Mala knjiga sadrži neobičnu priču Franka Standisha, Wheelera, Burdena III., nasljednika poznatih bostonskih bankara, filozofa, studenta povijesti, sina legende, rock-idola, pisca, ljubitelja žena, osamljenika, napola Židova i bejzbolske legende s Harvarda. Godine 1988. Njemu je četrdeset sedam godina i živi u San Franciscu. No najednom će se, iščašenjem u vremenu, naći u Beču na kraju devetnaestog stoljeća, točno devedeset jednu godinu prije svoje posljednje uspomene i pola stoljeća prije vlastitog rođenja. Prijestolnica tadašnje Austro-Ugarske proživljavala je svoje najslavnije dane, ali i ne znajući, bila na korak od apokalipse koja će uslijediti u stoljeću koje se prostire pred njima.
Ostali autori: Krešimir Kovačić
Knjiga priča je „knjiga koja priča o pričanju priča“. U dvadeset i tri maštovite priče Igor Grbić vješto rekonstruira načine na koje su kroz povijest priče bile pripovijedane i pisane, znalački dočarava razvoj kratkopričaštva i uvjerljivo reproducira diskurse iz bogate povijesti pripovjedaštva. Knjigu otvaraju priče bliske usmenom kazivanju, na njih se nadovezuju mitovi, legende i bajke, potom su tu i klasično strukturirane, realističke priče, a knjigu zatvaraju fantastika i priče u kojima se fabula i logika, a na koncu i sam jezik, rasipaju. Suvereno vladajući svim izvedbenim načinima koje odabere i vješto prilagođavajući izričaj epohama u koje priče smješta, Grbić ulazi u dijalog s tradicijom, ali ne u ulozi epigona, već poseže za dekonstrukcijom, parodijom, persiflažom. Rečenica mu je gusta, razgranata i vijugava, puna slika i poredbi, metaforička i filozofska, u kontekstu naše novije proze posve neuobičajena. Nesvakidašnjom njegovu knjigu čine i stilistička ambicioznost, motivska i tematska šarolikost, te iznimna maštovitost, leksičko bogatstvo i metafizička dimenzija kao podloga svega što autor piše. Žonglirajući riječima Igor Grbić prozu približava poeziji, zadržavši pritom narativnost i fabularnost. Grbićevo pisanje vježbanje je leksičkog ludizma i inventivnosti, te govora različitog od uobičajene verbalizacije, a njegova Knjiga priča posve je drukčija od svega što se u nas danas piše i objavljuje.
Kad slučajno otkrije trgovinu ljudima, nekadašnji sitni kriminalac Zoran postaje metom opasnih tipova. Dobiva dojavu kako na jednostavan način opljačkati vozilo za prijevoz novca i odluči tako otkupiti slobodu za sebe i svoju obitelj. U akciju uključuje svojeg druga Jormu, koji kad pljačka pođe po zlu, može jedino bespomoćno svjedočiti okrutnoj egzekuciji. Jormini nekadašnji najbolji prijatelji Danny Katz i Eva Dahlman nađu se pak na tragu skupini seksualnih prijestupnika i ne naslućujući da neki od njezinih članova pripadaju samom vrhu policije i pravosuđa.
Ideja projekta Odisejevo utočište – Ulysses’ Shelter jest približiti sredozemni prostor umjetnicima iz cijeloga svijeta kako bi oni prepoznali kreativni potencijal koji on sadrži. Sredozemno more doista je smješteno u zemljopisno središte, kao što mu i samo ime kaže, ali kroz povijest ono je nerijetko predstavljalo i granicu. Da se tu granicu uvijek iznova nije prelazilo, po potrebi i bez dozvole, kao što su to naprimjer činili mitološki junaci Odisej ili Eneja, Europa i svijet danas zasigurno ne bi bili isti.
