Oznaka:

Razgovori

Razgovori: Krleža, Ujević, Filakovac, Moore, Veres, Meštrović, Clair, Sternberg, Erenburg, Ungaretti, Marinković, Hegedušić, Kelemen: Krklec, Jelić, Moravia, Moreau, Antonioni, Augustinčić, Ružička, Ribar, GOrjan, Mihovilović, Herman, Radovani, Mimica, Jancso, Dreyer, Aristarco, Radauš, Božić, Renoir, Vranicki, Novak, Tagatz …

Biti katolik još

Ogledi i eseji. Au­to­ri­ca se bavi te­ma­ma koje se do­ti­ču kr­šćan­stva, od­no­sno ka­to­li­čan­stva i pro­pi­tu­je sta­vo­ve što ih crk­ve­na hi­je­rar­hi­ja na­me­će vjer­ni­ci­ma kao au­to­ri­tar­ne i neu­pit­ne. In­tri­gan­t­no štivo koje pro­pi­tu­je da­na­šnje ka­to­li­čan­stvo i nje­go­ve neu­ral­gič­ne točke te po­zi­va na di­ja­log iz­me­đu ka­to­li­ka i tzv. drugih.

Muškat, limun i kurkuma

Muškat, limun i kurkuma zbirka je eseja koji su većinom, uz dvije iznimke, objavljivani u Subotnjoj matineji, autorskoj kolumni u Magazinu Jutarnjeg lista, a autor je posebno za ovu knjigu napisao i tekst „Sibila i Tonko, na kraju“. Jergović se u tim tekstovima bavi ljudima, umjetnicima, koji uvijek nekako promiču mimo nas, iz raznih razloga zanemareni, polunevidljivi, pa ih otkida od zaborava i vraća im njihovo umjetničko dostojanstvo. Ova zbirka kolumni funkcionira kao promenada najzanimljivijih likova iz naše novije kulturne povijesti, ali je ujedno, kao i mnoge druge Jergovićeve proze, osobna povijest prepuna intimističkih zapažanja.

Građanin Blagus

Riječ je o knjizi kritičkih članaka, intervencija i polemika. Ta autsajderska pozicija knjige zapravo je njezina velika vrijednost jer se preko napora jednog znanstvenika iz oblasti fizike indirektno pokazuje da nema mnogo onih koji kao građani imaju volje javno govoriti o problemima koji tište ovu zemlju i ispravljati krivu Drinu društvenih nepravdi.

Priča o vezirovom slonu i druge odabrane

U izboru Krune Pranjića knjiga «Priča o vezirovom slonu» sadrži sljedeće Andrićeve priče i pripovjetke: «Pismo iz 1920. godine» (1946), «Susjedi» (1946), «Priča o vezirovom slonu» (1947), «Razgovor» (1948), «Ailim» (1948), «Bife «Titanik» (1950), «Na obali» (1952), «Pre nesreće» (1952), «Nemirna godina» (1953), «Aska i vuk» (1953), «Reči» (1954), «Proba» (1954), «Jelena, žena koje nema» («Na putovanju», 1955), «Panorama» (1957), Osatičani (1958), «Lov na tetreba» (1959), «Letovanje na jugu» (1959), «?orđe ?orđević» (1959), «Razaranje» (1960), «Jelena, žena koje nema» («Do danadanašnjeg», 1961), «Sarači» (1966), «Legenda o pobuni» (1971), «Slepac» (1975). U dodatku uz brojne priloge nalazi se i govor Ive Andrića prigodom primanja Nobelove nagrade za književnost u Stockholmu, 10. 12. 1961.

Posmrtni spisi Pickwickova kluba 1-2

Pickwickovce Dickens je dovršio u dvadeset petoj godini života i njima je udario temelj svom književnom opusu uvrstivši se tako među najveće svjetske humoriste. U ovome romanu, koji zapravo nema zapleta, nižu se dogodovštine i prizori, koji su povezani jedino nazočnošću istih likova u njima.

Povratak Martina Guerrea

Knjiga ugledne američke povjesničarke, profesorice povijesti na Sveučilištu Princeton, potakla je svojom pojavom 1983. godine mnoge rasprave o odnosu povijesti i literature. Profesorica Davis uspjela je minucioznim radom u manjim pokrajinskim arhivima rekonstruirati mnogo puta ispričanu priču o lukavom seljaku Armandu du Tilhu, koji je gotovo dobio slučaj na sudu, kada se u sudnici pojavljuje čovjek s drvenom nogom i uspostavlja vlastiti identitet, vlasništvo i brak kao Martin Guerre. Priča o životu, ljubavi i pravdi u Francuskoj u 16. stoljeću.

Društvena regulacija

Knjiga “Društvena regulacija” sintetičko je djelo teorije prava, djelo komplementarno knjizi “Upravni sistemi” koja je prije svega teorija države. Tri su velike vrijednosti ove knjige. Prvo ona je moderna i korespondira s najnovijim tokovima promjene paradigme društvenih znanosti. Drugo, ona je potrebna, jer u našoj pravnoj znanosti nedostaju studije koje nadilaze razinu pravnog pozitivizma, ideološke dogmatike i provincijske fascinacije pojedinom atraktivnom temom. Treće, ona je korisna jer predstavlja sintezu iskustava o tome kako se pravo praktički koristi kao instrument, a to je tisućgodišnje iskustvo koje premalo poznajemo i nedovoljno uvažavamo. Umjesto pitanja Pusić nudi odgovore, umjesto spekulacije predlaže sistematizaciju iskustva, umjesto rasprave o sadržaju vrijednosti, nudi objašnjenje njihovog mijenjanja, umjesto parcijalnog (disciplinarnog, laičkog) nudi sintetički i holistički pogled na društvenu regulaciju.