Crveni kralj

Roman je bio zabranjen u SFRJ, a autor je ostao bez posla. Knjiga kroz priču o začetku korupcije u jugoslovenskom fudbalu govori o parodiji morala, ličnog i javnog, kao i licemerju društva koje je tvrdilo da zastupa malog čoveka, radnika i seljaka. A upravo suprotno, društvo kao da je nastojalo da baš običnom čoveku stane na put i zaustavi ga u ostvarivanju snova. Ivan Ivanović rođen je 1936. godine u Nišu. Osnovnu školu je završio u Žitnom Potoku, Gimnaziju u Prokuplju, Filološki fakultet (Opšta književnost) u Beogradu. Radio je kao srednjoškolski profesor književnosti, kao novinar, kao samostalni umetnik, kao pomoćnik ministra kulture. Osuđivan je u komunističkom režimu, a knjige su mu zabranjivane. Po objavljivanju prvog romana, Crveni kralj, otpušten je s posla gimnazijskog profesora 1972. godine kao moralno-politički nepodoban da vaspitava omladinu. Sudski je rehabilitovan 2009. godine.

Eseji (knjiga šesta)

Iz sadržaja: Govor na Kongresu književnika u Ljubljani Referat na Plenumu Saveza književnika Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju Napomena o Plamenu Uvodna riječ za časopis Danas 1952. Lexicographica…

Danica 1826-1829, 1834.

Izdanje o stogodišnjici smrt Vuka Stefanovića Karadžića 1864 – 1964. Pismo ćirilica.

Voda

Voda je priča koja u žanrovskom smislu ujedinjuje elemente bajke, duže pripovijetke i svojevrsne utopije. U središtu je zanimanja cijelog djela tradicionalna simbolika vode kao izvora života, sredstva očišćenja i središta obnavljanja, popraćena suvremenim reminiscencijama o gotovo čudesnim svojstvima vode kao kemijskog spoja koji omogućuje život na Zemlji, ali i svojevrsnom varijantom mitske zamisli o četvrtom elementu“ koji sve ujedinjuje. Priča se razvija tradicionalnom naracijom s dijalozima, opisima i komentarima o bajkovitom svijetu kakav donekle podsjeća na bajke njemačke romantike, ali i suvremene nacrte imaginarnog svijeta modernističke fantastike. Autorica uspijeva ocrtati likove, zanimljivo isprepleće stil bajke s mogućim alegorijskim primislima o ljudskoj žeđi kao zamjeni spoznaje, o besmislenosti natjecanja i o nestvarnosti utopije. Završetak je tradicionalan, pa omogućuje i razumijevanje u dimenziji odrastanja kao procesa koji vodi do sreće u spoznaji mogućeg zadovoljstva svagdašnjicom kakva sadrži i neotkrivene estetske vrijednosti. prof.dr. Milivoj Solar

Rasap

Socijalni roman iz savremenog života.

Pred sumrak

Pripovijetke Izdavač: Klub hrvatskih književnika i umjetnika

U stočnom vagonu

Neven Ušumović, jedan od najvažnijih pripovedača mlađe generacije u hrvatskoj, ali i regionalnoj prozi, u zbirci U stočnom vagonu predstavlja dosadašnju karijeru reprezentativnim izborom od šesnaest priča, koje su objavljivane u rasponu od petnaest godina, od 1997. do 2012. Prevođene, cenjene i čitane, Ušumovićeve priče tiču se iskustva života na rubu, sa obe strane svih mogućih granica i ograničenja.

Životu je najteže

Aktuelni istorijski trenutak u koji je priča delom smeštena pruža mogućnost da je tumačimo kao metaforu našeg sadašnjeg duhovnog stanja: iza haosa, iza trenutno prividnog nereda, nalazi se prikriveni red, ali njega ne uspeva svako da sagleda. U tom kontekstu, iz perspektive duhovne i fizifike pometnje, junak se, na početku, u zatvoru oseća slobodno, dok sloboda, na kraju, postaje stvarni zatvor, klopka neizvesnosti. Svet se menja iza sobom ostavlja više iii manje povređene žrtve. U romanu „Životu je najteže“ Snežana Andrejević nastoji da zabeleži tanane trenutke mogućeg odupirania, mogućeg zaceljivanja, ali i suočavanja sa porazom, i u tome nesumnjivo uspeva.