When Miroslav Krleža traveled through Russia for six months between the end of 1924 and the beginning of 1925, the celebrated Croatian writer was there to figure out what it all meant. The sprawling country was still coming to terms with the events of the 1917 revolution and reeling from Lenin’s death in January 1924. During this period of profound political and social transition, Krleža opened his senses to train stations, cities, and villages and collected wildly different Russian perspectives on their collective moment in history. Krleža’s impressionistic reportage of mass demonstrations and jubilant Orthodox Easter celebrations is informed by his preoccupation with the political, social, and psychological complexities of his environment. The result is a masterfully crafted modernist travelogue that resonates today as much as it did when first published in 1926. This first English-language edition of Journey to Russia includes an introduction by Dragana Obradović, Associate Professor, Department of Slavic Languages and Literatures, University of Toronto.
Antologijska zbirka Stablo pjesama izbor je iz poezije Abdellatifa Laâbija, jednog od najznačajnijih suvremenih marokansko-francuskih pjesnika, dobitnika prestižnih nagrada Goncourt za poeziju (2009.) te Velike nagrade frankofonije Francuske akademije (2011.). Izbor obuhvaća stihove iz devet pjesničkih zbirki objavljenih u razdoblju od 1992. (Sunce umire) do 2012. godine (Zona turbulencije) te je prvo autorovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Iako nakon višegodišnjeg boravka u marokanskom zatvoru i odlaska u egzil Abdellatif Laâbi ispisuje stihove na francuskome jeziku, u njima je svejedno prisutan arapski duh i duša, kako kroz melodiju, tako i kroz teme kojih se dotiče. I dok s nostalgijom, ali i kritički piše o svojemu (postkolonijalnom) Maroku, o emocionalnim ranama i svemu što je ondje bio prisiljen ostaviti, uključujući i materinski jezik, ovaj izrazito humanistički orijentirani pjesnik prije svega progovara o čovjeku, o potrebi poštivanja ljudskog dostojanstva i ljudskih sloboda, kao i o nužnom pružanju otpora svakoj vrsti tiranije i barbarstva. Neumoran je zagovornik kulture dijaloga i dijaloga među kulturama, a za sebe kaže: „Ne smatram se ni Arapinom ni Francuzom. Ja sam građanin svijeta; most.“ Laâbijeva poezija, kojoj su inherentni izgnanstvo (geografsko, političko, jezično), nomadizam i margina, itekako je svjesna apokaliptične svakodnevice u kojoj čovjek srlja u propast povlačeći za sobom cijeli planet. Ipak, tom su propadanju dragocjena protuteža život, nada i ljubav, a konačno i sama poezija kao „način usklađivanja instrumenata duše“. O autoru Abdellatif Laâbi (rođen 1942.) pjesnik je, romanopisac, dramaturg i prevoditelj rođen u Fezu u Maroku. Počeo je pisati sredinom 1960-ih, kada je pokrenuo i poznati marokanski kulturno-politički časopis Souffles (Dahovi), u kojemu je bio i glavni urednik. Zbog tekstova objavljenih u njemu osuđen je na osmogodišnju zatvorsku kaznu, koju je služio između 1972. i 1980. godine. Nakon odsluženja zatvorske kazne emigrirao je 1985. u Francusku i otada živi u Parizu. Svoj prvi roman L’Oil et la Nuit (Oko i noć) objavio je 1969. Otada je objavio osamnaest zbirki poezije, četiri dramska teksta, četiri romana te nekoliko publicističko-esejističkih knjiga, među kojima je i knjiga njegovih memoara Le Fond de la jarre (Dno posude). Djela su mu prevedena na arapski, španjolski, njemački, talijanski, nizozemski, turski i engleski jezik. Zbirka Stablo pjesama prva je njegova zbirka prevedena na hrvatski jezik. Laâbi je važan frankofoni glas marokanske poezije i jedan od najvećih živućih pjesnika. Godine 2009. dodijeljena mu je Goncourtova nagrada za cjelokupni opus, a 2011. Velika nagrada frankofonije Francuske akademije.
