Izazovi ljubavi i seksualnosti, bol i tuga, odbacivanje, bijes i opraštanje – sve se to jednog ljeta srušilo na leđa tinejdžerice koja mora pronaći put kroz labirint života. Kad joj sestra Lea pogine u prometnoj nesreći dok je majka bila za volanom, Rumi Seto mora ljeto provesti tisućama kilometara daleko od doma i posve sama suočiti se sa smrću voljene osobe, raspadom obitelji, potragom za smislom života i granicama ljubavi. Boravak kod tete Ani na Havajima donosi joj neobična prijateljstva s tinejdžerom surferom Kaijem i osamdesetogodišnjim Georgeom Watanabeom, koja će joj pomoći da ponovno pronađe želju za životom i stihove pjesme koju ona i Lea nikad nisu stigle dovršiti.
Watership Down is an adventure novel by English author Richard Adams, published by Rex Collings Ltd of London in 1972. Set in Hampshire in southern England, the story features a small group of rabbits. Although they live in their natural wild environment, with burrows, they are anthropomorphised, possessing their own culture, language, proverbs, poetry, and mythology. Evoking epic themes, the novel follows the rabbits as they escape the destruction of their warren and seek a place to establish a new home (the hill of Watership Down), encountering perils and temptations along the way. Watership Down was Richard Adams’s debut novel. It was rejected by several publishers before Collings accepted the manuscript;[4] the published book then won the annual Carnegie Medal (UK), annual Guardian Prize (UK), and other book awards. The novel was adapted into an animated feature film in 1978 and, from 1999 to 2001, an animated children’s television series. In 2018, a drama of the story was made, which both aired in the UK and was made available on Netflix. Adams completed a sequel almost 25 years later, in 1996, Tales from Watership Down,[a] constructed as a collection of 19 short stories about El-ahrairah and the rabbits of the Watership Down warren.
U ovoj knjizi Jadranka Kosor potanko izvještava o detaljima mnogobrojnih političkih susreta, donošenja odluka, o zakulisnim političkim igrama… U fokusu je pritom njezina uloga u okončanju pristupnih pregovora za EU; zasigurno, s ove vremenske distance, najuspješniji njezin doprinos hrvatskoj državnoj politici. Međutim, ova se knjiga ne bavi samo evidentiranjem političkih poteza, u maniri svojstvenoj većini knjiga sjećanja poznatih političara, pisanih često s očitom namjerom da se ostavi što ljepša slika o sebi i o svojemu doprinosu u političkoj povijesti. Jadranka Kosor je talentirana pripovjedačica, izvrsnoga autorskog stila, ona govori i o razdobljima svojega života koji nisu toliko važni za javnost: o djetinjstvu, djevojaštvu, o novinarskim počecima u Večernjem listu i na Radio Zagrebu… Govori i o svojim brakovima. Piše razotkrivajući svoju osjećajnu stranu, bez uljepšavanja, govori potresno i o traumama koje su obilježile njezin život. Zbog toga ovoj knjizi prije pristaje žanrovska odrednica autobiografske proze nego memoaristike. Doista, valja istaknuti kako ova knjiga ide u red ponajboljih hrvatskih autobiografija. Ona će zbog svojih stilističkih kvaliteta zasigurno biti zanimljiva i čitateljima koji nisu primarno fokusirani na politiku. Velimir Visković „Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama, djevojčicama koje su željne ljubavi. Kao što sam i sama bila željna ljubavi kad sam bila djevojčica, ali i onda kad više nisam bila djevojčica.“ — Jadranka Kosor
Otac i sin, Juan i Gaspar, putuju Argentinom od Buenos Airesa do slapova Iguazua, na sjevernoj granici s Brazilom. Otac pokušava zaštititi sina od sudbine koja mu je dodijeljena nakon majčine smrti u nejasnim okolnostima; u nesreći koja možda i nije bila nesreća. Gaspar je, kao i Juan, predodređen da postane medij u tajnom Redu, kultu što priziva Tamu i u ritualnoj je potrazi za besmrtnošću. No biti medijem mentalno je i tjelesno iznimno iscrpljujuće, a podrazumijeva skoru smrt. Porijeklo Reda, kojim vlada moćna obitelj Gasparove majke, seže stoljećima unatrag, kada je znanje o Tami iz srca Afrike isprva došlo do Engleske, i odande se proširilo sve do Argentine… Nakon Što smo izgubili u vatri Mariana Enríquez ponovno briljira, ovoga puta grandioznim djelom koje uznemiruje i oduševljava. Služeći se prepoznatljivim elementima fantastičnog, folklora i macabrea, ona pripovijeda o nasilnoj povijesti argentinskoga naroda, naslućenim igrama moći iza kulisa te mračnim vezama drevnih obitelji i njezinih odmetnutih članova.
