Oznaka:

Dubrovačke slike i prilike 1800. – 1880. (pretisak)

Knjiga Dubrovačke slike i prilike 1800. – 1880. Josipa Berse predstavlja memoarsko-anegdotsko djelo koje donosi živopisne i poučne slike kulturne, društvene i političke povijesti Dubrovnika 19. stoljeća. Autor, čije se djetinjstvo vezuje uz Dubrovnik, u knjizi bilježi događaje, anegdote, običaje i osobne uspomene iz doba kraja Dubrovačke Republike, dolaska Francuza i Austrijanaca te kasnijih društvenih promjena. Djelo nije prava povijest, ali je prati, obogaćuje i osvjetljava iz više gledišta. Osim povijesnih činjenica, knjiga ima snažan književni karakter, izražavajući intelektualni i duhovni ambijent Dubrovnika toga doba. Riječ je o najvećem djelu Josipa Berse, koje je objavljeno deceniju nakon njegove smrti i upućeno je kao zahvalnost gradu u kojem je proveo svoje najljepše dane. Djelo je važan dokument i svjedočanstvo dubrovačkog identiteta i promjena u 19. stoljeću, a u najnovijem izdanju obogaćeno je detaljnim predgovorom i pronalaskom izvornog rukopisa Berse.

Znakovi (pripovetke)

Ivo Andrić jedan je od najpoznatijih i najplodnijih književnika ovih krajeva, ali i šire. Rođen je 10. listopada 1892. godine u Travniku, a preminuo 13. ožujka 1975. u Beogradu. Pučku školu završio je u Višegradu, gimnaziju u Sarajevu, filozofiju je studirao u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu, gdje je 1924. doktorirao. Kao član Mlade Bosne za Prvog Svjetskog rata zatvoren je i interniran. Od 1920. do 1941. bio je u diplomatskoj službi. Od 1945. bavi se isključivo literaturom. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Andrić se javlja u književnosti 1911., objavljujući stihove i prozu u Bosanskoj vili i Vihoru, a u Hrvatskoj mladoj lirici (1914.) zastupan je ciklusom pjesama. Započevši rodoljubnim stihovima, koji su uglavnom prožeti idejom jugoslavenstva, Andrić je poslije produbljivao svoj lirski izraz i proširivao krug tema, te njegove pjesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri) karakteriziraju općečovječanski motivi i problemi. Andrić ubrzo prelazi isključivo na prozu, koja sačinjava većinu njegova rada i njegov najveći doseg. Produžujući tradiciju hrvatske i srpske realističke pripovijetke, on sjedinjuje narodsku narativnost sa psihološkom minucioznošću. Tako se njegov prozni sastavak odlikuje folklornom jezičnom jednostavnošću i razvijenom analitikom života i sudbina bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana po starim i zakutnim kasabama. U duhu europske književnosti i filozofije prve četvrti 20. stoljeća Andrić se okrenuo dubokoj prošlosti Bosne kako bi u njenoj vjeri i narodnosti otkrio korijene najsuvremenijih stanja i zbivanja, stvorivši tako pripovijest i roman s naturalističkom ili egzistencijalističkom jezgrom. Andrićevi romani pisani su najčešće u obliku kronika ili legenda iz starih vremena; njihovi junaci, obično suprotstavljeni svjetovnjaci i duhovnici, dovedeni su u istu sudbinsku ravninu, u kojoj se očituje sveobuhvatnost svojevrsnog determinizma i fatalizma. Temeljna je osobina njegova stila objektivnost pod kojom ključa pristranost autora prema svojim likovima, po čemu njegov tekst prelazi u esejistički traktat s tezom. Uz to on je uvijek više mitolog nego historičar Bosne i bosanstva. Lektire.hr

Sve je to jena kužina : dalmatinske riči II.

Knjiga Sve je to jena kužina: Dalmatinske riči II. Srećka Lorgera predstavlja leksikonski priručnik koji se fokusira na istraživanje i tumačenje leksika tradicionalnog dalmatinskog kulinarskog umijeća. Ova jedinstvena knjiga u hrvatskoj gastronomskoj literaturi detaljno objašnjava termine vezane uz tradicionalnu gastronomiju Dalmacije, bogato ih popraćujući pričama, anegdotama i svjedočanstvima o kulinarskim običajima. Uz leksikografske i etimološke analize, knjiga ima i etnografske i antropološke vrijednosti te nudi literarne elemente kroz anegdote i opise. Lorger kombinuje precizna jezična tumačenja s bogatom kulturnom podlogom, obrađujući utjecaje različitih jezika i dijalekata, dok ističe važnost dalmatinskoga leksika u oblikovanju hrvatskog jezika. Autor daje naglasak na gastronomske termine koji su često obilježeni povijesnim, društvenim i jezičnim slojevima, a svojoj analizi pristupa s izraženim poštovanjem prema lokalnom govoru i tradiciji. Knjiga je nastavak njegovoga životnoga projekta Dalmatinske riči i značajan doprinos hrvatskoj kulturi i jezičkoj baštini, ciljajući i jezične stručnjake i širu publiku zainteresiranu za gastronomiju i kulturnu povijest Dalmacije. Sve je to jena kužina ujedno je i priručnik koji oplemenjuje hrvatski jezični fond riječima i značenjima iz dalmatinskog kuhinjskog svijeta.