Lila, mlada makedonska spisateljica, stigla je u Beč na tromjesečni program Artist in residence. Dijeli stan s još dvoje umjetnika: osebujnom albanskom fotografkinjom Edlirom i tankoćutnim pakistanskim glazbenikom Josephom. Priča o tri umjetnika koji su se susreli u Beču samo je okvir za Lilin autofikcijski dnevnik u koji bilježi svoje reminiscencije na djetinjstvo u Šlegovu, mladost u Skoplju, studentske dane, a potom i lektorat u Rumunjskoj, studijska putovanja po svijetu te na koncu na svoj posljednji dom u Sloveniji, gdje živi zbog neobična razloga – ljubavi. Nije slučajno da se u Beču susreću upravo Makedonka i Albanka; izbor nacionalnosti autorici je poslužio da zadre u kompleksne makedonsko-albanske odnose u svjetlu stvarnih sukoba u Makedoniji s početka 21. stoljeća. Autorica daje do znanja da prijateljstvo Albanke i Makedonke, baš kao i dirljiva i tragična albansko-pakistanska ljubavna veza nadilaze sve nacionalističke teorije, stereotipe i klišeje. Djelo je pisano u obliku transkripcije snimke koju je zabilježila skrivena kamera. Sastoji se od pregršti događaja, dojmova i povijesnih činjenica koji se javljaju kao dnevničke zabilješke i kaleidoskop slika, a spaja ih ideja da iskreni međuljudski odnosi nadilaze sve društvene podjele. O autorici: Lidija Dimkovska rođena je u Skoplju 11. kolovoza 1971. godine. Na Filološkom fakultetu u Skoplju diplomirala je opću i komparativnu književnost, a na Filološkom fakultetu u Bukureštu doktorirala je rumunjsku književnost te bila lektorica za makedonski jezik i književnost. Na Sveučilištu u Novoj Gorici (Slovenija) predavala je svjetsku književnost. Urednica je poezije makedonskog književnog e-časopisa Blesok. Njezin prvi roman Skrivena kamera (2004.) Društvo pisaca Makedonije proglasilo je najboljom proznom knjigom 2005. godine. Dobitnica je brojnih međunarodnih književnih nagrada za poeziju i prozu, a za roman Rezervni život (2012.) dobila je prestižnu Nagradu Europske unije za književnost 2013. Njezine zbirke pjesama i proza prevedene su na više od dvadeset jezika. Trenutačno živi u Ljubljani, piše te prevodi s makedonskoga, rumunjskoga i slovenskoga jezika.
Priredio Ervin Jahić. z uvodne riječi priređivača: Ovakve knjige su rijetke a korisne, one daju novi pogled, otvaraju nove perspektive, produbljuju svoj predmet intenzitetom asocijacija, intuicija, (samo)refleksija. One su i autoslike i heteroslike. One nas svojom dijalogičnošću motiviraju da im se pristupi na kritičkosudionički način. Treba li uopće reći da nema dijaloga bez drugoga? Ovakve knjige su i alternativna povijest pjesništva ili barem povijest iznutra, „izgovorena sobom.“ U ovoj knjizi tematiziraju se ključni pojmovi pjesništva: pitanja njegove naravi, poetika, modusa, strategija, prijepora, ideja… sve što, bachelardovski shvaćeno, podrazumijeva blagodat iskustva pri izranjanju nečega novog, iznenadnog izrona pjesničkoga jezika na površinu. U trenucima kada je ozbiljan govor o hrvatskom pjesništvu povlastica nekoliko još neupokojenih, koji se protive neredu i nemoći opisa sustava pjesništva na hrvatskom jeziku, u trenucima kad se ofrlje i odoka procjenjuju pojedinačni ulozi, u vremenu klanovskih konstrukcija koje „preuređuju“ našu književnu stvarnost i ne mare za elementarnu aksiologiju, ovakve knjige otpor su unitarizaciji i obezličenosti pjesničkoga polja. Knjiga sadrži razgovore s Delimirom Rešickim, Zvonimirom Mrkonjićem, Miloradom Stojevićem, Milom Stojićem, Seadom Begovićem, Gordanom Benić, Ivanom Rogićem Nehajevim, Branimirom Bošnjakom, Cvjetkom Milanjom, Sonjom Manojlović, Brankom Malešom, Nikicom Petrakom, Petrom Gudeljom, Zoranom Kršulom, Dragom Štambukom, Lukom Paljetkom, Krešimirom Bagićem, Borbenom Vladovićem, Antom Stamaćom, Jakšom Fiamengom, Igorom Zidićem, Draženom Katunarićem, Miroslavom Mićanovićem, Brankom Čegecom, Slavkom Jendričkom, Branislavom Glumcem, Vesnom Bigom i Tonkom Maroevićem. Ervin Jahić
Nova knjiga ovogodišnjeg dobitnika NIN-ove nagrade za roman godine. Pričama dominira osećanje odsustva, neprilagođenosti i nepripadanja, ali i želja za ponovnim nalaženjem onoga što je, u uzaludnom pokušaju razumevanja velikog sveta, izgubljeno i zaboravljeno.
