Roman Nataše Govedić "Kako zavoljeti morskog psa?" kroz šezdeset i četiri poglavlja (što je inače i ukupan broj heksagrama u Konfucijevoj "Knjizi promjene") tematski istražuje različite oblike pripovijedanja dugogodišnjeg prijateljskog odnosa, na razini forme eksperimentirajući ne samo s brojnim varijantama osobne fikcije, autobiografije ili samosuočenja, nego i lirskih dionica, epistolarnih dionica, filozofskih dionica, interludija u formi bajke, prozne obrade dramskog i filmskog pripovijedanja, likovnih refleksija te proznih eseja, kroz sve ove oblike sondirajući isti prijateljski odnos dviju osoba.
"Morski pas" iz naslova je sve ono što teško prihvaćamo kod sebe i kod druge osobe, bilo da je u pitanju neki oblik agresije ili neki oblik autodestruktivnosti. Na drugoj razini, roman se bavi prekidom odnosa do kojeg je došlo zbog stanja dugotrajne iscrpljenosti, bolesti, depresije ili autodestruktivnosti prijateljica, na taj način ostvarujući mogućnost kompleksne detekcije traume unutar teksta, kao i njezinog umjetničkog sagledavanja.
U tom smislu roman može biti zanimljiv svakom čitatelju koji se nosio s dubokim gubitkom vrlo bliske osobe. Osobno kao tekst ovdje nipošto nije “terapijski izbačaj” nekontroliranog bilježenja osobne traume, nego je mišljeno kao slojevito prozno istraživanje modusa povjeravanja vlastitog stilskog i ekspresivnog maksimuma na temu iskustva ne samo konkretnog prijateljstva, nego i duboke potrebe promišljanja granica svake "radikalne iskrenosti".
Vrlo dobro
