Oznaka:

Notni zapis ljubavi

Kada se skladatelj i dirigent Nicholas, zvijezda u usponu u svijetu klasične glazbe, pridruži Bostonskom konzervatoriju, zaljubljuje se u studenticu violine Remy te napušta suprugu Hazel i malodobnu kći Jessie. Remy još dugo osjeća krivnju zbog razaranja tuđe obitelji, Jessie nikako da nadraste svoju ljutnju na oca zbog onoga što je učinio majci, dok Hazel strahuje od usamljenosti rastavljene žene. No nakon gotovo dva desetljeća u kojima se ovi likovi bore s vlastitim gubicima i boli, razvija se i raste duh međusobnog razumijevanja, pomirenja i velikodušnosti, osobito s Hazeline strane. Kronologija priče u kojoj se izmjenjuju prošlost i sadašnjost ima uzbudljivu glazbenu pozadinu koja se sastoji od pasaža Nicholasova skladanja i Remyna muziciranja na violini, uz pregledan rječnik glazbenih pojmova na kraju knjige. U svom novom romanu Notni zapis ljubavi autorica Daphne Kalotay (Ruska zima) priču o četvero neraskidivo povezanih likova postavila je na bostonsku glazbenu scenu. Najveća vrijednost romana skriva se upravo u detaljima, osobito u autoričinim opisima umjetničkog stvaralačkog procesa i toga što smo sve spremni žrtvovati u ime umjetnosti, a rezultat je privlačno, dirljivo i često oštroumno štivo. „Kalotay piše o glazbi i osjećajima tako otmjeno i vješto… Dirljiva priča o tome što smo sve spremni učiniti u ime umjetnosti kao i u ime ljubavi.“ Publishers Weekly

Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti

Roman o uglednom književniku, koji je, u pedesetpetoj godini, na vrhuncu slave, te zbog toga, kao i zbog novca i dobrog držanja, predstavlja predmet interesa brojnih ljudi iz svojega okruženja. Kćerka i zet žele njegov novac, a kako je odnedavna i udovac, mnoge se žene počinju zanimati za njega, jer im se brak s njime čini iznimno atraktivnim. Kćerka i zet daju u novine oglas putem kojeg mu traže novu suprugu, a na njega stiže čak osamdeset i osam ponuda. Kćerka organizira susrete iz kojih on bježi glavom bez obzira. Međutim, iako on već s nekoliko žena održava ljubavne veze (od poštarice, preko učiteljice joge, do nekih umirovljenica), uspješno izigrava njihova bračna očekivanja. Ali kad na jednom studijskom putovanju u Kinu upozna dvadesetosam godina mlađu ženu, i započne s njom u Pragu zajednički život, ogovaranja i zavist nemaju više kraja…U ovom djelu autor je ispisao neke od najsmjelijih erotskih stranica češke književnosti.

Terrestre

Autunno. Campagna. Mattina. Piove. Quando Anne imbocca una strada in mezzo al nulla non puo certo immaginare che cosa l’aspetta. Ha per compagno uno scarabeo e nella testa un solo pensiero: ritrovare la sorella Gabrielle, scomparsa da quelle parti un anno prima. Di certo non sa che sta varcando i confini di un mondo rarefatto, dove le auto volano, i palazzi sono di vetro, la gente non respira e non sa cos’e l’amore. In quella realta asettica e brutale Anne rischia la vita. Ma nell’ombra esiste forse qualcuno disposto ad aiutarla: persone che sognano un luogo chiamato Terra, in cui il vento scuote gli alberi e gli odori aleggiano nell’aria… Un romanzo singolare, spiazzante, misterioso, da un autore molto amato che riesce a sorprendere i suoi lettori offrendo loro ogni volta una storia del tutto nuova.