Roman Stranka alegorijska je groteska u kojoj autor u furioznom, kokainskom, orgazmičkom tempu opisuje moralno retardiranog i intelektualno potkapacitiranog, ali megalomanski ambicioznog i “perspektivnog“ mladića, tog junaka našeg doba lišenog skrupula, u strelovitom usponu ljestvicom stranačke hijerarhije, od puzanja ispod kancelarijskih stolova do olimpskih predsjedničkih visina, trančirajući usput načine funkcioniranja jedne do srži korumpirane moderne političke organizacije u vremenima pseudodemokratskog robovlasničkog kapitalizma. ,Znao sam da bolest ne može biti usamljena. Stranka je svakodnevno izbacivala viruse, kao da je riječ o laboratoriju za njihovu proizvodnju. Za našu bolest nije bilo lijeka. Virusi se ne liječe antibioticima. Jedini lijek bio bi stavljanje ključa u bravu, zatvaranje Stranke. Takvo što nije dolazilo u obzir. Nisam bio ljut na nju. Uopće. Zaraza je prelazila s jednog na drugog. – Živi li on sada kod tebe? – Ne, spavali smo skupa samo jednom. Ništa ozbiljno. Odnos snaga se odjednom promijenio. No, nisam tražio nikakva obećanja od nje. Ne znam ni što bih tražio. Da ne spava više ni s kim, osim sa mnom? Glupo. Virus je zavladao svima nama. Plovili smo na zaraženom otoku s kojeg nije bilo bijega. Nema povratka, niti gledanja unaprijed. Sve će ostati isto. Dok god postoji Stranka. U tom mi je trenutku sve bilo jasno. Shvatio sam da je svatko mogao biti Predsjednik. Ništa se ne bi promijenilo. Ali to me neće spriječiti da ne postanem Predsjednik. Pa makar slušao onoga u sjeni. Nema krajnje pozicije moći. Nema Boga.`
Neobični roman mladog pisca Ruperta Morgana pripada žanru znanstvene fantastike. Ali gledano iz jednog drugog kuta ljudske rase – suprotnost je na paralelnoj planeti Atlantis gdje je narod totalno otkvačen, događaji sa Zemlje se reflektiraju u nekom iskrivljenom ogledalu, a istina ima svoja dva lica. Autor tvrdi u ovom romanu da s druge strane Sunca postoji planet identičan Zemlji i da tamo žive ljudi isti kao i mi – samo malo luđi. Zapravo, narod Sjedinjenih Država Atlantisa totalno je otkvačen. Mnogi jeftini samoreklamerski izdavači rado bi vas uvjerili u to da vas njihovi pisci mogu nasmijati do suza. Ovaj izdavač, za razliku od njih, ništa vam nece obećati. Ljudi na Zemlji mogu imati različito poimanje humora od Atlančana, pa se možda mogu duboko zamisliti nad sudbinskim istinama i uznemirujućim događajima u romanu Neka bude svjetlost, a onda opet mogu i bez imalo suzdržavanja urlati od smijeha. Na žalost, da biste utvrdili sto je tu istina i prodaje li vam i ovaj izdavač samo maglu na koricama, morat cete pročitati barem prvi dio ove knjige.
