Oznaka:

Izgubljene djevojke Pariza

U poslijeratnom New Yorku 1946. godine, mlada udovica Grace Healey na željezničkom kolodvoru nalazi kofer s 12 ženskih fotografija. Odlučna da otkrije sudbine žena s fotografija, započinje istragu koja je vodi sve do washingtonskih arhiva. U drugoj pripovjednoj liniji pratimo Eleanor Trigg, mladu poljsku Židovku na čelu britanske mreže tajnih agentica koje su tijekom Drugog svjetskog rata bile raspoređene na okupiranom teritoriju u Francuskoj i pomagale pokretu otpora. Jedna od njih, mlada samohrana majka Marie Roux, suočit će se s neočekivanim i nevjerojatnim zadacima kada je misija odvede u samo srce ratnog vihora, prije samog Dana D. Izvanredan roman autorice bestselera New York Timesa Pam Jenoff, nadahnut povijesnim događajima i stvarnim osobama, posveta je ženskoj hrabrosti i junaštvu, i velikoj snazi žena da prežive u najtežim životnim okolnostima. Baveći se temama poput odanosti i izdaje, krivnje i okajanja, donoseći napetu i moralno kompleksnu priču nabijenu političkim intriga…

Kratak život odrubljene glave

Kratak život odrubljene glave snažna je, meditativna i uznemirujuća zbirka priča vrhunskog slikara i poznatog književnika Dimitrija Popovića. Četiri Popovićeve priče međusobno se razlikuju, ali povezuje ih autorski rukopis i promišljanje o tankom bridu prirode i nadprirode. Priče su formirane kao pripovjedna kronika, uglavnom anonimusa koji život ili promatraju ili nad njim provode eksperimentalne metode. Često senzualna i neobična, zbirka Kratak život odrubljene glave suočava nas s velikom ljepotom i tragičnosti života, umjetnosti i smrti.

Zlo dolazi sa sjevera 1-2

Roman o biskupu Vergeriju. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. Materada (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli. Slijedi Djevojka iz Petrovije (1963.) koja je drugi dio iste pustolovine, kasnije cjeline Istarska trilogija (1967.). Justina (Giustina), središnji lik ovog romana, ne uspijeva se snaći u novom gradu, kopni u potrazi za putom nemogućeg povratka. Bagremova šuma (1966.) završni je roman Istarske trilogije. Izbjeglička sudbina suočena je s bespovratnim iskorjenjivanjem, a spas od goreg moguć je samo prihvaćanjem sudbine, prihvaćanjem zemlje. Slijedi autobiografska trilogija: Peto godišnje doba (1965.), Stablo snova (1969.) i Mirjamin grad (1971.). Romanom Bolji život (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.

Ljudi i zemlja

Antologija slovenske kratkih priče na temu sela i zemlje.

Afera Živago

Ostali autori: Petra Couvée Opis: Kremlj, CIA i bitka za jednu zabranjenu knjigu. Uzbudljivi istiniti literarno-špijunski triler.

Biti mrtav

Jim Crace je autor knjiga Continent, The Gift of Stones, Arcadia, Signals of Distress, Quarantine i kod nas objavljene knjige Biti mrtav. Osvojio je nagrade: Whitbread First Novel Prize, E.M. Forster Award, Guardian Fiction Award i GAP International Prize for Literature. Njegovi su romani prevedeni na četrnaest jezika. Quarantine je 1997. godine osvojio Whitbread Novel Award i ušao u uži izbor za Booker Prize for Fiction. Knjiga Biti mrtav ušla je u uži izbor za Whitbread Fiction Prize za 1999. godinu, a 2001. god. sa tom je knjigom osvojio nagradu National Book Critics Circle Award. Jim Crace živi u Birminghamu sa suprugom i dvoje djece. Bariton Bay, rano poslijepodne. Celice i Joseph, vjenčani, srednjih godina, goli leže na obali. Tamo su se upoznali i po prvi put vodili ljubav još kao studenti, prije gotovo trideset godina. Sad se nadaju da će među dinama ponovo otkriti i raspaliti strast. Ali to će biti dan i za smrt, a ne samo za poljupce, dan kad ubojstvo i vječnost neće uspjeti uništiti ljubav…

Seksualni život Catherine Millet

Chaterine Millet je vlasnica i urednica časopisa Art press u Parizu. Ovom sablažnjivom knjigom o svom intimnom, seksualnom životu šokirala je i uzdrmala francusku i svjetsku javnost. Čitajući knjigu čovjek se zapita što je potaklo autoricu na takav način istraživanja ljudske seksualnosti – iz prve ruke!

Vodencvijet

To je priča o Margareti McFarland Bradford: udala se veoma mlada i nakon deset dana braka njen je muž otišao kao američki vojnik u rat u Indokinu i poginuo. U tih nekoliko dana braka začelo se njihovo dijete i ona je doživjela prvi orgazam u životu, jedini u braku, jedini u životu. A zatim, pretvorila se u žrtvu jednog kompleksa od kojeg su patili Jean Harlovv, James Dean i M. Monroe: afinitet prema smrti — osobina vodencvijeta koji se oplođuje i ugiba. I kako saznajemo, ta jednadžba smrti i seksa stvorila je iz Margarete frustriranu kandidatkinju za filmsku zvijezdu. Ona švrlja po holivudskoj infrastrukturi, ona je dio pogona, »industrije«, ona tek što nije postala »star«, ali nije. I tako traži odgovore u krevetu, s raznim ljudima, vara druge u seksu, vara sebe (najviše), traži i očekuje novo zadovoljstvo. U »dobrom« je (ho-livudskom) društvu, jer i svi drugi oko nje — traže. U svijetu iluzija — iluzije postaju stvarnost. . .

