kovačeva je “izvornost” u preuzimanju biblijsko-neognostičke misaone sheme, koja se tako umjetnički snažno preoblikovala u religijskome iskustvu Dostojevskoga i njegovu nihilizmu, u tomu što svu težinu tog iskustva prenosi u pripovjedačev diskurs. Tako roman istodobno lebdi u različitim vremenima – evokacijom djetinjstva (prošlost), putovanjem sporim vlakom kroz bespuće (sadašnjost) i bijegom pred zmijom i smrću (budućnost). Izabirući formu tradicionalnog pripovijedanja i moderne eksperimentalne forme Mirko je Kovač u Gubilištu zacrtao okvir vlastita pripovjedačkoga labirinta u kojem se prijelazi između mističnog, opscenog i uzvišenog zbivaju bez nasilnoga reza, poput snovita putovanja kroz umnožena zrcala. Žarko Paić
Iznimno zanimljivo djelo Jugoslavija i svijet 1968. povjesničara Hrvoja Klasića problematizira situaciju u Jugoslaviji tijekom jedne od najburnijih godina druge polovice 20. stoljeća. Na jednoj razini, obrađuju se promjene u zemlji, najvećim dijelom uvjetovane započetom privrednom reformom (1965.). Na drugoj razini promatra se položaj Jugoslavije 1968. u europskom i svjetskom kontekstu, njezin odnos prema Pokretu nesvrstanih, Varšavskom bloku i Zapadu. Iz te analize vidljiv je specifičan položaj Jugoslavije između Istoka i Zapada. Posebna pozornost posvećena je odnosu Jugoslavije prema Praškom proljeću i intervenciji Varšavskog bloka na Čehoslovačku. Kroz cijelo djelo promatra se položaj i uloga Josipa Broza Tita, kako u zemlji, tako i na međunarodnoj političkoj sceni. „Zašto baš 1968.? Bila je to svakako jedna od najturbulentnijih godina druge polovine 20. stoljeća. Rat u Vijetnamu bio je u punom jeku. Atentati na Martina Luthera Kinga i Roberta Kennedyja podsjetili su svjetsku javnost da ni visokorazvijena demokratska društva nisu imuna na nedemokratske oblike političke borbe. Mladi, poglavito studenti, bez obzira na rasu, spol ili podrijetlo, vrlo burno izražavaju svoje nezadovoljstvo svijetom u kojem žive. Politička elita u Moskvi još jednom se potrudila dokazati da je socijalistička praksa nespojiva s ‘ljudskim likom’. Turbulencije nisu zaobišle ni Jugoslaviju. Dvadeset pet godina nakon osnivanja, federacija sastavljena od šest republika i dviju pokrajina proživljavala je ekonomsku, političku i socijalnu krizu. Razlike u pogledima na jugoslavensku budućnost prisutne su unutar saveznog rukovodstva, između republičkih rukovodstava, ali i u najširoj javnosti.“ Osim najširoj publici, knjiga će poslužiti i kao vrijedna literatura znanstvenicima, studentima humanističkih znanosti i brojnim sudionicima obrađenih događaja, ali i kao poticaj daljnjem istraživanju suvremene hrvatske povijesti. *** „Jedan od omiljenih predavača, Klasić je i u tekstu knjige pokazao zašto su učionice u kojima izvodi nastavu uvijek prepune. Jugoslavija i svijet 1968. utemeljena je na građi iz različitih arhiva, iscrpna i živa kada rekonstruira pojedina zbivanja, a opet knjiga koja odaje duh prijelomne, revolucionarne, nemirne 1968. u Francuskoj, SAD-u i, najviše, u Jugoslaviji. (…) Knjiga Jugoslavija i svijet 1968. puno je više od znanstvenog teksta. Ona je zabavna, važna i potrebna.“ prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, iz Recenzije
Izravnost, jednostavnost i mudrost Frischovih predavanja iz 1981. osvajaju čitatelje i danas. Njihov odjek s vremenom jača. General Franco vladao je četrdeset godina. Picassova slika Guernica nije ga ni najmanje mogla spriječiti u tome. Umjetnost nije nekakva protusila. Slika Guernica, slavna kao Grünewaldov Raspeti Isus, bila je izložena u New Yorku dok je Franco na umoru potpisivao svoje posljednje smrtne presude, no Guernica je unatoč tomu vehementna. To što danas, za razliku od ranijih godina, direktno političku književnost smatram nesporazumom, pogreškom svoga političkog angažmana, to zvuči kao rezignacija, znam. Je li to rezignacija? Ja samo ne vjerujem u djelovanje putem direktno političke književnosti; dovoljno mi je da pročitam novine kako bih redak za retkom uvidio da političko prosvjećivanje za kojim teži takva književnost u svim zemljama nema nikakvog učinka. U nekim zemljama postigne to da je zabrane. A ondje gdje nije zabranjena, zato što ništa ne postiže, vladaju iste laži kao i uvijek. To nije sve: Sve više i više slutim da tradicionalni politički rječnik uopće ne dopire do političkih fenomena današnjice. Istrošen je. Ne pogađa bit nove stvarnosti. A to se ne odnosi samo na marksistički vokabular. I vokabular kapitalističkog liberalizma (sloboda kao sveto pravo na izrabljivanje ljudske radne snage od strane kapitala) danas je dostatan za nekoga tko se kandidira za predsjednika; nije dovoljan za analizu društvenih konflikata koji se ne mogu riješiti naoružavanjem…
Pragmatism is the most famous single work of American philosophy. Its sequel, The Meaning of Truth, is its imperative and inevitable companion. The definitive texts of both works are here available for the first time in one volume, with an introduction by the distinguished contemporary philosopher A. J. Ayer. In Pragmatism, William James attacked the transcendental, rationalist tradition in philosophy and tried to clear the ground for the doctrine he called radical empiricism. When first published, the book caused an uproar. It was greeted with praise, hostility, ridicule. Determined to clarify his views, James collected nine essays he had written on this subject before he wrote Pragmatism and six written later in response to criticisms by Bertrand Russell and others. He published The Meaning of Truth in 1909, the year before his death. These two works show James at his best full of verve and good humor. Intent upon making difficult ideas clear, he is characteristically vigorous in his effort to make them prevail.