Korjeniti zmajevi prva su stvorenja Mrežira koja najiskrenije mrze školu. Upravo na putu prema školi nestaje i dabar Mirić! Njegova mačja obitelj, posebno Sivka i Astrid, prevrnut će svaki kamen da ga pronađu. A tu su i kamenčići čije je djelovanje veoma tajanstveno (zmajevi ih zovu pojutiji). Zbog moći pojutija potrebno je iznova nacrtati šumske karte Mrežira, preseliti zmajeve i burno pregovarati oko Mirićeve slobode. Šuma ima ne samo igraonice i mačje predionice, nego i zatvore i tajne labirinte! Mačke o svemu tome imaju samo jedan komentar: Inačika (na staromačjem ili šmeckom jeziku: borbenost). Zmajir (i boja koje nema) autorice Nataše Govedić drugi je nastavak nagrađenog romana Mrežir. Riječ je o žanru animalne fantastike kojim su pisani klasici literature za djecu, poput Carrollove Alise u zemlji čudesa, Lewisove Narnije ili Grahameova Vjetra u vrbama.
Dramski zbornik Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2010. donosi drame koje su, prema odluci Stručnog povjerenstva Ministarstva kulture, dobile Nagradu za dramsko djelo “Marin Držić” za 2010. godinu. Drame su djelo snažnih autorskih osobnosti, jasno izraženih svjetonazora i poetika. One pluralizmom vlastitih poetika fokusiraju našu tranzicijsku i kriznu suvremenost, koju karakteriziraju prvenstveno kao kriza komunikacije te, u skladu s time, i međuljudskih odnosa, odnosno institucija koje ih reguliraju i formaliziraju. Knjigu otvara prvonagrađena drama Zlatka Svibena Odsjev magle. U svojem vrhunski skladanom tekstu, zasnovanom na djelu najznačajnijeg predstavnika španjolske moderne Miguela de Unamuna, Zlatko Sviben, samozatajni erudit, istinski prvosvećenik teatarske prakse i teorije, svestrani znalac svjetske i hrvatske književne povijesti, majstorski isprepleće zbilju i maštu, sadašnjost i prošlost, život i glumište, javu i san. Njegov virtuozni tekst jednako je uvjerljiv i bolan u svojim ljubavnim i kastiljskim prizorima iz prošlog stoljeća kao i u suvremenim kazališnim i hrvatskim scenama. Slijededrugonagrađeni tekstovi: Jasen Boko u svojem djelu O kupusu i bogovima, čiji su protagonisti legendarni simboli grada Splita car Dioklecijan i sveti Duje, izuzetno umješno i duhovito dovodi u sukob ljudske karaktere, razdoblja, ideologije i svjetonazore. Zanimljivim dijalogom, prožetim zgodnom mješavinom književnog jezika i autentičnog splitskog narječja te šarmantnom kombinacijom povijesnih i aktualnih događanja isklesao je svom rodnom gradu jedinstven spomenik. Majstorstvom pak darovite filmske redateljice Irena Škorić suptilno montira kadrove svojeg Libreta, bogatog napetošću i dinamikom radnje te s razumijevanjem i strašću ponire u dramu svojih junaka iz jet-seta i polusvijeta. Oni svoju posvemašnju izgubljenost u džungli velegrada i zasićenost postojećim životnim stanjem nastoje potisnuti pustolovnom potragom za ljubavlju u svjetovima potpuno drugačijim od njihove otužne svakidašnjice, ali su naposljetku osuđeni na povratak svojim uobičajenim navikama i partnerima kojima svojim društvenim statusom i pripadaju. U knjizi su i tri trećenagrađene drame: junakinja Asasina, sumorne urbane bajke Hrvoja Hitreca, tinejdžerica Latica, velegradska Snjeguljica, zanemarena je kćerka roditelja karijerista, prezrena i ponižena od iskvarenih vršnjaka, pripadnika privilegirane mafijaške i tajkunske “zlatne mladeži”. I kad se čini da u suznoj dolini svagdašnjice nema nikakvog izlaza ni nade za njegovu “princezu”, vrsni pripovjedač Hrvoje Hitrec kao u svakoj pravoj bajki dovodi kraljevića i pronalazi rješenje u svijetu “igrica”, trajnom utočištu zanemarene djece modernog vijeka. U svojim Dubrovačkim legendama Marijana Nola s iskrenom ljubavlju i zamjernom vještinom spaja dubrovačku prošlost i sadašnjost, legendarne osobe i suvremenike. Njezin “Grad iz snova” posvećen je iznad svega teatarskoj umjetnosti i razotkriva tajne nastajanja jedne kazališne predstave u “hrvatskoj Ateni”, stvaralačkom činu u kojem s jednakim žarom sudjeluju važni i nevažni, mali i veliki, živi i mrtvi. Sa svojim tekstom Nula kuna po minuti Karmela Špoljarić na potresan i human način iznosi problem rasapa i otuđenosti današnjih obitelji, čiji članovi međusobno komuniciraju isključivo mobitelima. Autorica zadire u srž nedaća suvremenog hrvatskog društva, čini to izuzetno uvjerljivo i toplo, sa simpatijama i razumijevanjem za svoje junake, kojima pomaže da na kraju tunela ugledaju svjetlo i šalje im kao spasitelja jednog bjeloglavog supa. Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice.
