Mukotrpni život lijepe robinje i demonskoj ljubavi njezinoga okrutnoga i hirovitog gospodara u vrijeme kada ukinuće ropstva u Brazilu još nije bilo na vidiku.
Mukotrpni život lijepe robinje i demonskoj ljubavi njezinoga okrutnoga i hirovitog gospodara u vrijeme kada ukinuće ropstva u Brazilu još nije bilo na vidiku.
Slikar svjetla u sjeni.
Rječnik govora mjesta Sali na Dugom otoku oliti Libar saljski besid
Izložba.
The 10 principles of concentration of wealth and power. In his first major book on the subject of income inequality, Noam Chomsky skewers the fundamental tenets of neoliberalism and casts a clear, cold, patient eye on the economic facts of life. What are the ten principles of concentration of wealth and power at work in America today? They’re simple enough: reduce democracy, shape ideology, redesign the economy, shift the burden onto the poor and middle classes, attack the solidarity of the people, let special interests run the regulators, engineer election results, use fear and the power of the state to keep the rabble in line, manufacture consent, marginalize the population. In Requiem for the American Dream, Chomsky devotes a chapter to each of these ten principles, and adds readings from some of the core texts that have influenced his thinking to bolster his argument. To create Requiem for the American Dream, Chomsky and his editors, the filmmakers Peter Hutchison, Kelly Nyks, and Jared P. Scott, spent countless hours together over the course of five years, from 2011 to 2016. After the release of the film version, Chomsky and the editors returned to the many hours of tape and transcript and created a document that included three times as much text as was used in the film. The book that has resulted is nonetheless arguably the most succinct and tightly woven of Chomsky’s long career, a beautiful vessel–including old-fashioned ligatures in the typeface–in which to carry Chomsky’s bold and uncompromising vision, his perspective on the economic reality and its impact on our political and moral well-being as a nation. During the Great Depression, which I’m old enough to remember, it was bad–much worse subjectively than today. But there was a sense that we’ll get out of this somehow, an expectation that things were going to get better . . . —from Requiem for the American Dream
Čarobna kuharica za odraslu djecu i djetinjate odrasle
Edited by Branka Stipančić.
Fotomonografija.
Knjiga uspomena Vlade Vurušića na odrastanje u Trogiru u šezdesetima i sedamdesetima nije ‘samo’ još jedna zbirka privatnih uspomena, nego zbirka uspomena koje govore mnogima i koje se izdižu iznad iskustvenog obzora svog autora i konkretnog mjesta i vremena, konkretnih doživljaja i osoba. (…) Zato neka ništa ne brinu oni koji nisu odrasli ni na mjestu ni u vremenima na kojima je to obavio Vlado; u knjizi je sve taman i za njih. Posrijedi su desetljeća kad je jedno društvo upoznavalo i tražilo samo sebe, ali u kojim to desetljećima ono to nije činilo? Posrijedi je vrijeme kad smo spoznavali vanjski svijet, ali u kojim to vremenima nismo činili i zar će to ikad završiti? (…) Događaji, sudbine, slučajnosti i pravilnosti, tuge i veselja, rastanci i čekanja, statiranje u njemačko-jugoslavenskim filmskim koprodukcijama o Winnetouu i odlasci na Hajdukove utakmice, Titovi dolasci i smrt Jima Morrisona, ljetni udvarači jači na riječima nego na djelu i iznajmljivači koji češkim (i slovačkim) turistima što ih je u kolovozu ’68. na ljetovanju zatekla sovjetska okupacija ne naplaćuju smještaj i hranu, sve to i štošta još zasvjedočeno je na ovim stranicama, jer to je ono što zovemo zavičaj, ili rodni grad, ovdje Trogir, drugdje nekako drugačije, ali to je ono kad vam je toplo, kad sve znate, kad vam ništa nije nepoznato, pa su čak i strahovi, nedoumice i bojazni nekako topli i familijarni. Bilo je tu puno ljudi za koje se pitaš što uopće rade na svijetu, jesu li božji, civilizacijski ili evolucijski propust, ili pak kobni preskok. Možda samo popunjavaju prazninu. Možda su njihovi životi uzaludni, prazni i besciljni, ali bili su i ostali duša toga grada. Hodajući uskim, gotovo tjeskobno tijesnim ulicama, čovjek se osjeća kao da iza svakog okrznutog ugla vreba neki živopisni lik, neki melankolik, propalica, čudak, neki mali veliki čovjek čija se priča mora ispričati, pa makar se i izmislila. Iz pogovora Ive Žanića
Reinaldo Arenas, poznati kubanski pjesnik, romanopisac i dramatičar, ostat će upamćen po svom autobiografskom romanu Prije noći u kojem iznosi tragičnu priču svog života te strahote kubanskoga komunističkog režima i strahovlade Fidela Castra. Arenas je rođen u siromašnom selu u pokrajini Oriente. Kasnije se preselio u grad Holguin, a zatim u Havanu, gdje završava školovanje. Na Sveučilištu u Havani studirao je filozofiju i književnost. Za vrijeme studija zapošljava se u Nacionalnoj biblioteci, gdje počinje pisati svoja prva djela. Njegov spisateljski rad odmah je zapažen te već 1966. godine za djelo Halucinacije u Havani dobiva prestižnu književnu nagradu. Njegovo otvoreno i angažirano pisanje, kao i otvoreno priznanje homoseksualnosti, dovode ga u nepomirljiv sukob s kubanskim komunističkim vlastima. Zbog toga je često mijenjao radna mjesta radeći razne poslove, najčešće kao novinar i urednik. Neprestano je bio proganjan i pod strogom paskom režima. Zbog svog političkog djelovanja protiv vlasti, osuđen je na zatvorsku kaznu. Zbog pokušaja bijega iz zatvora prebačen je u zloglasni zatvor El Morro. Tu je nastavio pisati. Pokušavši prokrijumčariti djelo iz zatvora, otkriven je i oštro kažnjen. Pod prijetnjom smrću, morao se odreći napisanog djela. Kad je 1976. pušten iz zatvora, neprekidno radi na organizaciji bijega s Kube. To mu polazi za rukom 1980., kada uspijeva domoći se Sjedinjenih Država. Unatoč kratkom životu ispunjenom svim nedaćama, Arenas je uspio napisati značajan opus: uz poeziju, objavio je Pentagoniju, pet povezanih romana u kojima vješto raskrinkava tajnovitu povijest Castrove Kube. Tu su i druga djela napisana u mladosti, u realističnoj maniri, zatim ona nastala u kasnijem razdoblju, koja prerastaju u postmodernističku i eksperimentalnu prozu, da bi na kraju života napisao djela o&scscaron;tre satire i apsurda.
