Oznaka:

Nježnost vukova

Knjiga broj 72. Sedamnaestogodišnji Francis Ross nestaje iz malog naselja Dove River, u zabačenom, snijegom i nepogodama okovanom dijelu Kanade, 1867. godine. Istoga dana njegova majka otkriva skalpirano tijelo njegova prijatelja i susjeda, Francuza i trgovca krznom, Laurenta Jammeta. Ubojstvo će u tu malu zajednicu, koju čine uglavnom škotski emigranati, privući cijeli niz likova – od predstavnika Tvrtke za prodaju krzna, poput mladog Donalda Moodyja, koji će pokušati riješiti slučaj, do ekscentričnog Thomasa Sturrocka, privučenog tajanstvenom pločicom u posjedu pokojnog trgovca. No tek će pojava tragača Williama Parkera, uhvaćenog kako pretražuje kolibu pokojnika, uzbuniti mjesto, a najviše Francisovu majku, uvjerenu da bi joj Parker mogao nešto reći o njezinu odbjeglom sinu. Gospođa Ross, pritisnuta bremenom lošeg braka i grižnjom savjesti da je podbacila kao majka, odlučit će pobjeći s Parkerom i otputiti se u potragu za sinom ne bi li dokazala da on nije mogući ubojica. Ove naizgled nespojive likove putovanje će odvesti duboko u kanadsku divljinu, kroz snijegom zametene šume i tundru, kroz pustopoljine koje izazivaju divljenje i jezu, naseljene jedino divljim životinjama, čudacima i bjeguncima. Potraga za sinom i pravim ubojicom otkrit će davno nestale sestre, zaboravljenu indijansku kulturu i bogatstvo koje se krije u ukradenim krznima, a gospođa Ross usput će pokušati pronaći i davno zaboravljeni dio sebe. Dobitnik nagrade Costa za knjigu godine i polufinalist nagrade Orange, Nježnost vukova, debitantski roman Stef Penney, nevjerojatno je remek-djelo panoramskih opisa i pripovijedanja koje ćete pamtiti dugo nakon što završite čitanje posljednje stranice. Filmska scenaristica Stef Penney maestralnim rečenicama ocrtava nesmiljenu i oštru kanadsku divljinu, ali i zajednice čiji su članovi rođeni i odrasli u izolaciji u kojoj i žive. Pustolovina, napetost, obrati, kompleksne ljudske žudnje, motivacije i odnosi dio su ove povijesne priče, uzbudljiva trilera, detektivskog romana ili, jednostavno – romana godine.

Time Lapse

Sedmi po redu roman Midhata Ajanovića Ajana na određen način je i završnica kompletnog ciklusa u kojem ovaj vrstan autor promišlja o Bosni, njenim ljudima i njihovom nesretnom usudu koji ih prati kroz stoljeća teškog života na ovim podnebljima. Za najnoviji roman pod nazivom “Time lapse” ujedno se može reći da je i završetak trilogije koju još čine romani “Portret nacrtan ugljenom i kišom” i “Salijevanje strave”. Iako je riječ o sasvim novom književnom djelu sa bitno različitim tematskim, stilskim i estetskim dometima, ipak se ono u biti nastavlja na dosadašnja dva posljednja Ajanovićeva djela i zajedno s njima moguće je vršiti određene komparacije i analizirati ih u kontekstu jedinstvenog i cjelovito zamišljenog i osmišljenog romanesknog opusa. Prema riječima autora, ovim romanom završava svoj prozni interes za bosansku problematiku i okreće se nekim drugim temama jer je iscrpio sve što je htio reći i na taj se način odužio svojoj bivšoj domovini. U romanu “Time lapse” Ajanović po tko zna koji put potvrđuje da je vrstan pripovjedač koji iziskuje pažljivoga i iskusnoga čitatelja – naime, radnja njegovih romana u pravilu nisu linearne, već imaju oblik narativnog mozaika. Ajanović namjerno postupno montira djeliće priče tako što neprestance miješa prošle i aktualne događaje, stoga se konačni dojmovi tek na kraju posve slegnu i stvaraju nepatvorenu impresivnost u čitatelja. Budući da je Ajanović poznat kao filmolog i filmaš, nimalo ne čudi činjenica da znalački koristi fragmentarno pripovijedanje.