Dolazi s CD-om. Ilustrirala Hana Lukas Midžić. U zmajskim i mačjim uskim zjenicama vidi se ista šuma: Mrežir. Pa ipak, mačke se u njoj osjećaju kao puževi na ležaljci od salatina lista (malo grickaš, malo se ljuljaš), dok zmajevima prijeti izumiranje. Hoće li Mrežir pomoći korjenitim zmajevima? Hoće li munjolika mačka Sivka i posvojeni član velike mačje obitelji dabar Mirić pokrenuti i preživjeti opasnu, podzemnu magiju šumskog zajedništva? Zašto je Srha, vučica-čuvarica udaljenih granica, prilikom silaska u Donji Mrežir naglo posijedila? I znaju li uopće mačke brinuti o krhkim, boležljivim stvorenjima za koja se vjerovalo da su odavno napustila zemlju? Ako vas zanima prava istina o tome kako razmišljaju životinje suočene s najtežim pitanjima hrabrosti i odanosti, pročitajte što je o Mrežiru napisala mačkiteljica Nataša Govedić, inače jedna od autorica Čarozapisa, također objavljenih u izdanju Algoritma. Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice.
U Kijevskoj piletini — nastavku kriminalističke trilogije Izborna šutnja i Ispovjedna tajna — čitatelj prati iste glavne junake — policajca Vladimira Kovača i novinara Stribora Kralja. Isti je i glavni negativac, kao i niz sporednih likova, od srpskih mafijaša, beogradskih novinarki, slavonskih svećenika do osječkih tinejdžera i tinejdžerki. Radnja Kijevske piletine počinje praktički netom nakon svršetka Ispovjedne tajne, kao da je riječ o TV seriji u kojoj je prethodna epizoda okončala cliffhangerom. U Kijevskoj piletini Drago Hedl, međutim, blago mijenja žanrovski model. Ako je do sada dominantni žanrovski kod bio onaj whodunnit krimića, s trećim romanom trilogija se preusmjeruje prema političkom trileru, a radnja dodatno internacionalizira fabularnom linijom koja se zbiva u nemirnoj Ukrajini. Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna.
