Oznaka:

Tužne životinje

Zbirka kratkih priča „Tužne životinje („Animals tristos) predstavlja neobični mozaik likova koji su žrtve krhkog ljubavnog ekvilibrija. Baveći se tom sudbinskom, ljudskom komedijom, priče precizno otkrivaju svakodnevne traume skrivene u odnosima žene i muškarca – nadu i ogorčenje, potresna sjećanja i pokušaje te metode da se pobijedi samoća… Preciznim i svestranim proznim pismom Punti odijeva svoje likove u ironiju i nježnost da bi ih odmah zatim ogolio do kosti koristeći snagu svoje opservacije i zapažanja. Lajtmotiv ili crvena nit svih priča jest starorimska svevremenska dijagnoza ‘post coitum, animal triste’, neograničena i posvemašnja žalost nakon vođenja ljubavi. Odgovor na jednu takvu neospornu istinu pisac pronalazi u mogućnosti da se s time jednostavno šalimo, odnosno da se zbog toga smijemo. *** Jordi Punti (1967.), rođen u Barceloni, suvremeni je katalonski autor, prevoditelj i stalni suradnik kulturne rubrike španjolskih dnevnih novina ‘El Pais’, za koje piše i književnu kritiku. Do sada je objavio dvije zbirke kratkih priča „Pell d’armadillo, 1998. i „Animals tristos, 2002., od kojih mu je druga bila nominirana za nagradu ‘Booker’ 2003., a iste je godine zauzela treće mjesto na bestseler listi svih djela objavljenih na hispanoameričkom kulturnom području. Prema knjizi snimljen je i film.

Krv na klavijaturi

Glavni je lik ovog romana Tin (Martin) Rondolfo, ugledni hrvatski pravni stručnjak rođen u Rijeci 1942. godine. Po završetku studija Tin počinje raditi u struci i ubrzo stječe status iznimno uspješnog odvjetnika kojemu nije cilj zaraditi nizanjem sudskih sporova, već pomiriti sukobljene strane i naći rješenje pa baš stoga i dobiva naziv Mirotvorac. Zbog velike popularnosti vlasti ga miču iz Hrvatske i »usmjeravaju« prema Strasbourgu i Europskom sudu za ljudska prava gdje će također imati puno uspjeha, da bi se potom po povratku u Hrvatsku proslavio u slučaju suđenja za jedno mučko ubojstvo za koje je vezan i naslov romana. Uz pravo Tin se zanima i za brojna druga područja, od umjetnosti do znanosti, pri čemu zastupa ideju kako se snagom misli (»Sve je u glavi!«, često govori) može učiniti mnogo više no što se to obično pretpostavlja. Taj duh znanstveno radoznalog pristupa životu on ukrašava i aktivnostima te vrste pa, primjerice, osmišljava i izgrađuje na svojoj kući vjetroorgulje, odnosno u suradnji s prijateljem kardiokirurgom izrađuje poseban pacemaker s litijevim baterijama koji bitno usporava rad srca, odnosno produžuje životni vijek. Marinko Krmpotić, Novi list

Njezin strašni sklad

Drugi roman Audrey Niffenegger, autorice svjetskog hita, „Žena vremenskog putnika“, počinje pismom koje će promijeniti sudbinu svih likova. Julia i Valentina Poole dvadesetogodišnjakinje su, blizanke, koje, čini se, ne zanima posebice ni studij ni posao. Odnos im je neobično snažan. Jednog jutra poštar u njihovu kuću u predgrađu Chicaga donosi debelu omotnicu. U pratećem pismu londonski odvjetnik obavještava Valentinu i Juliju da je Elspeth Noblin, njihova tetka koju nikada nisu upoznale, umrla od raka i ostavila im stan u Londonu. Nasljedstvo dobivaju pod dvama uvjetima: moraju živjeti u njemu godinu dana prije no što ga prodaju, no njihovi roditelji ne smiju kročiti u njega… Audrey Niffenegger vraća se na književnu scenu romanom o ljubavi, identitetu, tajnama i žilavosti života, čak i nakon smrti.

Mantija

Herojska pripovijest. Preveo sa švedskog Ivan Slamnig.