Knjiga višestruko nagrađivanog suvremenog američkog romanopisca, pripovjedača i esejista ciklus je sastavljen od 23 kratke proze od kojih četiri nose isti naslov kao i sama zbirka, a oblikovane su kao zamišljeni intervjui s nepoznatim muškarcima na temu njihova odnosa sa ženama. Ispraznost ljudske egzistencije, patološki međuljudski odnosi, seksualni problemi, tjeskoba, emocionalna bol i praznina te psihički poremećaji neke su od tema koje autor provlači kroz sve priče u nekoj vrsti uvrnute psihoanalize.
Knjiga sadrži priče Preobraćaj Darka Macana, Šetač crnih pasa Srebrenke Peregrin, Dezintegrator Tamare Babić, Ema, u nježnome naručju mora Aleksandar Žiljka, Ja ću budan sanjati Mislava Gabrijela Mikše,Trostruki misterij Balltona Torpa Moniantta, Šoljica čaja sa Faustovim potpisom Dragića Rabrenovića, Pocketface Gorana Glušića, Iz sigurnih svjetova Ivana Barića, Screensaver Igora Rendića, Entropijske vizije Kristijana Novaka, Rujan Tonija Juričića, Noćni leptiri Svena Popovića i Primarne potrebe Danijela Bogdanovića. Uredile Ivana Delač i Tatjana Jambrišak.
Biografija. Dr. David Whitehouse, poznati britanski astronom, u popularno-znanstvenoj knjizi Sunce: biografija odvodi nas na putovanje u središe naše zvijezde, tumači kako je rođena, kako utječe na život na Zemlji i kako će umrijeti. Spominje mnoge mitove o Suncu i očaravajuće priče znanstvenika, poput Kopernika, Keplera, Galileija, Newtona i Eddingtona – koji su tijekom povijesti nastojali razotkriti njegove tajne – ponekad po cijenu vlastita života. Knjiga istražuje važnost Sunca za stanovnike Zemlje, od prvih civilizacija koje su ga obožavale, pa sve do današnjeg doba. Whitehouse opisuje Sunčevu paklenu jezgru, magnetski kaos površine i najdalje dosege njegove atmosfere, izvan planeta našeg sustava, u prostranstvo Galaktike. Razmatra i promjene koje će se dogoditi unutar naših života, ističući kako su zaista primjetne, no mi ih, na vlastitu opasnost, zanemarujemo. Konačno, David Whitehouse pokušava prikazati budućnost života na Zemlji, u svjetlu Sunca koje će se neizbježno pretvoriti u crvenog diva. Priča našeg Sunca počinje rođenjem u oblaku plina i prašine, obuhvaća razdoblje othranjivanja života na našem planetu, sve do smrti u kozmičkom pepelu. U ovoj izvanredno zanimljivoj knjizi autor vješto isprepliće znanost, religiju, povijest i umjetnost te predstavlja opsežnu biografiju Sunca, nama najbliže zvijezde. Dr. David Whitehouse znanstveni je izvjestitelj BBC-ja, te znanstveni urednik mrežne stranice BBC Newsa. Redovito piše za vodeće novine i časopise, nastupa u mnogim radijskim i televizijskim emisijama, a za BBC napravio je i seriju znanstvene tematike. Prije sadašnjeg zaposlenja u BBC-ju, radio je kao astronom i istraživač svemira u Laboratoriju za svemirske znanosti Mullard, University Collegea u Londonu, te u svjetski poznatom Opservatoriju Jodrell Bank. Dobitnik je dviju nagrada Galaxo za radove s područja znanosti, pet nagrada European Netmedia te prestižne godišnje nagrade za najboljeg europskog novinara. Član je Kraljevskog astronomskog društva, a bio je i predsjednik Društva za popularnu astronomiju. Njegova prva knjiga, The Moon: A biography objavljena je 2001. godine.
Likovna i grafička oprema Bogdan Kršić.