Iz prošlosti Visa

Knjiga Iz prošlosti Visa autorice Nevenke Bezić-Božanić bavi se poviješću južnih hrvatskih otoka, s posebnim fokusom na otok Vis. Autorica, hrvatska povjesničarka umjetnosti, proučava stanovništvo, kulturnu baštinu i povijesne prilike na Visu kroz različita povijesna razdoblja. U knjizi se osvrće na društvene i političke prilike, kao i na promjene u stanovništvu otoka, dokumentirajući važne događaje i ljude koji su utjecali na život Visa. Djelo je značajan doprinos lokalnoj povijesti i pomaže očuvanju sjećanja na prošlost otoka Vis. Nevenka Bezić-Božanić poznata je i po istraživanjima drugih dalmatinskih otoka te umjetničkoj i povijesnoj baštini regije.

Pričanje cvrčka moreplovca

Pričanje Cvrčka moreplovca druga je knjiga Palme Katalinić u ediciji Vjeverice. Knjiga govori o djetinjstvu dječaka u gradu na morskoj obali. Glavna karakteristika proze ove autorice je poetičnost i maštovitost, a iz same knjige izvire ljubav prema moru. Ilustrirala Diana Kosec-Bourek.

Sve najbolje

400 izreka, citata i čestitki za svaku prigodu.

Picture

The book Picture by Lillian Ross is a classic piece of long-form journalism that offers an intimate, detailed look at the making of the 1951 film adaptation of Stephen Crane’s The Red Badge of Courage. Ross, a legendary journalist for The New Yorker, chronicles the tumultuous process behind the scenes, focusing on the charismatic director John Huston and the impact of studio politics on the film’s production. The narrative reveals how a promising artistic endeavor was undermined by commercial pressures and interference, resulting in a significant cut and eventual commercial failure. The book is widely praised for its vivid, incisive portrayal of Hollywood filmmaking, capturing the clash between artistic vision and the commercial film industry, and is considered a landmark work of reportage on American cinema.

Florentinske elegije

Knjiga Florentinske elegije Franje Cirakija je zbirka lirskih putopisnih pjesama pisanih u klasičnom elegijskom distihu, koje slikovito dočaravaju dojmove iz Firence. Tematski se kroz pjesme izmjenjuju ljubavni i rodoljubni motivi, te osjećaji nostalgije i čežnje za domom. Firenca je predstavljena kao grad bogate povijesti, kulture i umjetnosti, koji u pjesniku budi duboke emocije i podsjeća ga na rodni kraj. Ciraki u elegijama povezuje prošlost, sadašnjost i političku situaciju tog vremena, posebice ističući položaj Hrvata u Europi. Stil zbirke karakteriziraju epiteti, inverzije i emotivne stilističke figure, čime je Ciraki postao uzor elegijskog pjesništva u hrvatskoj književnosti.

Nula Nemo

DANA 17. SRPNJA 2003. primili smo poziv policajca Kurta Bergera koji je s kolegama iz 5. policijske postaje 6. becirka obilazio poplavljene podrume i stanove, a što se dogodilo kao posljedica velikog nevremena. U suterenu Nassgasse 25 tuča i lišće zatrpali su odvod u kanalizaciju. Policajci Berger i Dorferbrandt naišli su na metar vode koja se slijevala niz stepenice do vrata u suteren i curila u prostor. Zvona na vratima nije bilo, a na lupanje nije nitko odgovarao. Poljske djevojke koje stanuju u dvorišnoj zgradi rekle su da je u suterenu obično mlada slikarica, a na vratima je pisalo Atelier Mar. Berger i Dorferbrandt u namjeri da priključe crpku razbili su ulični prozor, jer vrata nisu mogli otvoriti, zbog masivnog, vlažnog drveta. Kroz prozor su ušli u prostor. Tamo su zatekli žensku osobu pedesetih godina, bez dokumenata. U suterenu je bio oko metar vode. Žena je sjedila na visokom okviru uličnog prozora i držala hrpu tiskanih papira. Tekst je na latinici i na nekom slavenskom jeziku, možda hrvatskom. Žena ne ne odgovara na pitanja i kaže za sebe samo da je nitko i ništa, niemand und nichts. Odvedena je u zatvorsku bolnicu. Zadržali smo je zbog istrage u kakvoj je vezi s mrtvim tijelom nađenim u podrumu, koji je ispod suterena. Do podruma vode željezne stepenice iz suterena, a po njima se također slijevala voda. Berger i Dorferbrandt razvalili su željezna zaključana vrata u podrum. Tamo su našli tijelo mrtvog mlađeg muškarca u ženskoj odjeći. Uzrok smrti: prostrijelna rana na čelu.