Faktor smrti

Neki beskućnik u Bostonu, jedan bojnik kopnene vojske uCaliforniji i mlada djevojka u Atianti – svi oni umiru naglo ibolno, kao žrtve nepoznatog, apokaliptičnog virusa. Nakontoga ekipa stručnjaka u američkom državnom laboratoriju trise dana grozničavo trudi razriješiti njegove tajne. Potpukovnik Jonathan Smith, vođa tog znanstvenog tima, zadlaku uspijeva izbjeći cijeli niz dobro usklađenih, smrtonosnih napada. A kad otkriva da je virus ubrao ičetvrtu žrtvu, njegovu zaručnicu doktoricu Sophiju Russell,Smith je skrhan, ali i obuzet silnim bijesom. Ubrzo otkriva danjegova draga nije umrla nesretnim slučajem. Pa ipak, gdjegod da se okrene, neka mu nevidljiva sila zagrađuje put doinformacija.Ne znajući više kome da vjeruje, Smith okuplja privatnuekipu da istraži kakva se istina krije iza tog smrtonosnogvirusa. Dok broj žrtava neprestance raste, njih potraga vodido najviših nivoa vlasti i najmračnijih zakutaka svijeta, ustalnom odmjeravanju domišljatosti s odlučnim genijem – uodmjeravanju o kojem ovisi budućnost čovječanstva.

Otkupnina

U mračnim danima nakon smrti Rikarda Lavljeg Srca, Engleska pada pod vlast tiranski raspoloženog vladara i njegovih ulizica. U mrežu okrutnih dvorskih spletki, protiv svoje volje, upliće se i prelijepa djeva Gillian. Gillian je kao dijete na vlastitoj koži iskusila okrutnost i nečovječnost gramzivog i častohlepnog baruna Alforda. U želji da se dokopa dragocjene kutije s blagom i preda je budućem kralju u zamjenu za pozamašnu nagradu, Alford će razoriti njezin dom i ubiti njezina oca. No blago će mu svejedno iskliznuti iz prstiju. Više od desetljeća nakon tog tragičnog događaja, mlada ljepotica, na zahtjev okrutnog baruna, bit će primorana suočiti se s prošlošću i riješiti tajnu nestalog blaga. Neustrašivo prkoseći opasnostima, Gillian je neumoljiva u odluci da napokon skine ljagu s imena ljubljenog oca. Za svoju hrabrost biva dvostruko nagrađena – usred naizgled negostoljubive škotske visoravni sudbina joj šalje pomoć u liku neodoljivog ratnika Brodicka Buchanana, poglavara škotskog klana. Pokorivši ljutog neprijatelja i sam Brodick na koljenima polaže oružje – od silovitog naleta čiste ljubavi on se ne zna i ne želi braniti… JULIE GARWOOD autorica je velikih svjetskih uspješnica, a njezini se romani često nalaze na vrhovima ljestvica najprodavanijh knjiga. Srca naših čitateljica koje će s nestrpljenjem čitati i Otkupninu zarobila je romanima Tajna, Nevjesta, Trofej i Čast.

Čitanje grada

Urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti. Knjiga je koncipirana interdisciplinarno i pripada području semiotike književnosti i urbane antropologije. Cilj joj je pokazati kako se u različitim djelima (uglavnom hrvatske književnosti) prikazivao/ reprezentirao grad, gradski život i urbano iskustvo općenito. Budući da je grad prostor u kome se najjasnije očituje opozicija priroda-kultura, slika urbanoga prostora u hrvatskoj književnosti varira od fascinacije do straha i nelagode. Velikim brojem književnih djela dominira urbanofobija i želja za bijegom iz urbanoga prostora koji se često prispodobljuje mitskim nemanima i artikulira biblijskim metaforama Sodome i Gomore. S iznimkom Dubrovnika, kao urbane strukture dugog trajanja, naša književnost uglavnom preferira selo i pastoralne ugođaje. Od razdoblja moderne grad se počinje promatrati kao proces, kao simultanost različitosti. S jedne strane urbana struktura nudi veliku kulturnu ponudu (kazališta, koncerti, kino, izložbe) i mogućnost zadovoljenja različitih potreba, ali i urbanu otuđenost i depresiju. Osjećaj usamljenosti u gomili upravo je jedna od temeljnih karakteristika urbanoga života. Taj će aspekt osobito doći do izražaja u djelima novijega datuma. U knjizi se razmatraju i fenomeni urbanoga nomadizma, beskućništva, života u suburbiji, odnosi centra i periferije te šoping centri kao novi označitelji tranzicijskoga grada.

Božji vitez; Božji sirotan

Komplet od dvije knjige. Manje poznat kao pisac, Iso Kršnjavi u ovom povijesnom romanu ispisuje životopis svetoga Franje Asiškog. Poruka svetog Franje višeznačna je, a osnova joj je čovječnost koja se postiže u identifikaciji s drugim, služenje svakom Božjem biću, pa i životinji s kojom također zasniva bratstvo. Odgojen u obilju, sveti Franjo je imao zarana naobrazbu što ju je stjecao u blizini Ćire, čuvara crkvice Sv. Damjana. Kasnije se predaje isposništvu i u jednom susretu s gubavcima doživljava spoznaju koja ga navodi na prihvaćanje najdubljih istina. Životopis se nastavlja u djelu pod naslovom Božji sirotan.