Prva žrtva

Svjedočanstva ratnih dopisnika. Autor opisuje kako je Evelyn Waugh načinila cijelu zbrku izvještavajući o ratu u Abesiniji, kako je Ernest Hemingway skrivao neugodne činjenice o republikanskoj Španjolskoj, kako je Kim Philby opisao što je zapravo radio u Francuskoj 1939. godine, kako su sovjetske vlasti cenzurirale reportaže Quentina Reynoldsa vjerujući da su svi dopisnici špijuni (jesu li imali pravo?).

Sirius 40: Nešto me voli odozgo

Ostali autori: Fritz Leiber Clifford D. Simak Philip K. Dick Ion Ilie Iosif Charles Sheffield Katherin MacLean Ognjen Nikolić Sever Gansovski

Klub Bilderberg i trilaterala

Kakva će biti budućnost svijeta, odlučuje nekoliko stotina ljudi okupljenih u dvjema tajnim organizacijama: Klubu Bilderberg i Trilaterali. Mnogi dobri poznavatelji visoke politike tvrde da ta dva tajna društva zapravo upravljaju svijetom. Riječ je o organizacijama koje su toliko konspirativne i toliko moćne da i u ovom našem dobu globalnih komunikacija uspijevaju u potpunosti čuvati svoje tajne i privatnost svojih članova. Za Klub Bilderberg jedino se zna da je osnovan prije šezdeset godina u jednom nizozemskom hotelu, da okuplja najutjecajnije i najmoćnije ljude Zapada, američke i europske bankare, političare, vojnike, industrijalce, geostratege, diplomate, da se oni sastaju jednom godišnje, svaki put na drugom tajnom mjestu, pod najstrožim mjerama sigurnosti. Trilaterala je ponešto širi, manje tajnovit forum, a nastala je kada su članovi Bilderberga bankar David Rockefeller i diplomat Henry Kissinger ustanovili da bi bilo korisno da zapadnjački moćnici jednom godišnje dogovaraju zajedničku strategiju i s moćnim ljudima iz Azije te iz još nekih zemalja. O čemu oni razgovaraju te što odluče, nikada se službeno ne objavljuje; čak se ne objavljuju ni dnevni redovi i popisi nazočnih, no prema odlukama koje oni donose na svojim položajima nakon tih sastanaka jasno se može zaključiti što su tamo zajednički odlučili.

U ime oca (i sina)

Po povratku s očeva pogreba pripovjedač počinje čitati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac – bogalj stradao u nesreći, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, već ga je pokušavao odgajati čvrstom rukom. Čitajući očev dnevnik, sin se prisjeća svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sreće koje je proživio sa svojim ocem, osvješćujući pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budućeg oca. U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélene Cixous, razotkriva političke igre i igrice otaca i očuha Malte i ulazi u povijest svoje radničke obitelji. U ime Oca (i sina) moćna je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.

Što sve možete učiniti za svoje zdravlje

1001 savjet da se osjećate bolje i ostanete zdravi. Knjiga je razdijeljena po temama koje se kreću od općih smjernica za dobro zdravlje do specifičnih savjeta za cijeli niz zdravstvstvenih tegoba. Jednostavni i praktični savjeti koji se mogu primijeniti kod kuće, uključuju širok raspon alternativnih načina liječenja. Od ljekovitog bilja do akopresure i joge. Izdvojene su informacije o zdravoj prehrani, korisnoj tjelovježbi i prirodnim lijekovima. Kao i savjeti za jačanje imuniteta, povećanje energije, oslobađanje od stresa i poboljšanje raspoloženja.

