Jezik kao iskustvo svijeta, Povijesnost prirodoznanstvenih temeljnih pojmova, Tjelesnost čovjeka kao bitak u svijetu, Proizvodni i neproizvodni rad, Granice pojma rada, Posebna i opći interes u Hegelovu pojmu države, Aristotelova praktična filozofija i etika
Meki uvez
Meki uvez
I. Kraljevina Jugoslavija 1914-1941, II. Narodnooslobodilački rat i revolucija 1941-1945, III. Socijalistička Jugoslavija 1945-1988
Sofisti – Sokrat
Suma contra gentiles, svezak I
Dvojezično izdanje: latinski i hrvatski. Tvrdi uvez!
Događaji i sjećanja
Biblioteka Vrhovi svjetske književnosti Čitatelju romana koje ovaj svezak zadužuje, ne treba isticati njihovu različitost. Objavljivanje im djeli točno 30 godina. Oproštajni udarac nastaje u jednom dahu, crna mijena dozrijeva 45 godina. jedno je klasicistička tragedija, drugo barokni ep. No tako suprotstavljeni, zanimljivi su upravo po svojoj komplementarnosti.
Povijesna saga o ropstvu i strasti. Upravnica harema Azija i Grkinja Hela stigle su u harem istim jedrenjakom iz prekrcane aleksandrijske luke. Hela, burnih emotivnih reakcija, priča o nestvarnim zaljubljivanjima i magiji koja ih prati. Giza, najbolja haremska plesačica, praunuka afričkog vrača, čuva tajne vještine predaka. Nad svima bdije Al’ Gabri, bivši ratnik i sufijski iskušanik, kog je usud bacio na mjesto nadzornika harema. U taj han nad morem, dospijeva Amila, riđa djevojka sa sjeverne granice carstva, koja se zarekla da će uzništvo preživjeti i iz njega pobjeći! Vezirovičina sestra uči nas skromnosti i trpljenju, fatumu, a Uflama Hasim Surla, vezirov tajnik, čuva vezirove knjige i razaznaje, po svom uzoru Al’ Gazaliju, let meleka i šejtana. Vezir, zvjezdoznanac, ugošćuje pomorce i putnike, zaljubljen u Piri Reisove karte svijeta. Sve u doba Velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića i sina te unuka Sulejmana Veličanstvenog: blagog sultana Selima i sultan-čigre Murata.
Tijekom cijeloga 19. stoljeća, između Torina, Palerma i Pariza, nalazimo histeričnu sotonisticu, opata koji dvaput umire, nekoliko leševa u jednom pariškom odvodu, garibaldinca koji se zove Ippolito Nievo, nestalog u moru u blizini Strombolija, krivotvoreni Dreyfusov bordereau za njemačko veleposlanstvo, postupni rast krivotvorine poznate kao Protokoli sionskih mudraca, koja će Hitlera nadahnuti na logore istrebljenja, jezuite koji spletkare protiv masona, masone, karbonare i mazinijevce koji dave svećenike njihovim crijevima, artritičnog Garibaldija krivih nogu, planove pijemonteških, francuskih, pruskih i ruskih tajnih službi, pokolje u Parizu u doba Komune kad se jedu miševi, ubode bodežom, strašna i smrdljiva sastajališta zločinaca koji u isparavanjima apsinta snuju o eksplozijama i pobunama na trgovima, lažne brade, lažne bilježnike, lažne oporuke, dijabolična bratstva i crne mise. Odličan materijal za roman u feljtonističkom stilu devetnaestoga stoljeća, između ostaloga ilustriran kao feuilletons tog doba.