Masonerija u Hrvatskoj

GLOJNARIĆ, Mirko, novinar i publicist (Mače kraj Zlatara, 31. VIII. 1914 — Mače, 21. X. 1943). God. 1928. završio gimnaziju u Zagrebu, potom, prekinuvši studij, postao suradnik Hrvatske straže. Od 1936. do 1941. novinar je i član uredništva Hrvatskog dnevnika. S temama iz socijalne politike sela, napose Hrvatskog zagorja, surađuje u listovima Hrvatska straža (1934–36), Seljačke novine (Gospodarske novine) (1935), Kulisa (1935), Hrvatski dnevnik (1936), Savremenik (1940), Slobodna misao (Toronto 1940), Zagrebački list (1941). Priredio je govore V. Mačeka i time se približio vodstvu HSS. Njegova Borba Hrvata još i danas ima vrijednost za povijest H(R)SS u međuraću. Kada je u siječnju 1941, na temelju podataka što su mu pružili pojedinci iz policijske službe Banovine Hrvatske, objavio do tada najpotpunije, ali ne i potpuno vjerodostojne popise hrvatskih slobodnih zidara, zapleo se u sudski proces što su ga pokrenula dvadeset i petorica spomenutih u Glojnarićevoj knjizi. Proces je započeo u listopadu 1941. a završen je presudom Stola sedmorice od 11. III. 1942. kojom je G. oslobođen temeljem »ništavnosti podneska žalbenika«, odn. većine tužitelja. Presuda se nalazi u fondu Ive Politea u HDA u Zagrebu. Od tada se G. u javnosti više ne spominje. DJELA: Vođa govori. Ličnost, izjave, govori i politički rad vođe Hrvata dra Vladka Mačeka. Zagreb 1936. — Slovački narod i njegova sloboda. Oslobodjenje Slovačke, Andrej Hlinka, razgovori s prvim slovačkim ministrima, te senzacionalno otkriće u leglu nemorala, razvrata i mračnjaštva u masonskoj loži. Zagreb 1938. — Borba Hrvata. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti (1919–1939). Zagreb 1940 (dva izd.), 19962. — Masonerija u Hrvatskoj. Zagreb 1941.

Fiume corre … Rijeka teče …

Glavna junakinja romana, Beatrice Szabo, prima pismo tajanstvenoga neznanca, koji upravo nju označuje kao najvažniji djelić koji nedostaje u mozaiku jedne priče. Potaknuta time, ova žena, rođena početkom dvadesetoga stoljeća, a sada u devedesetim godinama života, iznosi svoju priču, u kojoj se događaji i doživljaji iz njenoga osobnog života isprepleću s fantazijom. Međutim, okvir njezine individualne sudbine je cijela jedna dinamična i burna epoha, kao i stvarni, ali i izmaštani svijet Rijeke – Fiume između dva rata.

Lica i krajolici

Lica i krajolici Gustava Krkleca je zbirka književnih kozerija i eseja, objavljena prvi put 1954. godine, koja sadrži 253 stranice i predstavlja dio Krklecova bogatog književnog opusa. Knjiga donosi raznolike tekstove u kojima autor promišlja o ljudskim likovima i pejzažima, spojivši osobne dojmove s promatranjima svijeta oko sebe. Krklec je poznat po konciznom, jasnom i neposrednom izrazu, te u svojim djelima često izražava vedrinu i životnu radost, ali i dublju metafizičku tjeskobu. Osim poezije, pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme, a Lica i krajolici pripadaju njegovim značajnim proznim djelima koja odražavaju njegovu literarnu širinu i promišljanja o ljudskom životu i okolišu.

Ljudi – Miševi

Ostali autori: Manuel Leguineche Opis: Ova knjiga kroz sudbinu šesnaestorice ljudi, sudionika španjolskog građanskog rata, dotiče strahote neposrednog frontalnog ratovanja.

