Bilo bi najlakše ovu neobično duhovitu knjigu opisati kao autobiografsku, ali autorica nas već u naslovu odvraća od toga. Od mnogih imena na koja se odaziva u nanizanim skicama jednog, uvjetno sretnog, ali disfunkcionalnog života, ono Vero skraćeno od Veronika završilo je u dvosmislenom originalnom naslovu “Niente di vero” – u slobodnom prijevodu: Ništa (što Vero kaže) nije istina. Ona laže kad zine. Ne zato što lažima želi nešto postići, nego zato što je zabavlja da to može i nitko je zbog toga ne proziva. Laž i istina su tako ljupko isprepletene da i sama autorica na kraju priznaje da ne zna što se uistinu zbilo. Kada kao djevojčica piše svoj dnevnik, zna da će ga mama pronaći i pročitati, pa u njemu puno toga bitnoga izostavi ili uljepša, tako da mamu uvjeri da je dobra djevojčica. A stvarna zbivanja (ustvari njene želje i fantazije) ostaju skrivena u njenoj glavi, ali nekoliko desetljeća kasnije sjećanja su izblijedjela i autorica priznaje da ni sama ne zna koja je verzija istinitija. Granica između istine i izmišljenoga toliko je s vremenom zamućena da istina na kraju postaje potpuno irelevantna. Stotine brižno ispoliranih duhovitih anegdota prikazanih kroz te bifokalne naočale kvazi-istine čine ovaj fragmentarni roman cjelovitom riznicom jednog istinom neopterećenog, dubokog i slobodnog hedonističkog stila života. Ovu na trenutke potpuno otkačenu, konzistentno erotično-duhovitu i isto-dobno duboko uznemirujuću priču o djevojci koja na sve moguće načine pokušava pobjeći od disfunkcionalne obitelji sastavljene od opsesivnog oca, kontrolirajuće majke i brata koji je uvijek u središtu pažnje, mnoštvo je europskih publikacija (Financial Times, Mary Claire, New European, Irish Times) proglasilo knjigom godine. U Italiji je Veronica Raimo 2022. godine odnijela najprestižniju nagradu Strega Giovani, koja se dodjeljuje na temelju glasova mlađih čitatelja, uz uglednu nagradu Viareggio, te nagradu Strega-off koju dodjeljuju talijanski samostalni knjižari, i tome dodala impresivnih 100.000 prodanih primjeraka. U prijevodu Dubravke Brozović, hrvatski će biti deseti jezik na kojem će se “Lažem kad zinem” pojaviti. Da se radi o izvrsnom romanu potvrđuju i brojne recenzije uglednih novina, časopisa i portala. A sve to jest “veroficirano”.
Dubrovački antunini, najznačajniji i najbogatiji dio građanskog sloja okupljen u bratovštini Sv. Antuna, iz više su razloga značajna istraživačka tema. Bratovština Sv. Antuna, usudio bih se reći, zapravo je genijalni dubrovački “izum” – kako pronaći način da se u dugom vremenskom trajanju osigura socijalni mir. Naime, kada je 1332. godine zatvoreno dubrovačko Veliko vijeće, klasna podjela na vlastelu, koja jedina mogu sudjelovati u političkoj vlasti, i svog ostalog stanovništva bila je “zabetonirana”. Nekad protočni vlasteoski krug, u koji se relativno lako moglo ući, zatvaranjem vijeća postao je neprobojan. No, stvarni život je donosio nove okolnosti. U Dubrovnik su kontinuirano dolazili novi doseljenici, neki od njih svojim su ugledom i bogatstvom nadmašivali vlastelu. Demografske krize, pogotovo ona izazvana kugom 1348. godine, zbog velikog su pomora stanovništva (pa tako i vlastele), dovodile su i veće skupine doseljenika. Već stotinu godina nakon zatvaranja vijeća, u Dubrovniku je izrastao relativno veliki krug novih obogaćenih rodova, lišenih bilo kakva utjecaja u vlasti. Tu potencijalnu socijalnu “bombu” Dubrovčani su neutralizirali osnivanjem bratovštine Sv. Antuna. Stvorili su, slikovito rečeno, “rezervno” plemstvo ili kako je Zrinka Pešorda Vardić vrlo pogođeno definirala – “pripitomljene građane”, krug uglednih rodova koji, doduše, neće moći sudjelovati u radu Vijeća, neće donositi političke odluke, ali će biti pripušteni na najznačajnije činovničke funkcije u Dubrovačkoj Republici (kancelari, bilježnici). Taj krug dubrovačkih antunina Zrinka Pešorda Vardić izvrsno je analizirala u svojoj knjizi, također pogođena naslova “U predvorju vlasti”.
Travari Jugoslavije, čovek i lečenje biljem, čudotvorne vode, banje, stari i novi narodni lekovi, recepti, lečenje dodirom, bioenergija, narodna medicina, povratak prirodi, prirodno ozdravljenje, sam svoj lekar…
Jela s toplim i hladnim preljevima
Autobigrafija. Poklonik sam Josea Carrerasa već dugo godina. Njegova je knjiga sjajan uvid u svijet opere… – Andrew Lloyd Webber
Uredio Krešimir Kosić. Zagreb : Udružena samoupravna interesna zajednica komunalnih djelatnosti, 1981.
