Pismo ćirilica. Biblija je u pravu Vernera Kelera predstavlja uzbudljivo istraživanje koje povezuje biblijske priče sa arheološkim otkrićima i istorijskim činjenicama. Autor koristi dokaze sa brojnih nalazišta Bliskog istoka kako bi pokazao da mnogi događaji opisani u Bibliji imaju stvarnu, potvrđenu osnovu. Knjiga kombinuje naučni pristup i popularni stil pisanja, čineći je pristupačnom širokom krugu čitalaca koji žele dublje da razumeju istorijski kontekst Svetog pisma.
Knjiga je otpis iz jabne knjižnice. Uredna. Naslovnu stranu nacrtao Ordan Petlevski. Ilustrirao Virgilije Nevjestić.
Lafkadio Hern je svakako jedan od retkih Evropljana koji je upijao mirise, predele i običaje starog Japana i jedan od onih koje su Japanci zaista prihvatili kao svog prijatelja. Njegova pronicljivost, ali i ljubav prema novoj domovini omogućili su mu da dopre do same duše starog Japana, a njegova poetičnost, kao i predivan, jasan stil omogućili su mu da taj čarobni svet, koji je još za vreme njegovog života počeo polako da se menja i nestaje, pretoči u priče i eseje. Ipak, s obzirom da je Hern bio među prvima koji je Zapadu ponudio opis Japana perioda Meiđi, ali i pre nego što je ova zemlja otpočela industrijalizaciju, njegova dela, pored književne, imaju i veliku istorijsku vrednost, pa su svakako nezaobilazno štivo za svakog ljubitelja japanskih običaja, tradicije, kulture, istorije i misli. Iz sadržaja: – Teškoće – Neobičnost i šarm – Drevni kult – Kućna religija – Japanska porodica – Kult zajednice – Razvoj šintoizma – Obožavanje i pročišćenje – Vladavina mrtvih – Uvođenje budizma – Viši budizam
Priručnik za liječnike i ostale instruktore pripremljen za Svjetsku federaciju anestezioloških društava. Pri početku neznatno potcrtavan tekst.
Izdavač: Savez jugoslovenskih labaratorija za ispitivanje i istraživanje materijala i konstrukcija
Pretisak po izdanju Društva hrvatskih književnika u Zagrebu iz 1913. godine.
Kako nas farmaceutska industrija pretvara u pacjente. Drugi autor Alan Cassels
U Obiteljskom okupljanju Anne Enright oslikat će dirljiv i sjetan portret velike irske obitelji koju uporno progone zloslutni duhovi prošlosti. Devetero preživjele djece klana Hegarty okupilo se u Dublinu na bdjenju u čast svoga brata Liama, svojevrsne obiteljske crne ovce, koji se utopio. Njegova sestra Veronica bdjela je nad tijelom čuvajući i poneku mračnu tajnu koju je s njim dijelila. Ono što se dogodilo jedne zime u bakinoj kući, znalo je naime samo njih dvoje. Enright će s jednakim intenzitetom krenuti u istraživanje smrti, umiranja, seksa, srama, tajnovitosti, nepouzdanog sjećanja, mentalnih bolesti, te – oduvijek i zauvijek u sjenkama – Engleske. Obiteljsko okupljanje doista je jedinstveno među irskim romanima. Priča o obitelji Hegarty sumorna je i teška, no preplavljuju je nježnost i elokventna misao koje će na samom kraju i pomoći cijeloj obitelji (ili bar Veronici, koja priču pripovijeda) da preživi. Kroz Veronicine oči i vještu maštu Anne Enright, sve naoko sitne životne prekretnice – beznačajna svađa, bezobziran ispad, posvjedočeni događaj – spajaju se u potresnoj viziji puta na koji svi krećemo kako bismo postali osobe koje jesmo.
Temeljena na autorovu radu u nastavi, ova knjiga tumači i približava čitatelju fenomen filmskog modernizma, neiscrpnu temu započetu prije više od jednog stoljeća. U prvom se dijelu knjige obrazlažu temeljni tipovi filmskog modernizma, s brojnim primjerima, da bi se potom objasnili reprezentativni fenomeni i poetike. Neki su od njih doista nedovoljno obrađivani u našoj kritici (npr. Dreyer i Bresson), neki od njih široko su omiljeni među modernistima (npr. Gotovac/Lauer i klasici zagrebačke animacije), a neki postavljaju ključna pitanja za suvremenost i budućnost filmske umjetnosti (npr. dokumentaristička struja, Lerotićevo Sigurno mjesto, Stanley Kubrick ili postmodernizam). Premda su je inspirirali studenti, ova knjiga namijenjena je svim ljubiteljima filma. Ozu, Bresson i Dreyer tri su velika umjetnika koji svojim stilom ostvaruju nešto specifično, jedinstveno, a među njihovim filmovima postoji poetička srodnost, tvrdi Paul Schrader. Autoru Giliću čini se doduše da je poprilično hrabro (i dosta zapadnjačko) rastezanje pojmova i konvencija usporediti Ozua s drugom navedenom dvojicom. Ozu ipak dolazi iz jedne drukčije kulture i pozadine, s ponešto drukčijim filmskim uzorima i modelima. No, između Dreyera i Bressona, Danca i Francuza, postoje vrlo jasne poveznice, i njihovi su konteksti dovoljno slični i dovoljno čvrsto povezani. Stoga se čini da ne griješe oni koji kažu da je Dreyer neka vrsta prethodnika Bressona po značajkama koje autor u knjizi navodi. Čini se da se tu doista vidi jedan razvoj nezavisnog, autorskog modernizma izvan okvira velikih škola, velikih pokreta i velikih pravaca. No brojni su i izrazito modernistički pristupi metafilmu. U novije vrijeme, primjerice, prizor publike glazbenog koncerta na početku Ljubavi austrijskog redatelja Michaela Hanekea predstavlja sličan postupak, izjednačavanje položaja gledatelja u kinodvorani s položajem likova izgubljenih u masi slušatelja koncerta, gdje njihova poznata filmska lica (Jean-Louis Trintignant i Emmanuelle Riva) ne dolaze do izražaja, a u ključnoj sceni Sigurnog mjesta Jurja Lerotića suicidalni brat (Goran Marković) pokazuje svijest o tome da je postao lik u filmu i pita junaka/redatelja zašto se time bavi.
