Oznaka:

Ispovijesti Katarine Medici

S raskošnih francuskih dvora, stiže na priča snažnija i moćnija od mnogih do sada ispričanih. To je njezina priča. Kada je navršila četrnaest godina, Katarina Medici, posljednja nasljednica slavne loze Lorenza Veličanstvenog, odlazi u Francusku na zaruke s Hernikom II., sinom francuskog kralja Franje I. U novom, nepoznatom kraljevstvu Katarina se pokušava izboriti za svoju poziciju svima raspoloživim sredstvima pa i savjetima slavnoga Nostradamusa i vlastitim vidovnjačkim moćima. Prije navršene četrdesete godine života postaje udovica i ostaje sama sa šestero djece u kraljevstvu koje razara ambiciozno i izdajničko plemstvo. U nezahvalnome vremenu u kojem su vjerski ratovi hugenota i katolika na svome vrhuncu, ona se bori za Francusku kako bi spriječila sveopći pokolj nesvjesna činjenice da proročkoj sudbini neće moći izmaknuti i da će za spas Francuske morati žrtvovati vlastite ideale, ugled i tajnu koju je čuvala duboko u svom srcu. Ova priča je, za razliku od legende o Katarini kao brutalnoj i beskrupuloznoj vladarici, priča i o onoj Katarini koju povijest ne poznaje – ženi supruzi, ljubavnici i majci koja je učinila sve kako bi zaštitila one koje voli.

Napoleon

Edicija Osvajači. Biografija Napoleona Bonapartea s mnogim slikama, ilustracijama i kartama.

Izabrani politički spisi

Priredio akademik Ivo Petrinović. Po Petrinovićevim riječima, knjiga donosi 63 politička spisa Frana Supila (1870. – 1917.), koji karakteriziraju njegovo političko djelovanje, te pokazuju kakav je bio kao političar.

Feng Shui

Sami izliječite svoj život od bolesti, nesreće i siromaštva

Ivan Lovrenčić: crtanka života 1951.-2002.

Izložba 17. travnja – 18. svibnja 2008. obilježava 90. obljetnicu rođenja i petu godišnjicu smrti Ivana Lovrenčića. Ivan Lovrenčić rođen je 28. prosinca 1917. godine u Začretju u Hrvatskom Zagorju. Od 1924–1928. godine pohađa pučku školu u Začretju, ističući se odmah kao vrstan crtač, što njegova učitelja navodi da mu često govori o tome kako bi trebao postati slikar. 1928–1932. godine polazi nižu gimnaziju, jednu godinu u Krapini, a poslije ukinuća te škole, preostala tri razreda na III. realnoj gimnaziji u Zagrebu. 1936. godine upisuje se na tadašnju Visoku školu za umjetnost i umjetni obrt. Profesori su mu bili Omer Mujadžić i Krsto Hegedušić (crtanje), Ljubo Babić (slikanje), Tomislav Krizman (grafika). 1940. godine završava Umjetničku akademiju u Zagrebu. 1941. zaposlio se kao scenograf u Narodnom kazalištu u Splitu. 1949. godine odlazi u Zagreb i radi kao scenograf u Jadran filmu. 1950. godine napušta mjesto scenografa i od tada djeluje kao profesionalni slikar. Od 1972.godine radio je kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Umirovljen je 1978. godine, te nastavlja raditi kao slobodni umjetnik. Izdao je deset grafičkih mapa, a radio je i tapiserije, ilustracije, skulpture ( Forma prima Krapina, Vjeverica, 1978.), zidno slikarstvo, keramiku, staklo. 1998. godine je oslikao zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Oslikao je postaje Križnog puta na Trškom Vrhu u Krapini. Izlagao je na preko 100 samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada. 1992. godine dobitnik je Nagrade Fonda Vladimir Nazor za životno djelo. Ivan Lovrenčić umro je 01. siječnja 2003. godine u Zagrebu.

Stećci

Izložba 4. rujna 2008. – 2. studenog 2008., Klovićevi dvori. Stećci su nadgrobni spomenici koji tijekom cijeloga srednjeg vijeka nastaju u zaleđu jadranske obale i na njoj samoj. Pretpostavlja se da ih je dans po planinskim prostranstvima Dinarida (pretežno BiH, Hrvatska, Crna Gora, zapadni dio Srbije) sačuvano više od 70000. Njihovo ozbiljnije proučavanje traje otprilike stotinjak godina ali fascinacija tim spomenicima započinje vrlo rano i prve vijesti o njima nalazimo kod putopidaca ili u biskupskim vizitacijama 16., 17. i 18. stoljeća (Kuripešić, Cupili, Fortis…)

Moj pogled na svijet

Zbirka Einsteinovih članaka, pisama, govora o raznim temama od pacifizma, judaizma, odnosa znanosti i religije, pojedinca i društva pa sve do članaka o teoriji relativnosti.

Ivan Lovrenčić: crteži – drawings

Ivan Lovrenčić rođen je 28. prosinca 1917. godine u Začretju u Hrvatskom Zagorju. Od 1924–1928. godine pohađa pučku školu u Začretju, ističući se odmah kao vrstan crtač, što njegova učitelja navodi da mu često govori o tome kako bi trebao postati slikar. 1928–1932. godine polazi nižu gimnaziju, jednu godinu u Krapini, a poslije ukinuća te škole, preostala tri razreda na III. realnoj gimnaziji u Zagrebu. 1936. godine upisuje se na tadašnju Visoku školu za umjetnost i umjetni obrt. Profesori su mu bili Omer Mujadžić i Krsto Hegedušić (crtanje), Ljubo Babić (slikanje), Tomislav Krizman (grafika). 1940. godine završava Umjetničku akademiju u Zagrebu. 1941. zaposlio se kao scenograf u Narodnom kazalištu u Splitu. 1949. godine odlazi u Zagreb i radi kao scenograf u Jadran filmu. 1950. godine napušta mjesto scenografa i od tada djeluje kao profesionalni slikar. Od 1972.godine radio je kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Umirovljen je 1978. godine, te nastavlja raditi kao slobodni umjetnik. Izdao je deset grafičkih mapa, a radio je i tapiserije, ilustracije, skulpture ( Forma prima Krapina, Vjeverica, 1978.), zidno slikarstvo, keramiku, staklo. 1998. godine je oslikao zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Oslikao je postaje Križnog puta na Trškom Vrhu u Krapini. Izlagao je na preko 100 samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada. 1992. godine dobitnik je Nagrade Fonda Vladimir Nazor za životno djelo. Ivan Lovrenčić umro je 01. siječnja 2003. godine u Zagrebu.