Klupko i druge komedije

Komedije. Dramski tekst. Sadržaj: Klupko Na tronu i kamenu Tišina! Snimamo! Teštament Povratak Budak, Pero, hrvatski dramatičar, pjesnik i kazališni djelatnik (Trebinje, BiH, 21. VI. 1917 – Zagreb, 4. XII. 2008). Završio Glumačku školu u Zagrebu 1942. Od 1940. bio je član dramskog ansambla HNK-a u Zagrebu, a nakon II. svjetskog rata bio je aktivan u radu Kerempuhova vedroga kazališta i kao redatelj u zagrebačkom kazalištu Komedija. Bio je direktor Zagrebačkoga dramskoga kazališta 1953–70., potom direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske, a nakon umirovljenja 1981. i teatra Scena revolucije. Pisao drame, humoreske, romane, poeziju i članke kazališne i kulturne tematike. Književni rad započeo je Mećavom (1952), realističko-naturalističkom dramom iz seoskoga ličkog života, pisanom na regionalnom idiomu, kojoj je praizvedba bila u zagrebačkome HNK-u, a poslije je i ekranizirana na filmu. Njegove su komedije uglavnom regionalno obojene, narativne i pune jezičnih kontrasta, a najsustavnije je organizirana komedija višestrukih zapleta Klupko (uprizorena 1953., objavljena 1955). Komičnost proizlazi iz naglih obrata, karikiranja, ali i jezika kao sredstva komike, posebno u komadu Tišina! Snimamo! (1961), gdje poseže za jezičnim nijansiranjem i kontrastiranjem, sučeljavajući patrijarhalni i moderni svjetonazor. U Žednom izvoru (1968) i Nakotu Balabana (1970) regionalizam zamjenjuje općeljudskom problematikom, a naturalizam realizmom. Jedina mu je komedija pisana književnim jezikom Povratnik (1976); pisana je u stihovima. U dramama (Zaboravljeni, 1965; Potez kistom, 1969) piše književnim jezikom, a najveću pozornost pobudio je Svjetionikom (1960), na trenutke melodramatski strukturiranim. U poeziji je sklon humoru i ludizmu, ali su pjesme umjetnički manje vrijedne od drama. I u prozi (romani Karanova sofa, 1990; Nailaze vode, 1996) pokazuje vještinu portretiranja karaktera i jedar pučki jezik. Dramski su mu tekstovi izvođeni na televiziji, radiju i mnogobrojnim domaćim i stranim pozornicama, posebice oni iz regionalnoga, ličkog života. Komedije i drame prevedene su mu na desetak jezika.

Razgovori s Bogom, knjiga 2.

Tvrdi uvez. Ovo je izuzetan dokument. To je poruka kojom Bog predlaže preokret na našem planetu; socijalne, seksualne, obrazovne, političke, gospodarske i teološke promjene kakve još nikada nismo vidjeli, a rijetko smo ih i zamišljali. Možemo li zaista izgraditi takav svijet? Bog kaže da možemo, a sve što nam je za to potrebno jest naša odluka da to učinimo. Ova knjiga je stvarni razgovor s Bogom. To je druga u nizu od tri knjige koje sadrže razgovor s Božanstvom koji je trajao više od pet godina i nastavlja se do današnjega dana. Vi ne morate vjerovati da je ovaj materijal zaista došao od Boga, a meni i nije potrebno da vjerujete. Meni je jedino važno ima li ovaj materijal ikakve vrijednosti, donosi li neko saznanje, budi li u vama išta, budi li neke nove želje i potiče li neke plodonosne promjene u vašem svakodnevnom životu na Zemlji. Bog zna da se nešto mora mijenjati. Ne možemo nastaviti živjeti kao do sada…

Anđeli s asfalta

Tinejdžerica Leila i njezina starija sestra Samira žive u Helsinkiju. Majka im je Finkinja koja je prihvatila islam udajom za njihova oca Farida i sa strašću je uronila u novu religiju. Ona nosi hidžab i živi uz zabrane i opomene, a kćeri odgaja u skladu s tradicionalnim vrijednostima. A one samo želi živjeti kao većina mladih djevojaka u Finskoj: izlaziti, imati mladića, pripadati. No i društvo u cjelini okreće im leđa. Rasizam, seksizam i nasilje prožimaju svijet u kojem žive. A kad se Samira odseli od kuće, situacija postaje opasna… Anđele s asfalta kritičari nazivaju izuzetnom i važnom knjigom koja ne preza od kontroverznih pitanja i problema našega vremena. Priča je to koja ocrtava društvene i kulturalne sukobe današnjice – asimilaciju imigranata u zemljama razvijene demokracije i rastući nacionalizam i rasizam. A kad se svjetovi sudaraju, mlade djevojke često su prve žrtve. Autorica prikazuje mlade žene muslimanske religije na pragu odrasla života u najranjivijim trenucima, rastrzane između različitih kultura i identiteta. Ali ona govori i o svim mladim djevojkama koje su izložene poruzi vršnjaka, diktatu medija ili općoj seksualizaciji društva. U ovoj poetičnoj i ponekad crnohumornoj prozi Holmström nas vodi u svijet djevojačkih nesigurnosti, nadanja i čarki, a pitanje – nosi li svaka žena, sa Zapada ili ne, na sebi cijenu – sâmo se nameće.