Most 15/1992

Ostali autori: Mira Aleksić Jerko Matoš Opis: Jesuits and Croatian culture

Biblija nam odgovara u slikama

Dubinskopsihološka tumačenja teksta u odnosu na životna pitanja danas. U mnogim diskusijama koje sam posljednjih godina doživjela na skupovima i nakon predavanja — najžešće o pitanjima odgoja — pokazalo se na začuđujući način da se zbunjenost i potreba informacije nisu nipošto ograničavale na pedagoško i psihološko područje, nego da se iza svih pitanja o ispravnim postupcima u svakodnevici zamijećivalo neko temeljno traženje orijentacije: smisla vlastitog života, onoga odakle i kamo egzistencije, onoga »čemu to sve«? Cesto sam pri tom pokušala dati odgovore kojom riječju ili slikom iz Biblije, pri čemu sam u neku ruku značenje izričaja »prevodila« na naš apstraktno-logički jezik i način mišljenja. To se dokazivalo tada kao Mojsijevo udaranje po stijeni: Pojavljivala se elementarna želja za još više takve vode, pokazalo se da je prisutna izvanredno snažna potreba da se stare mudrosti bolje shvate, da čovjek, koji je sječom prirodne znanosti religiozno iskorijenjen, traži boravište u kojem bi njegova duša našla novu domovinu. U ovoj knjizi udovoljavam potrebi svojih slušatelja i čitatelja koji su mi pisali što je postalo upravo neophodno. Ona želi biti poticaj da jezik slika i neprolaznu istinu, koja u mnogim biblijskim izvještajima zablista po njima samima, možemo jasnije shvatiti.

Nevidljivi pomagači

Prirodna filozofija nam koristi i pomaže u religijskom okruženju u kojem smo odrasli. Izražena želja ili, bolje rečeno molba za dobrohotnim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put kojim se nevidljivi svijet (koji se povlači pred velikim valom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijetlom svih živih bića) može pretvoriti u moderan život. Ovo učenje pokazuje da čudesne narodne tradicije i predaje o elfima, dobrim kućnim duhovima, gnomima, duhovima zraka i vode, duhovima šuma, planina i rudnika nisu besmisleno praznovjerje, već da su zasnovane na stvarnim i znanstvenim činjenicama. Ovdje također nalazimo odgovor na temeljno životno pitanje: Da li čovjek živi nakon smrti? Učenja o prirodi i životu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se zapadnjački svijet već otprije okružio. Nije potrebno posebno naglasiti da u učenju o besmrtnosti duše prirodna filozofija zastupa potpuno drugačije stajalište od religije, ne postavljajući velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Govoriti o ovakvim temama ne znači razmjenjivati pobožna razmišljanja ili metafizičke spekulacije, već čvrste i određene činjenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udišemo ili mjesta u kojem živimo. O ovim činjenicama mnogi od nas imaju postojano iskustvo, uključujući i svakodnevan rad nekih naših izučavatelja što ću ga u ovoj knjizi predočiti. “Moi qui vous parle” – pišem ove riječi ukazujući vam na stvari koje su mi poznate više od četrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije i važnije od onih na fizičkoj razini. Pretpostavljam da je jedan dio čitatelja već upoznat s općom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se ne nalazi daleko i da nije bitno različit od ovog svijeta, već je njegov nastavak. Život u njemu nije opterećen postojanjem fizičkog tijela. Onima koji posjeduju intelektualne ili umjetničke sposobnosti taj je život viši od ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjetnički razvijeni ponekad se može doimati jednolično i dosadno. U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je potrebna pomoć, i treba im je pružiti; mnogo se toga može učiniti, mnogo je različitih smjerova djelovanja. Moram napomenuti također da ideja pomaganja nije isključivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek pomažu mrtvima; oni često pokušavaju utješiti žive. Vjerojatno nekoliko živih ljudi radi u samom astralnom svijetu, što nikada nije razmatrano znanstveno, na određen i organiziran način. Veliki je broj živih ljudi uvijek radio indirektno, npr. moleći za umrle. No, taj je napor nekako neodređen, jer oni koji ga čine obično ne znaju mnogo o zbivanjima s one strane groba. U Rimokatoličkoj crkvi ljudi su se uvijek molili u Božjoj vjeri i strahu za one koji su napustili ovaj život. Njihova molitva ni u kom slučaju nije prazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku u kojem je molitelji upućuju. Nije potrebno reći Bogu što bismo htjeli da učini za nas, što ne znači da molitva ne daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snažno slijevanje energija na višim razinama -velik mentalan i emotivan napor. U svijetu kojim upravlja zakon nema napora koji ne stvaraju određenu vrstu rezultata… C.W. Leadbeater