Radnja romana Svetislava Basare “Mein Kampf” smještena je u bolnicu, na odjel neurologije. U ta četiri zida, u razgovoru filozofa Aprcovića s ostalim pacijentima i medicinskim osobljem, Basara plete još jednu minimalističku i naizgled jednostavnu priču, a ustvari simboličnu paralelnu priču srpske stvarnosti. “Mein Kampf” je kompleksno svjedočanstvo kolektivnih promašaja, zabluda i stradanja, mračna i duhovita knjiga. Pisac je u ovom romanu nemilosrdan prema svim epohama srpske prošlosti, ali i prema suvremenoj političkoj sceni kao karikiranoj sjeni demokracije i vrhu svih promašaja i lutanja: sve u srpskoj historiji, po Basarinom mišljenju, jeste neprekinuti kontinuitet beznađa. Društvo koje uzgaja, njeguje bolest i ulaže u nju, svijet koji je postao bolnica, jer je okrenuo leđa osnovnim principima zdravlja: duhovnosti i moralu. Basarina borba je borba za smisao postojanja u obesmišljenom svijetu opterećujuće prošlosti, nesigurne sadašnjosti i neizbježno apokaliptične budućnosti.
Vrlo dobro