Ostali autori: Vesna Mikačić Željko Trezner Ivan Kožić Opis: NAPOMENA: Svi rabljeni srednjoškolski udžbenici u ponudi na knjiga.hr webshopu su u vrlo dobrom stanju, a radne bilježnice nisu popunjavane. Za narudžbu srednjoškolskih udžbenika nije moguće ostvariti besplatnu poštarinu. Za najbržu i najsigurniju dostavu preporučamo kurirsku službu GLS, a važno je naručiti na adresu gdje će netko tijekom dana biti prisutan radi preuzimanja paketa. Srednjoškolski udžbenici dostupni na webshopu odražavaju pravo stanje zaliha u našem antikvarijatu, te ne vršimo rezervacije (sakupljanje udžbenika unaprijed). Rabljeni srednjoškolski udžbenici dolaze nam iz sata u sat, a otkupljujemo ih od sredine lipnja do kraja rujna. Ukoliko se ne nalazite u Rijeci možete nam ih poslati ili mi možemo na Vašu adresu poslati dostavnu službu GLS. Za sve upite obratite nam se emailom na info (at) knjiga.hr
Roman Midhata Ajanovića Salijevanje strave nije ratni roman niti roman o ratu. On donosi priču lociranu u vrijeme neposredno prije tog strašnog sukoba, opsade Sarajeva i uništenja Bosne. U tom vremenu i ambijentu opisane su najtragičnije posljedice rata, onoga što se u stvarnosti dogodilo poslije. Salijevanje strave je priča o metaforičnom traganju za Dobrim koje je oličeno u fluidnoj, stvarno-nestvarnoj ličnosti jedne žene. Una je oličenje onoga što se u bosanskoj tradiciji često naziva Dobrom Dušom. Kod Ajanovića je Dobro poput vode, ne može se zadržati, nestaje i kad mu se čovjek približi tragajući za spasenjem. Tri glavna lika ovoga romana, tragajući za spasom imaju jedan cilj, a taj je staviti se pod spasonosno okrilje Dobroga. Ono što ovoj priči daje poseban pečat jest da nijedan od likova, bez obzira na muke i trud, ne stiže do cilja. U vremenu zla, Dobro je nedohvatljivo. Kod Ajanovića je to ispričano u markezovskom stilu, prepuno fantastične realnosti. Salijevanje strave je roman složene strukture gdje su često na veoma specifičan način izmiješani i prostor i vrijeme, s obzirom da roman ima u suštini epistolarnu formu. Jedan od likova iz budućnosti piše drugom liku u sadašnjosti, odnosno vremenu neposredno prije rata. Sastavni dio romana su i realistični elementi. To su priče o izumiteljima, političarima, piscima i filmskim redateljima koji su samom autoru prirasli srcu. Osim što je književnik, Ajanović je i vrstan karikaturist, a ljudi koji se tim bave na poseban način vide svijet oko sebe. Likovi i situacije u ovom romanu često su prenaglašeni što je svojstvo karikature, a običnim promatračima nije uočljivo. Upravo kao karikaturista Ajanović je opisao cijelu galeriju likova, to je jedan izuzetan spoj fantastike što je snažna podloga romana i realnosti koja je piscu značajnija od onoga što obično vidimo ili mislimo da vidimo i doživljavamo. Upravo mješavinom realnosti i fantastike, Ajanović je dočarao jedno vrijeme i osebujne likove sa sarajevskog asfalta. *** Midhat Ajanović Ajan je pisac, novinar, filmski autor i karikaturist, rođen u Sarajevu 1959. godine. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska) gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Predaje povijest i teoriju animacije na švedskim filmskim školama (trenutno na University West u Tröllhattanu). Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika, uključujući i šest romana te više djela iz povijesti i teorije animiranog filma. Za svoj rad nagrađen je na brojnim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostalih pripalo mu je posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koje dodjeljuje zagrebački Animafest, dok je na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu 2010. dobio Klas de Wilderovu nagradu koje se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Salijevanje strave je njegov šesti roman.
Armati je briljantno napisan roman inspiriran istinitim pričama. Spoj lijepe književnosti, filozofije i duhovnosti pretočen je u magičnu priču koja će vas povesti na put otkrivanja vašeg životnog poziva. Uskrs u Veneciji. Pomrčina Sunca skriva veliku tajnu zbog koje dječak Ian Artanian ostaje bez obitelji. Kako bi iskupio grijehe svojih najmilijih i shvatio zašto je baš on jedini preživio, kreće u potragu za svojim životnim pozivom. Taj vitez duhovnosti na putu istine korača kroz medicinu, teologiju, filozofiju i psihologiju tražeći u sebi, a time i u svima nama, duboko potisnuti ili neosviješteni dar s kojim se svatko od nas rađa. To je talent zbog kojeg se razlikujemo od drugih ljudi, nešto samo naše i jedinstveno, često različito od posla kojim se bavimo. Ianovo poslanje povezano je sa zastrašujućom obiteljskom tajnom koja mu se poput slagalice otkriva u snovima. Priča koja ga noćima budi skriva misterij čiji trag ga vodi do Teste, napuštenoga venecijanskog otoka s kojega huče riječi: “Životni poziv najdublja je svrha našeg postojanja i zato se odvažite i zakoračite u potragu života!”