Dolinu u koju se smjestio gradić Hope posjetio je tog srpnja čopor vukova. Njihov susret s jednom bebom u kolicima promijenit će živote mnogima u tom mjestašcu, gdje se prije stotinu godina, pod širokim nebom Montane, zbio najveći pokolj vukova u povijesti Amerike.Helen Ross, čiji će se život možda najviše izmijeniti, trenutačno ne živi u Hopeu. Ona provodi vrijeme u brvnari pored Cape Coda na obali Atlantika, nezaposlena, neudana i nesretna. Kada je bivši dečko Don Prior pozove da mu se pridruži u Montani i pomogne u traganju za čoporom, Helen će se naći u vrtlogu zbivanja stvorenih burnim emocijama, ljudskim, vučjim, vlastitim. Britanski autor Nicholas Evans u Petlji će se ponovno vratiti vlastitoj fascinaciji suvremenim i malo manje Divljim zapadom.
Divlji labudovi autobiografska je pripovijest koja se proteže kroz živote triju generacija jedne kineske obitelji: od vremena carske Kine do Maove smrti. Baka Jung Chang bila je generalova konkubina koja je svoje jedino dijete vidjela tek tri puta u deset godina. Autoričina majka postala je vjerna i ugledna sljedbenica Komunističke partije i, kao i njezin suprug i djeca, uživala povlašteni status. I sama Chang odrasla je vjerujući daje Mao spasitelj Kine. No čistke za vrijeme Kulturne revolucije pretvorile su cijelu zemlju u paranoični zatvor, u kojem je svatko špijunirao svakoga. Kao neposredan svjedok Chang je dojmljivo ispripovijedala noviju povijest Kine, i pritom stvorila snažnu i potresnu epopeju koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
O knjizi TRANSCEDENTALNI STIL NA FILMU – OZU, BRESSON, DREYER – S novim uvodom – Ponovno promišljanje transcendentnog stila Paul Schrader objavio je knjigu Trasncendental Style in Film: Ozu, Bresson, Dreyer 1972. godine kao mladi kritičar, a prije nego što će postati jedan od najistaknutijih filmaša tzv. novog Hollywooda. Njegova daljnja reputacija kao scenarista Taksista i Razjarenog bika te redatelja Američkog žigola i Plavog ovratnika dodatno će cementirati status ove knjige kao jedne od kultnih filmoloških knjiga svoga razdoblja. Schrader u ovoj studiji analizira način na koji se autori filmskog modernizma hvataju u koštac s transcendentnim, duhovnim i religioznim u filmu. Pri tom se laća opusa trojice velikana autorskog filma: Japanca Yasujira Ozua, Francuza Roberta Bressona te danskog klasika nijemog i zvučnog filma Theodora Dreyera. U njihovim filmovima nalazi zajedničku točku, ono što prepoznaje kao „transcendentni stil“. Opisuje ih stilskom analizom, smješta u kontekst specifičnih duhovnih i religijskih tradicija – od zena, haikua i japanskog akvarela, preko bizantinskih ikona do gotičkih katedrala. Radi to višestruko eruditski – kao upućeni filmolog i znalac povijesti filma, ali i povijesti zapadne i istočne umjetnosti, oslanjajući se pritom i na teologiju. Schrader je izvornu knjigu iz 1972. kasnije proširio i nadogradio u izdanju iz 2018, na kojem se temelji hrvatski prijevod. U toj nadopuni analizira Tarkovskog te prati nastavljače transcendentnog stila u filmu 21. stoljeća, uključujući predstavnike tzv. slow cinema od Argentine, preko Filipina do Rumunjske. Pritom pokušava dati i tipologiju otklona od pripovjednog u suvremenom filmu koja je relevantna za današnju filmsku kritiku.
Davor je Slamnig (1956.) zbirku priča Čudovište prvi put objavio 1980. godine u izdanju CDD-a. Knjiga je ubrzo po objavi stekla kultni status, a njezina je autora prometnula u jednog od najutjecajnijih autora kratke priče osamdesetih… U Slamnigovim pričama šankovi oživljavaju i žderu šankerice, kreveti prijete progutati ljubavnike, a partvišima izrastaju zubi – nije bilo lako voljeti u osamdesetima, ali se moglo voditi ljubav kroz prostor/vrijeme, s pomoću glazbe. Mnoge priče govore upravo o ljubavi koja je u Slamnigovoj verziji i lijepa i tužna, premošćuje vrijeme i izaziva egzistencijalne potrese, dirljivo je romantična (Cajger na cajgeru) i brutalno realistična (Neobično lijepa misao). Pored muško-ženskih odnosa, autor se bavi i banana-traumama iz djetinjstva, krizama identiteta, razlikovanjem sebe od drugoga, glazbom koja magično manipulira stvarnošću, ponekad miješa poeziju i prozu kao pivo i lozovaču („efekt je snažan, ali nezdrav“), a sve je to uronjeno u humor čiji je smisao „u tome da se neka neugodna istina izreče i da onda ljudi shvate da se ona tiče i njih“… Čudovište je u mnogo čemu demonstracija spisateljske moći, gladi za svijetom i ludičke znatiželje.