Mudrost Istoka u svjetlu psihologije Zapada Knjiga RAZOTKRIVAJUĆI VELIKOG ILUZIONISTA – Mudrost Istoka u svjetlu psihologije Zapada, praktični je priručnik o Putu samospoznaje koji bez skrupula cilja na miniranje nekritički usvojenih društvenih dogma i psiholoških tabua, kojima nas sustav u svrhu vlastitog samoočuvanja obmanjuje od pamtivijeka. U tom kontekstu autor reinterpretira psihološke modele istočnih duhovnih škola (VEDANTA, TANTRA, ZEN-BUDIZAM) u svjetlu zapadne psihologije (primarno analitičke psihologije C. G. JUNGA), kako bi razotkrio proces formiranja (samo)obmanjujuće matrice na trima ključnim razinama (duhovnoj, psihološkoj i društvenoj), te pokazao kako se pojedinac, postajući od puke jedinke psihološka individua, može osloboditi te matrice i osvijestiti svoju autentičnost. Stoga je ova knjiga povrh svega poziv na osobno putovanje u kojem ćete dobiti priliku da preispitate sve mehanizme obrane i opsjene kojima vas Veliki Iluzionist obmanjuje ne dozvoljavajući vam da upoznate svoju Izvornu Prirodu.
Od svih vrsta opsjednutosti jedna od najplemenitijih nedvojbeno je ona poezijom. Njezin je dragovoljni zatočenik, među inima, i Marko Pogačar. Nakon knjiga vlastitih stihova, spomenutu opsjednutost posvjedočuje i kao čitatelj – razgovorima s pjesnicima i izborom njihovih tekstova. Knjiga Jer mi smo mnogi nudi i poziva na dijalog o stanju, poetikama i trendovima u recentnome pjesništvu. Razgovori s dvadesetak mlađih pjesnika otkrivaju što i kako oni misle o poeziji, a priručna čitanka nedoslovno ilustrira njihove rečenice, potvrđuje ih ili osporava, upućuje na stalna mjesta, fikcijska utočišta i mistifikacije u današnjemu lirskom krajoliku. Marko Pogačar od početka do kraja knjige vlada situacijom – njegov je uvid temeljit, komentari lucidni, a pitanja ozbiljna do te mjere da sugovornici, jedan za drugim, razotkrivaju svoje kreativne strategije. Krešimir Bagić
Sažetak Satsvarup dasa Goswami: Osnove vedske filozofije Osnove vedske filozofije autora Satsvarupe dasa Goswamija sažet je i jasan uvod u temeljne postavke vedske misli i duhovnosti. Knjiga objašnjava ključne koncepte poput karme, reinkarnacije, atmana (duše), vrhovne božanske osobe (Krishne), materijalne i duhovne energije, te svrhe ljudskog postojanja – sve kroz oči bhakti tradicije (predanog služenja Bogu). Pisac je istaknuti duhovni učitelj i član pokreta Hare Krišna (ISKCON), a stil pisanja je pristupačan i poučan, idealan za početnike, ali i one koji žele učvrstiti svoje razumijevanje vedske filozofije.
Ostali autori: Neven Šerić Opis: U izmaglici vremena. Hrvatsku krasi više od tisuću otoka, otočića i hridi i vodeći inozemni turistički mediji s razlogom je reklamiraju kao neotkriveni biser Sredozemlja i destinaciju koju svakako vrijedi posjetiti. Na više od 400 stranica, uz pomoć odličnih fotografija Darija Žagara i teksta Nevena Šerića, čitatelji će se upoznati s neprocjenjivim blagom koje se prostire od Istre do Konavala.
Podnaslov: s vježbama i rješenjima
Napomena : Knjiga je otpis iz javne biblioteke. Uredna.
Even before it collapsed into civil war, ethnic cleansing, and dissolution, Yugoslavia was an archetypical example of a troubled multinational mosaic, a state without a single national base or even a majority. Its stability and very existence were challenged repeatedly by the tension between the pressures for overarching political cohesion and the defense of separate national identities and aspirations. In a brilliant analysis of this complex and sensitive national question, Ivo Banac provides a comprehensive introduction to Yugoslav political history. His book is a genetic study of the ideas, circumstances, and events that shaped the pattern of relations among the nationalities of Yugoslavia. It traces and analyzes the history and characteristics of South Slavic national ideologies, connects these trends with Yugoslavia’s flawed unification in 1918, and ends with the fatal adoption of the centralist system in 1921. Banac focuses on the first two and a half years in the history of the Kingdom of the Serbs, Croats, and Slovenes, because in his view this was the period that set the pattern for subsequent development of the national question. The issues that divided the South Slavs, and that still divide them today, took on definite form during that time, he maintains. Banac provides extensive treatment of all of Yugoslavia’s nationalities; his sections on the Montenegrins, Albanians, Macedonians, and Bosnian Muslims are unique in the literature. In this unbiased account, all of the principals and groups assume a tragic fascination. When published in 1984, The National Question in Yugoslavia was the first complete introduction to the cultural history of the South Slavic peoples and to the politics of Yugoslavia, and it remains a major contribution to the scholarship on modern European nationalism and the stability of multinational states.
Kad na podu kuhinje u vili elitnog dijela Seville bude pronađeno tijelo Rafaela Vege, a leš njegove žene u bračnom krevetu, neki će posumnjati na ubojstvo i samoubojstvo. No istražitelj Javier Falcon neće tako lako pristati na to određenje. Da je bio u pravu pokazat će se kad se ubije i jedan od policijskih inspektora, kad jedna kuća u okolici izgori i kad se dozna da je Vega surađivao s ruskom mafijom. Kako će istraga ukazivati na nekoliko smjerova Falconu neće biti lako povezati sve činjenice. No kad se dogodi još nekoliko ubojstava istražitelj će shvatiti odakle je zlo krenulo…