Triler o Pragu. Ovaj „egzistencijalistički triler protkan bulgakovljevskim elementima fantastike i groteske“ priča je o Pragu s kraja 19. stoljeća – u vrijeme kad je Češka dio Austro-Ugarskog carstva i kad je njezin glavni grad poprište socijalnih i političkih nemira predvođenih češkim patriotima koji sve otvorenije izražavaju težnju ka neovisnosti. Austrijske vlasti na ulične demonstracije reagiraju uvođenjem prijekog suda i infiltriranjem pripadnika austrijske tajne policije u redove čeških domoljuba. Uz to, centar Praga trebao bi biti podvrgnut temeljitom preuređenju, što bi kao posljedicu imalo rušenje popularnog židovskog kvarta s njegovim boemskim noćnim životom i opuštenom hedonističkom atmosferom koju narušava serija ubojstava. Glavni junak knjige grof Arko, vješt mačevalac sklon hedonističkom životu, u politička zbivanja tog vremena biva uvučen protiv svoje volje. On je čovjek koji ima svoje principe, no to ga ne sprečava da posjećuje bordele, u krčmama ispija apsint i problem s bolesnim plućima pokušava ublažiti uživanjem tableta s heroinom. S druge strane on se hrabro suprotstavlja uništenju židovskog kvarta. Kupuje ondje kuću i odbija se iseliti upuštajući se u bitku s korumpiranim gradskim dužnosnicima. Urban se u svom romanu dotiče različitih i danas aktualnih i zanimljivih tema – poput iskvarenosti političara, položaja Židova, uloge tajne policije – a postavlja i pitanje o visokoj cijeni koja često mora biti plaćena za uvođenje progresa. U priči se koristi povijesnim činjenicama kako bi evocirao atmosferu „lonca za taljenje“, što je Austro-Ugarsko carstvo sa svojim brojnim narodima svakako i bilo te živopisnim dočaravanjem gotički mračne atmosfere onodobnog Praga ponovno privlači pažnju kritike, publike i brojnih izdavača izvan Češke. Češki romanopisac Miloš Urban, prozvan „crnim vitezom češke književnosti“ svojim je književnim opusom stekao status predvodnika „novog vala“ češke književnosti. Debitirao je 1988. svojim romanom prvijencem „Posljednja točka na rukopisu“, da bi već sljedeće godine, nakon objavljivanja romana „Sedam crkava“, koji je preveden i u Hrvatskoj, postao književna zvijezda, a roman je ubrzo stekao kultni status, osobito među mlađim čitateljstvom. Godine 2001. Urbanu je objavljen roman „Zloduh“, nagrađen prestižnom češkom književnom nagradom Magnesia Litera, 2003. godine roman „Sjena katedrale“ nazvan „božanstvenom kriminalističkom komedijom“, a 2005. „Santinijev jezik“, labavo povezan s romanima „Sedam crkava“ i „Sjena katedrale“, kojim je pokazao da pripada onom najboljem što češka književnost može ponuditi svijetu. Godine 2008. Urban je objavio roman „Lord Mord“, „egzistencijalistički triler protkan bulgakovljevskim elementima fantastike i groteske“, koji je privukao pažnju kritike, publike te brojnih izdavača izvan Češke. Slavni češki književnik Jiri Kratochvil rekao je o njemu sljedeće: „Miloš Urban je vješt i pametan pisac, koji zna mnogo o književnosti i to znanje inteligentno koristi u svojim djelima. Uskoro ćemo govoreći o češkoj književnosti govoriti prije svega o Milošu Urbanu – i u Češkoj i izvan nje.“
Ostali autori: Mladen Stipančić
Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Zg-Du 9-11. XI. 2017. MEDINI, MILORAD, hrv. književni povjesničar (Dubrovnik, 13. IV. 1874 – Dubrovnik, 20. IX. 1938). U Beču studirao slavistiku, doktorirao filozofiju (1895) i položio profesorski ispit (1900). Radio je kao gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu, bio je urednik časopisa Crvena Hrvatska (1907–10) te se bavio politikom i gospodarstvom; kao pripadnik Hrvatske stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru (1908–18), član Zemaljskog odbora u Zadru (1910–18), a nakon I. svj. rata do 1934. tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Dubrovniku.
Kazalište vlasti : ceremonijal i državni blagdani Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću. Knjiga je podijeljena je u dvije veće cjeline. U prvoj su prikazani glavni akteri dubrovačkoga ceremonijala – knez s Malim vijećem i njihova pratnja, dani su njihovi osnovni predstavljački oblici zajedno s predlošcima kojima su se pritom služili. U drugome djelu knjige se rekonstruira kalendar državnih blagdana, analizira njihovo podrijetlo, tijek proslave i značenje. Zaključno se oslikava državni ceremonijal kao medij za prenošenje poruka o vlasti i društvu, simboličan jezik kojime se služi te prikazuje mijene protokola i blagdana u razdoblju dubrovačke samostalnosti od polovice 14. do početka 19. stoljeća. *** Na temelju neobjavljenih arhivskih vrela (raritetnih i u svjetskim relacijama), ponajprije na dubrovačkom Ceremonialeu, Nella Lonza se bavi istraživanjem oblikovanja državnog ceremonijala (protokola) Dubrovačke Republike od 13. stoljeća pa do oblika koji je imao u 17. i 18. stoljeću. Državnih je obreda bilo mnogo – od prijenosa funkcije kneza, rituala ustoličiva-nja dužnosnika, državnih pogreba, obreda dočeka novoga nadbiskupa, ispraćaja poklisara harača do procesija, banketa i darova u hrani. Ti su se rituali mijenjali tijekom stoljeća taloženjem, nadograđivanjem ili, pak, ukidanjem nekih pojedinosti, slijedeći mijene poruke koja se u nekom dobu htjela time odaslati. Za razliku od drugih istraživača koji su se bavili ceremonijalom i javnim ritualima Dubrovačke Republike ponajprije iz historiografske i političke vizure (Zdenka Janeković Romer i Bogdan Krizman npr.), autorica stavlja naglasak na rituale kao oblik teatralizacije zbilje. Autorica iz državnoga protokola čita samoprikazbu dubrovačke vlasti, to jest poruku vlasti o vlastitim vrijednostima i ustroju, kao konstruiranu stvarnost prožetu ideologijom i propagandom, ali i kao ključno mjesto za procese pounutarnjivanja društvenih vrijednosti i učenje običaja, kodova ponašanja i tradicije. ( iz prikaza Nataše Polgar )