Oznaka:

Tajna vrata do uspjeha

Posle knjige „Igra života i kako je igrati“ ppred nama je drugi veliki hit Florens Skovel Šin: Tajna vrata uspeha. Kako da postanemo uspešni i ostvarimo sebe i sve ono što želimo? Tako što ćemo živeti u sadašnjosti, sasvim budni za ono što želimo.

Misli (ćirilica)

Knjiga 228, kolo XXXIV. Svet onakav kakav je, idealan je za kamenje, savršen za biljke, prekrasan za životinje, dobar i lep za običnog, nižeg čoveka, ružan za one koji dublje misle, nerazumljiv za one koji misle. U redakciji Pauline Lebl-Albale, s predgovorom D-ra Ksenije Atanasijević

Istorija laže

U knjizi Istorija laže, Deniken baca novu svetlost na opčinjavajući Vojničev rukopis, koji se odupire svim pokušajima dešifrovanja, a iznosi i neka zanimljiva zapažanja o podjednako neverovatnoj Knjizi Enohovoj, povezujući ta dva spisa. Deniken izvlači na svetlost dana i priču o izgubljenom podzemnom lavirintu u Ekvadoru, za koji kažu da je dom ogromnoj biblioteci od više hiljada zlatnih ploča na kojima je ispisana istorija vremena. A šta je s tajanstvenim linijama u pustinji Naska, koje posmatrane iz vazduha liče na piste? Arheolozi tvrde da su to pravci verskih procesija.Razmislite ponovo!, poziva

Ljepši kraj

Junak Ljepšeg kraja povukao se u djedovu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj se pokušava oporaviti nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom koja je uvijek bila slaba spram muškaraca s prostora bivše Jugoslavije, i zato plaćala popriličnu cijenu. Dok se prisjeća bivšeg života, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo, počinje nova priča, u planini pokrivenoj snijegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smještene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo. Pričajući dvije priče, jednu unatrag, a drugu unaprijed, jednu koja se događa u Norveškoj, a druga u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uvjerljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspijeva biti i lucidan i nevjerojatno duhovit. Ljepši kraj središnji je dio romaneskne trilogije Bekima Sejranovića, koju još čine romani Nigdje, niotkuda i Tvoj sin Huckleberry Finn, dok su priče iz Sandala i Dnevnika jednog nomada svojevrsne ekstenzije tog svijeta koje omogućuju potpunije razumijevanje Sejranovićeva pripovjedačkog univerzuma. Riječ je o jednom od najzaokruženijih i najzanimljivijih pripovjedačkih opusa na postjugoslavenskim prostorima, pa onima koji dosad nisu čitali Bekima Sejranovića Ljepši kraj može biti početak jednog fantastičnog književnog putovanja.

Što s intelektualcima?

Kritika društva, angažman i spektakl. Društvo koje počiva na hiperprodukciji javnoga znanja (public knowledge) već odavno je odustalo od prosvjetiteljske misije univerzalnog intelektualca. Sada je vrijeme zvijezda i manekena masovno-medijske površnosti, društvenih komentatora i mandarina neoliberalne političke strategije. Može li se uopće otvoriti mogućnost očuvanja elitne kulture u doba društva spektakla koji intelektualce koristi i troši na isti način kao što proizvodi svagda nove medijske zvijezde? Kako još održati pojam intelektualca kao moralno-političkih i idejnih autoriteta u društvu koje se raspada na krhotine životnih stilova?

Hodanja, čežnje

Berlinsko zagrebački dnevnik 1970-1977. Benno Meyer-Wehlack (Szczecin 1928. – Berlin 2014) jedan je od najuglednijih njemačkih pisaca svoje generacije. Od ranih pedesetih objavio je 12 knjiga pjesama, proze i eseja, napisao 25 radiodrama i 11 scenarija, a počevši od davne 1954. pa sve do 1995. vodio je dnevnik, čiji je sadržaj djelomice već otprije poznat hrvatskim čitateljima iz njegove knjige Zagrebačke bilježnice 1967 – 1987. Njegov dnevnik postaje izravno interesantan hrvatskoj kulturi od 1967. godine kada prvi put sa svojom suprugom, književnicom Irenom Vrkljan – koju je upoznao godinu dana prije kao njen mentor na berlinskoj Akademiji za film i televiziju – dolazi u Zagreb, upoznaje ovdašnje ljude, običaje, povijest i kulturu, i otada u formi dnevničkih bilježaka opisuje svoje učestale boravke u Zagrebu i Hrvatskoj (posebice na otocima) tijekom gotovo trideset godina, te tako za sobom ostavlja vjerojatno najznačajniji zapis o hrvatsko-njemačkim književnim vezama tog razdoblja. U njegovim zapisima defiliraju mnogi berlinski i zagrebački prijatelji, susjedi s kojima dijeli svakodnevicu, mnogi neznani koje je tek pogledom usputno registrirao, ali i poznati umjetnici poput – spomenimo samo zagrebačke – Miljenka Stančića, Zvonimira Bajsića, Zlatka Boureka, Angela Miladinova… prema kojima gradi topao odnos pun naklonosti. Autor hoda ulicama i trgovima kao strasni promatrač. Korak po korak i riječ po riječ, impresionističkim potezima, zahvatom sličnim fotografskom, detaljistički, dnevno ispisuje intimne, suzdržane zabilješke u kojima se dodiruju realnost i čežnje. Nisu to zapisi novinarski, ne govori on o realitetu kao što to čini politika (premda ga politika interesira), nego svoja zapažanja uzdiže do razine lirskog putopisa. U dnevničkim zapisima Benna Meyer-Wehlacka provijava osobit tip meditativnosti, piscu je najviše do osjećaja, atmosfere, a posebno ga oduševljava sve vezano uz rubna područja (grada, književnosti, umjetnosti…) i figure autsajdera, zanemarenih (posebice naših gastarbajtera u Zapadnom Berlinu, od kojih su dvjema obiteljima Irena i on stalno bili na usluzi). Berlinsko-zagrebački dnevnik Benna Meyer-Wehlacka, koji obuhvaća razdoblje od 1970. do 1977, divno je svjedočanstvo o tome kako izgledamo u očima stranca kojem je simpatija prema Zagrebu i Hrvatskoj postala njegova vlastita sudbina. Njegovo senzibilno oko bilježi ono što mi sami ne primjećujemo, on nam pruža ogledalo da se u njemu vidimo kako izgledamo: naš misaoni obzor, naša kultura, posebice naša likovna i književna scena.

