Otpis iz knjižnice u urednom stanju.
Otpis iz knjižnice u urednom stanju.
Nehotična autobiografija. Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice.
Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživanja života i djela tog liburnijskog književnika, komediografa, domoljuba i humanista, a u njoj su sakupljeni podaci o svemu što je Drago Gervais napisao za svoga pola stoljeća dugog života, kao i o svemu što je o njemu napisano.
Rasklopni plan grada Sušaka. c/b fotografije
Um na mjesec putuje«, izvadak je iz pjesme »Ćuk« Tina Ujevića, ali i smjernica analitičkom pristupu poetičkim esejima kojima autorica uspostavlja vrijednosne kriterije najosjetljivijeg razdoblja hrvatske poezije, proze i esejistike. Tea Benčić Rimay rođena je u Sisku 6. 12. 1956,; na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1980. studijske grupe jugoslavenski jezici i književnost (kroatistika) i komparativnu književnost; magistrirala 1987. radom »Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića«; doktorirala na istom fakultetu 1998. disertacijom »Pjesma u prozi«. Zaposlena je kao docent na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Hrvatski jezik, Uvod u književnost, Stilistika). Članica je PEN-a od 2001., a od 2003. Hrvatskog društva pisaca. Do sad je objavila: »Zidovi i zvijezde« (Semantička suglasja Slavka Mihalića,1997.), »Pjesma u prozi« (1998.), »Čuvari književnog nasljeđa« (1999.), »Pjesme u prozoru« (2000.), »Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik« (2002.), »Sipine kosti« (2003.), »I bude šuma« (mala studija poezije žena, 2005.), »Sipine osti« (2005.). Priredila je (izbor i predgovor) knjigu pjesama Dobriše Cesarića (1997.), Slavka Mihalića (1999.), Pjesme u prozi Tina Ujevića (2001.), Sabrane pjesme Dore Pfanove (2001.), Izabrane pjesme: Nikole Milićevića (1998.), Dražena Katunarića (1999.), Romea Mihaljevića (2002.), Božice Jelušić (2002.), Zvonimira Mrkonjića (pogovor izabranim pjesmama »Maslina u čistopisu« 2004.; predgovor zbirci »Sonet sonetom« 2005.)
Tri elementa eskapizma – konzumerizam, celebrity i TV kultura te nova, radikalna seksualna revolucija – obilježila su hrvatsko društvo i kulturu u prvih deset godina novog milenija, prvog pravog nacionalnog uskakanja u globalni vlak neoliberalnih promjena. Hrvatska je bez previše priprema prihvatila eskapističku mantru Zapadnog društva, kao najbolje oružje bijega s brdovitog Balkana. Hrvatski gen bavi se upravo razmišljanjem o psihološkim, kulturnim, ekonomskim i političkim uzrocima te posljedicama tog fenomena, donoseći uzbudljivi koktel kulturne i medijske studije, sociologije, antropologije, politologije, evolucijske biologije, filozofije, ekonomije, utopije i teorija zavjere, objašnjavajući što je to zajedničko Platonu, Severini, Orwellu i Nives Celzijus.
Čabarski govor, čakavština
Filmski časopis
Ova knjiga istaknutog hrvatskog književnika, esejista i kulturnog djelatnika Zvane Črnje posvećena je zavičajnoj Istri, osobito Žminju kao jednom od njezinih duhovnih i jezičnih središta. Črnja, poznat po promicanju čakavske književnosti i istarskog identiteta, u ovom djelu ispisuje svojevrsnu kulturnu i književnu kroniku mjesta, oslanjajući se na baštinu, jezik i kolektivno pamćenje. Prožeta ljubavlju prema zavičaju i čakavskoj riječi, knjiga tematizira povijest, tradiciju i identitet malog istarskog prostora u širem nacionalnom kontekstu. Posebno će zainteresirati čitatelje koje privlače regionalna književnost, čakavsko narječje te promišljanja o kulturnom identitetu i ulozi zavičaja u oblikovanju osobne i zajedničke svijesti.
Ostali autori: Nikola Andrić
Poseban otisak iz Zbornika o Miroslavu Krleži, str., 601-774.
Pretisak po izdanju Narodne tiskarnice dra. Lj. Gaja u Zagrebu iz godine 1872. Pogovor Josip Bratulić.
Peto izdanje.
Prijevod: Edo Fičor Unatoč formalnom razlikovanju, Knjiga stvari i Knjiga tijela slovenskoga pjesnika Aleša Štegera jedinstven su pjesnički diptih koji je nastajao čitavo desetljeće. Doseg ovog iznimnog djela vidljiv je već iz povijesti njegove recepcije: Knjiga stvari jedna je od najprevođenijih samostalnih knjiga pjesama u posljednja dva desetljeća u Europi, a Knjigu tijela Frankfurter Allgemeine Zeitung prozvao je »pozivom na razmišljanje o granicama mogućnosti našeg jezika«, dok je njezino američko izdanje nagrađeno dvjema uglednim nagradama kao prijevodna pjesnička knjiga godine u SAD-u. Objedinjene u ovom svesku, Štegerove Knjige pjesničko su slavlje koje ne smijete propustiti. U Štegerovoj poeziji pratimo dvostruko kretanje razuđivanja i utjelovljavanja, zadržavanja u utopijskom međuprostoru i biljeleženja nepovratnih spajanja tjelesnih dijelova sa stvarima, trenucima i mjestima. Prividno oprečne struje čine dvije strane iste metode traganja, građenja ne-mjesta, koje je naposlijetku upravo mjesto riječi. Riječ je na svojemu mjestu, ali mjesta riječi nema, saznajemo u Knjizi tijela. Riječ nije »ni na jednom mjestu«, nego »u svojemu izvan«. Kao što veli Gilles Deleuze, granice jezika ne određuje vanjština stvari i tijela u vremenu i prostoru. Štegerova poezija ne putuje u unutarnjost, gdje bi tražila dubinska suglasja, već se kreće na dodiru izvanjskosti (jezika, tijelâ, stvari), gdje osjećamo riječi koje nemaju svoje tijelo, gdje čitamo tijela koja nemaju svoj jezik, gdje oživljavaju stvari koje nemaju svoj život.