Istorija srpskoga naroda

Pismo ćirilica. Drugo izdanje, popravljeno i popunjeno. Stanoje Stanojević (1874 — 1937) je bio srpski povjesničar, prvi srpski enciklopedist, član Srpske kraljevske akademije i redovni profesor Beogradskog univerziteta. Učestvovao je u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, držao je predavanja u Parizu na Sorboni i u Londonu. Na Pariškoj mirovnoj konferenciji učestvuje kao član Istorijsko – etnografske sekcie. Stanojevićeva Istorija srpskog naroda prvi je cjelovit pregled srpske prošlosti. Knjiga je prvi put objavljena 1908. godine.

U Zlopolju

Treća dalmatinska narodnooslobodilačka udarna brigada.

Jean ili miris smrti

Roman Nevenke Nekić Jean ili miris smrti o životu i tragičnoj smrti mladoga francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja Jeana-Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari 1991. Jean je sudjelovao je u jesen 1991. godine u obrani vukovarske gradske četvrti Sajmište. Početkom mjeseca studenog ranjen je i prebačen u vukovarsku bolnicu gdje je dočekao kraj obrane grada. Ubijen je na Ovčari 20. studenog 1991. godine, ali njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Zbog zasluga u obrani Hrvatske Jeana-Michela Nicoliera posmrtno je prošle godine Redom Nikole Šubića Zrinskog odlikovao predsjednik Republike Ivo Josipović, a odlikovanje je primila njegova majka Lyliane Forunier.

Dvorac u Pirenejima

oman epistolarne forme (e-mail) u kojem se dvoje odraslih oženjenih Norvežana nakon trideset godina prisjećaju svoje studentske ljubavi. Gaarder, autor megapopularnog „Sofijinog svijeta“, kroz ljubavnu priču raspravlja filozofska pitanja, pa se stoga ovaj roman čita i kao ljubavna priča Solrun i Steina ali i kao filozofska rasprava o religiji, paranormalnom, znanosti…

Marsovac

Knjiga po kojoj je snimljen sjajan istoimeni SF film! Prije šest dana, astronaut Mark Watney postao je jedan od prvih ljudi koji su hodali površinom Marsa. Danas je siguran da će biti prvi čovjek koji će na njemu umrijeti. Nakon što ga je oluja pijeska i prašine umalo ubila, te natjerala ostatak njegove posade da se evakuira u uvjerenju da je mrtav, Mark ostaje izoliran i potpuno sâm. Nema načina da dojavi Zemlji da je živ – a čak i kad bi to uspio, izdahnuo bi mnogo prije dolaska spasitelja. Sva je prilika, doduše, da neće imati vremena za umiranje od gladi. Oštećena aparatura, nesmiljen okoliš ili obična ljudska greška mnogo će mu vjerojatnije doći glave. Samo, Mark još nije spreman dići ruke. Oslanjajući se na svoju domišljatost i umijeća – kao i nepokolebljivo odbijanje odustajanja – on uporno prevladava jednu naizgled nerješivu prepreku za drugom. Hoće li mu domišljatost biti dovoljna da se spasi iz nemoguće teške situacije?

Ivanje

Ivanje je praznik ljetnog solsticija kad se ljudski duh uzdiže u nebeske visine te se čovjek osjeća sjedinjenim s božanskim svijetom. Slavi se kao rođendan svetog Ivana Krstitelja, Kristova prethodnika, koji je krštenjem na Jordanu pripremio čovječanstvo za veliki Kristov događaj. Poput ostalih blagdana, Ivanje je također poteklo od poganskih obrednih svečanosti. Pojavom kršćanstva, međutim, promijenio se smisao i ove svetkovine zrelog ljeta. Od svečanosti primanja objava božansko-duhovnog svijeta u stanju prosvjetljenja, tijekom održavanja zajedničkih obreda grupe ljudi, Kristovim je dolaskom ona poprimila smisao navještenja spajanja svakog pojedinog čovjeka s duhovnim svijetom.

Poljodjelac – buntovnik

Poljodjelac- buntovnik Sepp Holzer uzgaja na svom planinskom imanju u salzburškom Lungauu, na nadmorskoj visini od 1500 metara kivije, trešnje i tikve, usred zime bere rotkvice, a njegove žitarice rastu u šumi. Krameterhof je već duže vrijeme simbol novog načina poljoprivrede. Sepp Holzer je razvio vlastiti oblik permakulture koja je već bila predmet znanstvenih istraživačkih radova i jedan od projekata na EXPO-u 2000 u Hannoveru. Spretnim iskorištavanjem ekoloških odnosa i prirodnih ciklusa ostavlja prirodu da radi i uz minimalni trud- bez da optereti prirodu – postiže maksimum ekonomskog uspjeha. Da se ovaj koncept može primijeniti na različite uvjete okoliša, Holzer pokazuje kao savjetnik u mnogobojnim projektima, gdje se razorena tla uz pomoć permakulture ponovno pretvaraju u poljoprivredno zemljište. U ovoj knjizi bogato ilustriranoj fotografijama Sepp Holzer ne razjašnjava samo osnovne principe svog razmišljanja, već živopisno objašnjava kako je došao do toga da sa novim alternativnim metodama pokuša preživjeti na planinskom imanju koje je naslijedio i koje nije imalo šansi, te protiv kojih se zapreka od strane nadležnih službi morao pri tome boriti.

Popis stanovitih gubitaka

Popis stanovitih gubitaka nagrađivane njemačke autorice Judith Schalansky zbirka je dvanaest priča o izgubljenim stvarima. Bilo da se radi o tihooceanskom otoku, izumrloj vrsti tigra, gospodskoj vili ili Sapfinim stihovima, autorica zamišlja posljednje trenutke tih bića dovodeći ih u svezu s likovima čija su nastojanja usmjerena tomu da ih spase od zaborava. Na taj način ona se poigrava sjećanjem, tragom i prisutnosti: u njezinim se pričama ono materijalno nestalo sukobljava s njegovim ponovnim pronalaskom u pismu, a minula bića bivaju ponovno oživljena u fenomenološkom činu prisjećanja i zamišljanja. Balansirajući na granici činjenice i fikcije, autorica nas pomoću raznolikih pripovjednih stilova nagoni da u jednakoj mjeri promišljamo kako o gubitku tako i o pronalasku, nestanku i nastanku, sjećanju i zaboravu. Judith Schalansky, rođena 1980. u Greifswaldu, njemačka je spisateljica, urednica i grafička dizajnerica. Njezine knjige, među kojima su uspješna zbirka eseja Atlas udaljenih otoka: pedeset otoka na kojima nikada nisam bila, i nikada ni neću te roman Žirafin vrat, prevedeni su na više od dvadeset jezika i višestruko nagrađivani. Knjiga Popis stanovitih gubitaka šesta je knjiga Judith Schalansky. Dosad je prevedena na nekoliko svjetskih jezika. U Njemačkoj je u dvije godine otkad je objavljena doživjela četiri ponovljena izdanja, a autorica je za nju 2019. godine dobila nagradu Wilhelm Raabe. 2019. godine primljena je u Njemačku akademiju za jezik i pjesništvo. Axel Honneth njemački je filozof i profesor na Sveučilištu u Frankfurtu i Sveučilištu Columbia. Također je bivši ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Frankfurtu. Pripadnik je takozvane Frankfurtske škole kritičke teorije. U svojem se radu prvenstveno bavi teorijom demokracije i teorijskim načelima kritičke teorije.