Oznaka:

Danas 1-5/1934

Tvrdo ukoričeni svezak. Urednici Miroslav Krleža i Milan Bogdanović. Platno hrpta popucano mjestimice, obostrano. Knjižni blok vrlo dobar.

Repriza

Grupa mladih ljudi pod vodstvom svoga profesora nakon nuklearnog holokausta uspijeva pobjeći, samo s najnužnijim stvarima, na planinu, gdje moraju iznova stvoriti svoj život. Oni su genetski modificirani da lakše prežive poguban utjecaj radijacije i, po svemu sudeći, jedini su preživjeli stanovnici Zemlje. Kada ih ubrzo nakon dolaska napusti profesor, moraju sami odlučiti kako obnoviti ljudsku vrstu. Jedini preživjeli suočavaju se s mnogim nedaćama, od gladi i stvaranja zajednice do pronalaženja hrane i pripitomljavanja životinja – oni ubrzano prolaze put koji je prošla ljudska vrsta. Ludwig Bauer napisao je napetu priču o stvaranju novog čovječanstva u kojoj se smjenjuju avantura, ljubav, ljubomora i ambicija. Junaci Reprize shvaćaju da je matrijarhat bolja opcija za život od patrijarhata te da svako prejako uvjerenje može postati opasno i manipulativno. No što se događa ako pokušamo živjeti samo po zakonima prirode, a potomke ne obrazujemo? U Reprizi se ogleda svijet današnjice u zrcalu budućnosti i postavlja pitanje moramo li kao vrsta stalno ponavljati iste pogreške ili možemo iznaći drugačiji put. “Slikanju hipotetičke budućnosti pristupa Bauer na sličan način kakav je koristio u svojim novopovijesnim romanima. To je uvjerljiva stvarnost s naglaskom na tezu, tj. na onaj osnovni smisao koji će predstavljati bitnu književnu istinu, a ta istina pomaže nam da shvatimo bolje vlastito vrijeme i vlastiti trenutak povijesti.” – Lidija Dujić

Posljednji stupanj prisnosti

Čime se zapravo mjeri ljubav? Potpunošću? Ili odanošću? Ili veličinom čežnje? Ili prisnošću? Što je potpunost? Dokle seže odanost? Dati život za drugoga. Biti iskren prema njemu. Biti uz njega kad pati… Ne povrijediti ga ni riječju. Imati strpljenja. Umjeti slušati. Umjeti shvatiti i ono što se čini neshvatljivim. Umjeti čekati. Umjeti oprostiti. Što je prisnost? Sigurno postoji više stupnjeva prisnosti, a koji je najviši, najdragocjeniji, to ne znam reći. Tijekom jedne prijelomne godine svoga života, evangelički svećenik Daniel Vedra ipak će naći odgovore na mnoga svoja pitanja i sumnje, kako u pogledu ljubavi, tako i vjere. Osim što je bolno precizna slika dramatične ljubavne priče, Posljednji stupanj prisnosti je i izvrsna psihološka studija ljudskih odnosa – bračnih, obiteljskih, prijateljskih, ljubavničkih… Radnja se događa početkom 1990-ih, u postkomunističkom Pragu, u kojem još pomalo u ljudima žive ostaci komunizma, pa postoji rasap u vrijednostima: težnja za materijalnim dobrima ne može ispuniti duhovnu prazninu. U trenutku krize nakon majčine smrti, Daniel Vedra preispituje svoj odnos sa ženom i djecom, a posumnja i u to da je dobar svećenik. Kad upozna lijepu udanu arhitekticu Barbaru i upusti se s njom u strastvenu ljubavnu vezu, Vedra pomisli da je ona osoba s kojom može ostvariti posljednji stupanj prisnosti. Je li vođenje ljubavi posljednji, najviši stupanj prisnosti? Čovjek može voditi ljubav s kim bilo (iako to nikad nije bio moj slučaj), ali je li to najveća prisnost? Najviši stupanj prisnosti – to je sposobnost da se nekome potpuno vjeruje, dakle mogućnost da se povjeri sve, i ono najskrovitije, i ono što čovjek taji sam pred sobom. Ne lagati ni o onome o čemu čovjek sam sebi laže… Ivan Klíma, rođen 1931. u Pragu, autor je osam romana, devet drama i desetak zbirki priča, a piše i eseje te knjige za djecu. Točno 20 godina, od 1970. do 1990, u svojoj je domovini bio zabranjen, no za to je vrijeme u svijetu postao jedan od najpoznatijih i najprevođenijih čeških pisaca. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika, a nakon zbirke priča Ljubavnici za jednu noć, na hrvatskom imamo i jedno od njegovih romanesknih remek-djela.

9 1/2 nedelja

Knjiga 91 nedelja Elizabeth McNeill (Elizabet Maknil) prati priču o Elizabet, zaposlenoj u velikoj korporaciji u Njujorku, koja slučajno upoznaje misterioznog i dominantnog muškarca po imenu John. Njihova veza brzo prerasta u intenzivnu erotsku igru punu strasti, podvrgavanja i eksperimenata, gdje on postavlja pravila, a ona postupno gubi kontrolu nad svojim životom, uranjajući u svijet ovisnosti i zabranjenih užitaka tijekom devet i pol nedelja. Roman, temeljen na stvarnom dnevniku autorice, istražuje granice ljubavi, opsesije i psihološkog sloma, kulminirajući njezinim emocionalnim i mentalnim urušavanjem.

Razgovori s Kočom

U razgovoru novinara Aleksandra Nenadovića sa legendarnim komandantom Prve proleterske kočom Popovićem, dobivamo naknadnu intelektualnu refleksiju o jednom intelektualcu i tipičnom vojniku partije. Ovaj je upokojio svoj intelektualizam, svoje sumnje i svoj duh radi viših ciljeva i sretnije budućnosti. Knjiga Razgovori s Kočom je intimna refleksija o pojavama i događajima, o ljudima i grupama koje su se ukrštale s njim i u njegovu životu. Knjiga naknadno jendo stanje neslobode, političke i ljudske otuđenosti tumači kroz oslobađanje od partijskih stega samooslobađanjem od ličnosti koja je njega i sve relevantne pojedince za njegova života činila važim i nevažnim. – iz recenzije Zvonka Lerotića