Sarajevo 1914

Ovu knjigu napisao sam na engleskom jeziku u Oksfordu, Harvardu i Kornelu. Knjiga je pisana za inostranog čitaoca, te se u njoj nalaze i neke opšte stvari iz naše istorije, dobro poznate našim ljudima. … Istina o Sarajevu mučila me je od ranog detinjstva. Jedan od mojih ujaka, Konstantin Babić, bio je mladobosanac, koji je poginuo u svojoj devetnaestoj godini. Moj pokojni otac, profesor Jefto Dedijer, bio je prisni prijatelj pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, vođe tajnog srpskog udruženja Ujedinjenje ili smrt. – Dedijer

Ljudevit Gaj

Njegov život, njegovo doba. Najpoznatije su Horvatove povijesno-publicističke knjige Politička povijest Hrvatske (Zagreb 1936–1938), Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1. dio 1939, 1. i 2. dio 1942) i Hrvatski panoptikum (Zagreb 1965). Napisao je i biografije nekih od ključnih osoba hrvatske povijesti: Frana Supila (Zagreb 1938), Ante Starčevića (Zagreb 1940) i Ljudevita Gaja (Beograd 1960; prošireno izdanje postumno, Zagreb 1975). Autor je knjige Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939 (Zagreb 1962), donedavno jedine povijesti hrvatskog novinarstva. Posebno su zanimljivi Horvatovi memoari: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941 (Zagreb 1984) i Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945 (Zagreb 1989). Nedavno je u časopisu Gordogan (nova serija br. 6–7, 8–9, 10) po prvi put objavljena Horvatova knjiga koja je ostala u rukopisu: Pobuna omladine 1911–1914 (uredio Branko Matan; objavljeno i kao samostalna knjiga u izdanju zagrebačke Udruge za kulturu Gordogan). Živopisno svjedočanstvo o Josipu Horvatu dao je Nikola Batušić u knjizi uspomena Na rubu potkove (Zagreb: Profil International 2006).

Leksikon intimnih gradova

Knjiga slagalica, kako je naziva ovaj neumorni ukrajinski pisac-putnik, koja na izniman i intiman način obrađuje 111 gradova, od Aaraua do Zagreba, jedinstveni je sklop autobiografije i geografije. Leksikon intimnih gradova tako je svojevrsna autobiogeografija u kojoj geo i bio postaju jedinstvena i nerazdvojna cjelina, dok auto često zalebdi na granici stvarnosti i mašte. Složeni abecednim redom prema zemljopisnim nazivima, ovi tekstovi različitih žanrova, od eseja i priča do pjesama u prozi, zajedno tvore atlas Andruhovyčeva svijeta bogat atmosferom, slikama, mirisima i okusima, ali i dubljim refleksijama, lirizmom i tugom, ironijom i sarkazmom – svim onim zbog čega komunikacija pojedinca sa svijetom dobiva obilježja intimnosti.

Dobar dan, tugo

Ostali autori: Francoise Sagan Opis: Prema romanu Francoise Sagan. Sedamnaestogodišnja Cécile provodi lagodno ljeto sa svojim ocem udovcem i njegovom ljubavnicom u luksuznoj vili na Azurnoj obali. Njihovu bezbrižnu svakodnevicu poremetit će dolazak majčine prijateljice Anne, autoritarne i principijelne žene koju djevojka doživljava kao prijetnju. Priprema se okrutna igra zavođenja i manipulacije čije će posljedice biti fatalne. Dobar dan, tugo, roman koji je utro put liberalnom društvu i predstavio svijetu Françoise Sagan, slavljenu i obožavanu francusku književnu ikonu, 2018. prilagodio je i majstorski ilustrirao Frédéric Rébéna.

Kruh – kreativno kuhanje

Ukusan kruh, hrskav ili mekan. Recepti. Pečenje kruha kod kuće uopće nije onako teško kako to misli većina osoba. Uz dobru mješavinu za kruh i aparat za izradu kruha, i ti se možeš upustiti u svoju prvu pustolovinu pečenja. Vještiji pekari mogu peći kruh i peciva s kvascem i kiselim tijestom. U ovoj knjizi pročitaj mnogo slasnih recepata za razne vrste kruha – od klasičnog i internacionalnog kruha do cijelog niza slatkih i začinjenih peciva. Iskušaj sve recepte koji ti se čine primamljivima i uživaj u pečenju kruha!