Putovanje u Jaroslaw

159 cm i 45,5 kg mladenačkog prkosa, divljih promjena raspoloženja i autentične inteligencije. Brigitte Marczinowski – za prijatelje Gittie. Junakinja ispovjedne proze Rolfa Schneidera Putovanje u Jaroslaw (Die Reise nach Jaroslaw, 1975) koja svoje adolescentske (ne)zgode čitatelju izlaže metodom toka svijesti u žargonu 70-ih godina, istočna je Berlinčanka s Prenzlauer Berga, cura iz familije koja bi se danas klasificirala kao viša srednja klasa. Gittieni starci, ambiciozna inženjerka i bojažljivi konformist, tek statiraju u životu svoje buntovne kćeri pa je za njeno funkcionalno odrastanje zaslužna isključivo baka Hela. A ta je baka u Gittienoj urbanoj egzistenciji bila posve unikatna pojava: jezivo je pjevala crkvene pjesme, a kuhinjske miševe lovila rukama i potom ih jednako strastveno puštala na slobodu. Muzikalni govor Poljakinje iz Jaroslawa, gradića u istočnoj Galiciji, njenoj je unuci usporediv bio samo s Hendrixovim svirkama. Usto, kronično je boležljivu unučicu Hela trajno izliječila bigosom, poljskim narodnim jelom, a onda ju je, kako to s bakama već ide, zauvijek napustila. – Vanja Kulaš, Magazin Gradske knjižnice Rijeka

Satiranja (pripovijetke)

SATIRANJA su zbirka mahom satiričkih i filozofskih priča podijeljenih u tri poglavlja: OPSTRUKCIJE je prozni konglomerat izrazito satiričkog karaktera s likovima iz političkog, kulturnog i privrednog života, uglavnom s tzv. ključem koji potencijalno otvara vrata u biografije poznatih ili manje poznatih karijera s lokalne ili nacionalne razine. “Magnatova mušica” npr. namjerno upućuje na životopis bivšeg vlasnika Agrokora, a budući da je pisana prije njegova strmoglavog pada, pretskazuje njegovu „tragičnu“ sudbinu. REVERZIJE su dva mini romana o reverzibilnom djelovanju suprotstavljenih kulturnih silnica: “Vodič za Indiju” je putopisna storija o grupi hrvatskih newagera koji u Indiji traže duhovnost a pronalaze samo prijetvornost koji su sa sobom ponijeli, dok je “Moguća ugroza” mračna krimi priča o tajanstvenom ubojstvu umirovljenika sirijskog porijekla u nekoj hrvatskoj zabiti. PATAFIZIKE su kraće filozofske satire, skice utopijskih i distopijskih društava i njihovih tragikomičnih raspada pa čudnovatih superiornih bića čiju mudrost nijećemo, čije ljepote se užasavamo. A iznad svih – klošar Štuc koji je spoznao brata boga. Autor različite marginalije bilježi višestruko složenim, čitkim i dinamički razigranim rečenicama iz fragmenta u fragment koji funkcioniraju kao sličice na filmskoj vrpci kojoj gornja i donja perforacija omogućava odmatanje prema istini, satiri ili destrukciji.

Žalosni Bog

U romanu Žalosni Bog Kratochvil izvodi stari, no nimalo lagan trik: čitatelja hvata na ješku romana potrage, drži ga na niti neizvjesnosti, ali samo da bi ga odvukao (ne na obalu, naprotiv!) u svoje, kudikamo opasnije vode. Jer, u ovoj prozi koja je i duhovita i ozbiljna, u svijetu koji priziva i Kunderu i Kafku (Kubricka i Polanskog), sva su čitanja moguća, baš kao i sva pitanja. Je li Žalosni Bog priča o jednoj (sve)moćnoj obitelji ili o svakoj ljudskoj zajednici? O jednoj ljubavi protiv struje ili o svakoj koju živimo? Govori li o maloj ili o velikoj povijesti, o jednom vremenu (Češka nakon pada komunizma) ili o Vremenu ljudskom i božanskom? Je li, napokon, glavni junak Kratochvilova roman; sredovječni knjižničar Ates Jordan, koji je u djetinjstvu nazočio umorstvu i pokušava ga riješiti ili je to Priča, i Bog koji na nekom proplanku baca češere u maglu?