Autogram

Želim odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja o knjizi koja se zove Autogram. Na neki način radi se o zborniku tekstova koji su nastajali posljednjih petnaestak godina moga rada na području likovne kritike i novinarstva u obliku razgovora s likovnim umjetnicima, likovnim kritičarima, kustosima, arhitektima, dizajnerima i, općenito, stvarateljima i stručnjacima koji djeluju na području likovnih umjetnosti. Ti su razgovori za mene, sasvim subjektivno, značili neku vrstu potpisa ilki autograma pod već postojeću sliku njihova javnog djelovanja. Otuda proizlazi i naslov ove knjige. Neskromno sam pretpostavila da ću kao povjesničarka umjetnosti naše teme usmjeriti prema zajedničkoj sudbini suživota u likovnosti, možda spretnije i sretnije nego kao neutralni ispitivač.

Princezini dnevnici VI 1/2 – Princezin poklon

Mia Thermopolis o svemu što joj se događa detaljno izvještava svoj dnevnik: pohađa prvi razred njujorške gimnazije, ljuti se što joj majka izlazi s profesorom iz matematike iz koje ona ima jedinicu, uživa u druženju s oštroumnom prijateljicom Lilly i sviđa joj se najpopularniji dečko na školi – Josh (koji hoda s isto-tako-popularnom navijačicom – Lanom). Ali, kada sazna da je njezin tata genovijski princ, a ona prijestolonasljednica – situacija se bitno mijenja! Za ovu tinejdžericu tek tada nastupaju pravi problemi; ne samo da mora promijeniti cjelokupni stil odijevanja, ponašanje i frizuru, već je u tome vodi njena baka, a to je stvarno strašno! No, promjene će se odvijati i u školi, pa čak i šire, jer osim što je sada posvuda prati tjelohranitelj, oko nje bljeskaju kamere fotoreportera, superzgodni Josh pozvao ju je na ples…

Legenda o Montrozu

Radnja ove priče se odvija tokom vojne kampanje u škotskim visijama koju su rojalističke snage pod komandom grofa od Montroza vodile protiv pobunjenih škotskih plemena 1644. godine. Alan Makolej, Montrozov vojnik, zakleo se na osvetu divljem klanu Ranalda Makiga, poznatom kao Deca magle, koji su mu ubili strica i brutalno zlostavljali majku…

Il Toro non puo perdere. La magica stagione ’75-’76

Castellini, Santin, Salvadori, Patrizio Sala, Mozzini, Caporale, Claudio Sala, Pecci, Graziani, Zaccarelli, Pulici. I tifosi del Toro snocciolano questa formazione come un rosario, come un mantra propiziatorio da ripetersi a mezza voce davanti a una prova difficile, come una di quelle canzoncine che impari da bambino e che quindi amerai per sempre. Il 16 maggio 1976, mentre la gioia dei sessantacinquemila cuori granata dilaga sugli spalti del Comunale e l’allenatore Radice cerca disperatamente nella folla il suo portiere e il suo stopper per chiedere loro come abbiano fatto a prendere quell’autogol assurdo, il Toro vince il suo settimo Scudetto, il primo dopo la tragedia di Superga che si e portata via la squadra capace di vincere cinque titoli consecutivi tra 1943 e 1949. Uno dei motori di centrocampo di quella squadra e un giovane di belle speranze. Si chiama Eraldo Pecci e arriva a Torino dal suo Bologna che, per la verita, lascia abbastanza controvoglia: non e bello scoprire di essere stato ceduto ascoltando il telegiornale da una finestra aperta, ancora meno se lo scopri la stessa sera in cui fai un’improvvisata alla tua ragazza e la becchi che balla stretta a qualcun altro. Al Toro, pero, Eraldo trova un gruppo di fuoriclasse del pallone e dello scherzo, ragazzi terribili che hanno voglia di scrivere la storia in campo e divertirsi fuori… In Il Toro non puo perdere Pecci ricostruisce l’alchimia irripetibile nata in quella squadra, i gol, i riti scaramantici… Prefazione di Gianni Mura.