Normativi za uštedu vremena. Preveo s engleskog Živojin Kovačević.
Introduction by Alfred Kazin. Ralph Waldo Emerson, Alfred Kazin observes in his Introduction, “was a great writer who turned the essay into a form all his own.” His celebrated essays-the twelve published in Essays: First Series (1841) and eight in Essays: Second Series (1844)-are here presented for the first time in an authoritative one-volume edition, which incorporates all the changes and corrections Emerson made after their initial publication. The text is reproduced from the second and third volumes of The Collected Works of Ralph Waldo Emerson, a critical edition which draws on the vast body of Emerson scholarship of the last half century. Alfred R. Ferguson was founding editor of the edition, followed by Joseph Slater (until 1996).
Knjiga koja je nastala iz čiste znatiželje u želji da u vama probudi znatiželju. Pet stotina stranica literarne šetnje kroz biljke koje su inspirirale lijekove i navike koje danas poznajemo, kroz otkrića bitnih za našu fiziologiju i važnosti mikroorganizama u našem životu. Rezultat mojeg višegodišnjeg istraživanja, ali i cjeloživotnog iskustva još od najmlađe dobi u okruženju obitelji Katzler u Karlovcu, pa sve do današnjeg savjetovanja pacijenata. Uključeno je moje profesionalno radno iskustvo, bavljenje aromaterapijom i fitoterapijom, te mikronutricijom. Puno je motiva iz kojih je knjiga nastala. Znanost i njena povijest su fascinantni poput bajki i htio sam ispreplesti priče od virusa i bakterija do biljnog svijeta kojeg volim. Motiv mi je bio udahnuti emotivnost u suho područje znanosti lišeno emocija. Motiv mi je bio i edukacija i borba protiv Dunning-Krugerova efekta, od smrznutih sibirskih virusa i četinjača Kanade do biljaka poput kele i omega-3 kiselina. Jedna od najvećih redefinicija čovjeka s filozofskog, medicinskog, biološkog i sociološkog aspekta je da čovjek nije samo jedna od vrsta, on je ekološka zajednica, baš kao šuma ili livada. U knjizi govorim i o prirodnim molekulama koje su inspiracija za nalaženje novih lijekova. Stare legende o biljkama uvijek su odraz ljudskog duha. U njima možemo naći sebe, ali možemo pronaći i biljke koje se i danas koriste kao čajevi. Neki su još popularni, neke je pregazilo vrijeme, ali mudrost priča ostaje. Knjiga sadrži i tekstove o rijetkim, zanimljivim biljkama koje vrijedi upoznati i otkriti njihova brojna svojstva. Opisujem i lijekove koji djeluju na više molekularnih ciljeva (Multiple target approach) te dolaze na vrata medicine kao budućnost. U znanstvenom smislu ljekovite biljke doživljavaju pravu poplavu novih saznanja i u godinama koje dolaze puno će toga sjesti na svoje mjesto. Nisu biljke samo lijek. Njihova puno veća zadaća u današnjem svijetu je preventivna medicina. Knjiga je ovlaš osobna, koliko i duboko osobna. “Kao što znamo, postoji određena vrsta lijenog zadovoljstva u nepotrebnoj erudiciji”, napisao je Jorge Luis Borges u Priručniku fantastične zoologije. Danas nam je takva erudicija potrebna.
Djelo dra fra Karla Jurišića ide za tim da pokuša osvijetliti dosada skoro nepoznatu povijest Katoličke crkve u jednom dijelu Južne Hrvatske, koji gravitira starodrevnom gradu pod Biokovom – Makarskoj. ..Služio se, naime, vrelima i pomagalima najrazličitijeg podrijetla i sadržaja, a u prvom redu dosada nepoznatim turskim dokumentima, koji su se u velikom broju sačuvali u samostanima njegova reda pod Biokovom. Ovo opširno djelo ne govori samo o užem životu Crkve, njezinih svećenika i vjernika, nego u njemu susrećemo na prvi mah i iznenađujuće teme, kao npr. o prvim pisanim i literarnim spomenicima oko Biokova, narodnoj nošnji, sanitarnim uređajima itd. Posebno je reljefno ocrtan odnos osmanlijskih osvajača prema katoličkom svećenstvu: od široko tolerantnih i prijateljskih veza do raznovrsnih uznemiravanja, pljačke pa i akcija ognjem i mačem.