Haruki Murakami rođen je u Kiotu 1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada živi u blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju ovcu, Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta, Norveška šuma, Pleši pleši pleši, Ljetopis Ptice-navijalice, Južno od granice, zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka na obali; publicističke knjige Podzemlje: napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te zbirki pripovijedaka Slon nestaje i nakon potresa. Dobitnik je mnogih književnih priznanja, uključujući odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri. Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika.
„Osamotne okolnosti“ su nešto sasvim drugačije: fuzionirani grafičko-literarni magazin u kojem je autor, bezobrazno višestruko nadareni Enver Krivac, nacrtao i napisao četiri broja novina, spojio ih u art book koji sa suvremenim artom, ugušenim korektnošću i kalkulacijama, nema baš nikakve veze. Ovo je kompendij umjetnosti za koju smo već zaboravili da postoji, recimo one američkih underground stripova sa svim svojim provokacijama formalne i sadržajne naravi, anarho-liberalnim iskakanjima i (auto)ironijama. Krivčevi stripovi i ilustracije grafički najviše baštine od sirovosti, autsajderstva i igranja s nesvjesnim art-bruta i ekspresionističkih linija i smisaonih fragmenata, voli on i dadu, ali iznad svega crtež, posebno njegovu plošnost, pa onda filmsko montiranje, uvećavanje… (P)opis svih heterogenih utjecaja i tehnika (tuš, kolaž, rasteri, akvareli, fotografije, letrizam, hibridni blagoslov kompjutera…) je beskonačan kao i autorova radoznalost i zaigranost. Krivčeve kratke priče su također raznovrsne i obilježene sklonosti eksperimentu, igri s jezikom koja ponekad vodi do delirija – zna on i pripovijedati, ali mu je to dosta dosadno – paradoksima, humoru i crnom humoru, što ih uz tematiziranje i traumatiziranje malograđanštine veže u kompatibilnu cjelinu ove knjige koju je svojim dizajnom armirao Damir Bralić. „Osamotne okolnosti“ možete čitati redom ili random, ali gdje god zagrabite dohvatit ćete vanserijsko umijeće i umjetnost. Jer umjetnost ne haje za umjetnost. Kruno Lokotar
Srebrenica nije samo sinonim za najveći pokolj na Starom kontinentu nakon završetka Drugog svjetskog rata. Srebrenica također nije samo sinonim neuspjeha velikih sila da spriječe povratak genocida u Evropi. Detaljan uvid u diplomatske procese u nedjeljama koje su prethodile tragediji otkriva da velike sile snose mnogo veći teret odgovornosti. Krv realpolitike: Afera Srebrenica, osvjetljava dinamiku vođenja vanjske politike velikih sila koja je utjecala na sudbinu namijenjenu enklavama istočne Bosne i time daje mogućnost novog tumačenja dejtonskog pregovaračkog procesa. Ova knjiga, zasnovana na citatima direktnih aktera u događajima, nudi neumoljivu i objektivnu demonstraciju stepena odgovornosti velikih sila, posebno Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Americkih Država, u genocidu koji se odvijao pred njihovim očima. Ovaj istraživacki rad pokazuje kako su i zašto ove tri velike sile pregovarale o napuštanju Srebrenice i tom lakovjernom trgovinom potpomogle posljednji genocid dvadesetog vijeka. S francuskog prevela Sabina Subašić-Galijatović.
Slon nestaje zbirka je vrtoglavih pripovijedaka u kojima Haruki Murakami kroza sivu svagdašnjicu genijalno otkriva putove u nadnaravno i fantastično. Kad čovjeku nestane omiljeni slon, cijeli mu život počinje gubiti ravnotežu. Bračni par u ponoć hvata takva glad da će na prepad opljačkati McDonald’s. Jedna žena ustanovi da ima neobična obožavatelja: maleno zeleno čudovište koje joj ruje po vrtu. Druga pak pati od nesanice i budi se u sumračnu svijetu polusvijesti u kojem kao da je sve moguće – čak i smrt. U svakoj od ovih priča Murakami nas nemilice gura preko prividnih granica normalnoga.
