Oznaka:

Radnici i seljaci

Vrlo daleko od spektra konsenzualno legitimiranih javnih tema i problema, priče iz Radnika i seljaka grotesku ovdašnje normalizacije nacionalizma i restauracije kapitalizma tretiraju otrovno, beskompromisno i neusporedivo duhovito. — Boris Postnikov Gorka je knedla Ivančićevog smeha, taman one veličine raznetih ljudskih tela književnih likova, palih na bo +jnom polju književnosti koja je iznenada postala moćnija od života. Ko bi se nadao tom obrtu? — Saša Ćirić Najprovokativniji i najsubverzivniji aspekt ovih priča zbog kojega će udarac kafkijanskom sjekirom doista načiniti pukotinu u čitatelju/ici nisu ni stvarni akteri i stvarni događaji, ni mete kritike i pobuna protiv raznih vidova represije, već ono što ta pobuna može uključivati, a to je nasilje. — Katarina Luketić Radikalne situacije u kojima Ivančićevi likovi posežu za radikalnim rešenjima (…) predstavljaju moćnu metaforu jer označavaju jedan redak svetonazorski urlik u doba koje se davi u žabokrečini centrističkih politika. — Bojan Marjanović

Vječni odjeci

U svome srcu svatko od nas nosi jedinstveni svijet. Svaka je duša drugačijeg oblika. Nitko svoj život ne osjeća kao vi svoj; nitko ne doživljava svijet kako ga doživljavate vi. Vaš je život posve jedinstvena priča i samo ga vi uistinu poznajete iznutra. Nitko ne zna kakva su vaša iskustva. Iskustvo svakoga od nas je neprozirno i nedostupno drugima. Pa ipak, nijedan pojedinac nije zapečaćen ili čvrsto zatvoren u samome sebi. Glad za pripadanjem čežnja je za pronalaženjem mosta izvijenoga preko udaljenosti, od izdvojenosti do bliskosti. Svatko čezne za bliskošću i sanja o gnijezdu kojem će pripadati, zagrljen, viđen, voljen. Nešto u svakome od nas zaziva pripadnost. Možemo imati sve što nam svijet ima za ponuditi u smislu položaja, postignuća i posjedovanja. Pa ipak, bez osjećaja pripadnosti sve se to doima praznim i besmislenim. Ljudsko je srce kazalište čežnje. Jedna od najdubljih čežnji je pronaći ljubav i prijateljstvo. U keltskoj tradiciji postojalo je predivno načelo Anam Cara. Anam je irska riječ za ”duša”, a Cara za ”prijatelj”. U prijateljstvu od vrste Anam Cara na drevan ste način združeni s prijateljem svoje duše. To je povezanost kojoj ne mogu nanijeti štetu ni prostor ni vrijeme. Takvo prijateljstvo budi vječni odjek u srcima dvaju prijatelja; oni su zakoračili u krug bliskog pripadanja. Prijateljstvo Anam Cara pruža duhovni prostor svim drugim čeznućima ljudskog srca.