Nova knjiga Dražena Šimleše podijeljena je u dva dijela, gotovo dvije knjige, no tematski i sadržajno vezane, tako da su objavljene kao jedan naslov. Prvi dio knjige pod naslovom Četvrti svjetski rat – globalni napad na život iscrpno i detaljno obrađuje temu globalizacije, globalnih institucija, ukratko napadača na život, kako ih naziva sam autor. Termin Četvrti svjetski rat je naziv koji su prvi primjenili zapatisti, a ta definicija najbolje opisuje stanje u kojem se suvremeni svijet nalazi. U prvom dijelu knjige, autor donosi cijeli niz podataka i informacija o radu globalnih institucija, političkim, ekonomskim, društvenim i kulturnim posljedicama njihovog djelovanja, gdje činjenice izbjegavaju često prisutnu mistifikaciju kada se govori o velikim zlim moćnicima. Drugi dio knjige, pod naslovom Drugačiji svijet je moguć!, bavi se obranom života, pa podnaslov Priče iz našeg dvorišta najbolje opisuje pristup toj temi. Umjesto da pristupa temi na način da iznosi neke teorijske mogućnosti i alternative postojećoj situaciji, autor govori o tzv. običnim ljudima, herojima svakodnevnog života i preživljavanja, konkretnim projektima koji pružaju otpor neoliberalnom kapitalizmu i kapitalizmu uopće, otpor globalnim moćnicima i njihovoj politici. Za razliku od čestog pristupa koji se bavi onime što bi se tek moglo raditi, ovdje je riječ o onome što se već radi, dakle, sada i ovdje posve mogućim i izvedivim projektima. Prva, osnovna verzija teksta je nastala kao magisterijski rad, no nakon toga je tijekom godinu i pol dodatnog istraživanja i rada na tekstu nastala ova knjiga. Svakako je riječ o najopsežnijem istraživanju objavljenom kod nas, a osim izrazito velikog broja podataka i činjenica koje knjizi daju znanstvenu vrijednost, sve skupa je nadopunjeno autorskim komentarima i analizama, što tekst čini razumljivijim, ali i ne suhim kao što je to često slučaj sa sličnim znanstvenim radovima. Globalna revolucija je odavno počela. Sad možete i saznati tko je sve njen dio i kako ste možda i vi već uključeni. Ili zašto bi trebali biti.
Skladateljski je najviše pridonio na području crkvene glazbe s djelima u rasponu od jednostavnih popijevki do složenih solističkih i zborskih djela uz pratnju orgulja ili manjeg instrumentalnog sastava. Ističu se sedam misa (Missa jubilaris, Missa ‘Gaudens gaudebo’, Missa ‘Zdravo kraljice’, Hrvatska misa bl. Nikole Tavelića, Staroslavenska misa u čast bl. Nikole Tavelića, Hrvatska misa u čast svete Terezije od Malog Isusa, Misa u čast sv. Ćirila i Metoda), 13 angelusa i pojedine solističke i zborske crkvene popijevke suvremenošću glazbenog jezika i neposrednošću izraza. Objavio je od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirka crkvene i svjetovne glazbe ‘Pjevajte Gospodinu pjesmu novu’. Većinu svojih skladbi tiskao je u tim zbirkama.
Pomorska i kulturna povijest Dobrote XVI-XX st. „Kao starosjedilac u Dobroti slušao sam još iz djetinjstva sintagmu ‘kapetanska Dobrota’, imajuć ipred sobom palace dobrotskih brodovlasnika kapetana čiji su enterijeri bili opremljeni vrijednim namještajem, venecijanskim ogledalima, salonima, slikama dobrotskih jedrenjaka i starinskim oružjem, zatim velike dvije barokne crkve Sv. Matej i Sv. Eustahije, pored nekoliko manjih, građenih kapitalom tih istih kapetana, ukrašene slikama istaknutih majstora, skupocjenim crkvenim tekstilom među kojima se ističe misnica iz dvorske kapele Luja XVI. nabavljena poslije Revolucije, izvezena po tradiciji od Marije Antoanete, zatim mnogo srebrnih predmeta razne veličine od kojih su neki sa inicijalima darodavca-kapetana, i na kraju sedam mramornih velikih oltara u crkvi Sv. Eustahija među kojima je veliki oltar pravljen od sedam vrsta mramora”, na predstavljanju knjige, Antun – Tonko Tomić
Zbornik radova istoimenog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu, Zadru-Salima i Splitu od 10. do 18. listopada 1995. godine.
Ostali autori: David Orlović Opis: Kinematografske djelatnosti i pulska svakodnevnica 1919 – 1943.