U romanu O prirodi bogova, prožetom gorčinom i natopljenom jetkom ironijom, suvremeni portugalski klasik António Lobo Antunes, kojega kritičari uspoređuju s Faulknerom, Conradom i Cortázarom, bavi se starenjem, prolaznošću, sjećanjem, smrću, seksualnošću i, dakako, postkolonijalnim stanjem uma; stručnjak za ljudsku psihu i njezine kontradikcije, otkriva kako odnosi moći i moralna degradacija neminovno dovode do svake vrste nasilja i okrutnosti.
António Lobo Antunes rodio se 1942. godine u Lisabonu. Završivši medicinu, specijalizirao je psihijatriju. Živio je i radio kao liječnik u Engleskoj, Njemačkoj i Belgiji. Nakon objavljivanja prvog romana 1979. godine, Memória de Elefante (Slonovsko pamćenje), posvećuje se samo književnosti. Godine 2003. dobio je nagradu Uniao Latina za cjelokupno djelo, a 2007. nagradu Camoes, najvažniju nagradu za književnost na portugalskom jeziku. Preveden je u dvadesetak zemalja i predlagan za Nobelovu nagradu. Autor je tridesetak romana i kronika, za koje je višestruko nagrađivan.
Vrlo dobro