Stazom pored druma

Istinski erudit, najvažniji hrvatski polonist, omiljen i kao duhovita osoba i kao predan profesor, samozatajan pjesnik, antologičar i urednik, vrstan prevoditelj koji je domaćoj čitateljskoj publici otkrio Witolda Gombrowicza, Zdravko Malić (1933-1997) gotovo dva desetljeća pisao je svoj intimni dnevnik. Riječ je o zapisima koji su ispunili pedesetak bilježnica i koji dvadeset godina nakon autorove smrti, bez ikakvih kraćenja, izlaze u javnost u dva sveska, od kojih ovaj, prvi, obuhvaća razdoblje od sredine 1981. do kraja 1989. godine. Premda Malićeva bilježenja polaze, sasvim normalno, od klasičnih dnevnih osvrta na događaje u vlastitu domu, koji su često ispresijecani zaronima u prošlo vrijeme njegove Bosne, “gladne, gole i bose”, u njima nema povjeravanja s onu stranu granice građanske suzdržanosti. Iako dakle pisana s osviještenim pravom na prešućivanje, u njima dnevničar ispisuje sebe onakva kakav jest, “s cigaretom, uz kavu, u papučama, među knjigama, u žurbi između jednog i drugog posla, na periferiji dana ili noći, u onim nekim minutama ili satima čak koje ‘imam za sebe’, za samorefleksiju”. Ovaj je dnevnik tekst o životu i njegovim formama, totalni tekst o svemu što se našlo u fokusu Malićeva senzibilna bića kroz njegove susrete sa znanima i neznanima, kroz dopisivanje s poljskim prijateljima, ali i posredno preko pročitanoga u dnevnim novinama i tjednicima (domaćim, poljskim, francuskim) koje je strasno pratio, u književnim časopisima i knjigama svake fele koje je hrpimice, ali s profinjenim ukusom nabavljao i čitateljski jednostavno gutao, zatim preko slušanja obligatnog radija i praćenja televizije, sve do odlazaka u kino, kazalište, na izložbe i koncerte, gdje je pribirao umjetničke dojmove o kojima je u dnevniku ostavio mnoštvo divnih zapažanja i zaokruženih kritičkih eseja. Dnevnik svjedoči i o tome kako se Malić, nekoć pun povjerenja u politiku i njezin smisao, 80-ih razočarava u socijalističko društveno uređenje koje se, zamišljeno kao idealno, kukavički izbjegava mijenjati i bježi u prividnost i posredovanost. Stoga se povlači u prikrajak, upućuje se stazom pored druma, odustaje od političkog angažmana i zaključuje da se perspektive zatvaraju, da pada mrak… Vođenje dnevnika u tome mu se glibu čini gotovo jedinom prilikom “da u gustom plotu što ograđuje milu nam hrvatsku duhovnu župu izbijem pokoji proštac i – pogledam van“.

Zločin je biti rođen

U knjizi su skupljeni članci i intervjui Alaina Finkelkrauta nastali u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i BiH. Ovaj francuski književnik i filozof pravi je primjer intelektualca – nepristranog tragača za istinom. On je unatoč silnoj srpskoj propagandi i lažima, te zamagljivanju prave istine od strane francuske imperijalno-kolonijalne administracije i predsjednika Francoisa Mitteranda, uspio sagledati istinu, suštinu zbivanja na tlu bivše Jugoslavije i ulogu Francuske i Europe u tim zbivanjima. Koristeći se logičkim instrumentarijem koji mora usvojiti svaki pravi intelektualac, istražio je ulogu fracuske i europske intelektualne elite koja je potpuno zakazala u identifikaciji pojave nacizma, ovog puta srpskog 1991., u trenutku dok se pripremala za proslavu pedesete obljetnice pobjede nad nacističkom Njemačkom.

Hazmat – eksp(l)ozivan roman

Hazmat je doista anarhistički roman, ili roman o anarhiji u kojem se recept za rješavanje stanja u kojem je baš sve trulo u državi Hrvatskoj pronađe u – nasilju. Grupa mladih ljudi, svatko iz svoga vrlo osobnoga i vrlo tragičnoga razloga, u jednom trenutku shvaća kako se neke stvari jednostavno ne može riješiti riječima, te pod svojevrsnom parolom Mi ubijamo njih jer su oni ubili društveni moral kreće u osvetničke akcije, fizičko eliminiranje vladajućih. Njihova ideja je u početku posve idealistička, no kako se val nasilja širi Karlovcem i šire, stvari polako počinju gubiti kontrolu, a skupina gotovo klinaca koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke sve dublje tone u kriminal, s kojim su povezani ne samo neočekivani događaji, kolateralne žrtve, već i sve jači prigovor savjesti. U trenutku kada se njihove sudbine isprepletu sa sudbinom medicinske sestre koja je jednom takvom akcijom ostala bez muža i petogodišnje kćeri, a životi završe na autocesti Zagreb-Karlovac ili nešto ranije, pripovijedanje nastavlja žena koja također više nema nikakvog izbora, osim postati osvetnica, ubojica i narkomanka. (Jagna Pogačnik) Ovaj triler pokazuje stvarnost za vrijeme Domovinskog rata u zakulisnim prostorima društva prožetog kriminalom i obračunom svih vrsti. Poroznost društvene kontrole i kriminalnih obračuna u kojima stradavaju i djeca, glavna su preokupacija pisca. Problem morala i osvete prožima zbiljski karakter štiva.