Čovjek nadasve 3
Kolumne, komentari, razgovori.
Kolumne, komentari, razgovori.
Ostali autori: Boris Jurinić
Roman o teško stradaloj trinaestogodišnjoj Grace i njezinom konju Pilgrimu te njihovom tjelesnom i duševnom iscjeljenju, istančana je slika o poremećenim obiteljskim odnosima, ali i složenim, već zaboravljenim odnosima između ljudi i životinja. To je i topla priča o neočekivanoj i kratkoj, ali snažno proživljenoj ljubavi dvoje zrelih ljudi, ispričana lijepo i bez suvišne patetike.
Izdanje iz NDH
Predmet ove studije predstavlja metafora kao stalna tema u filozofiji, psihologiji, filologiji i jezikoslovlju od Aristotela do danas. Suvremena znanstvena istraživanja mijenjaju tradicionalno gledište o ornamentalnoj funkciji metafore te pokazuju kako figurativni aspekti jezika otkrivaju bitnu povezanost figurativne misli i svakodnevne jezične uporabe. Posebnu pozornost autorica posvećuje nekonvencionalnim metaforama, analizirajući ih na korpusu primjera iz romana Henryja Jamesa. Analiza inovativnih, kreativnih metafora temelji se na kognitivnoj teoriji metafore te na kognitivnoj poetici koja se odnosi na primjenu stavova kognitivnih lingvista na književna djela. U prvom poglavlju autorica daje pregled teorija metafore od Aristotelova vremena do danas, sljedeće poglavlje proučava odnos između elemenata metafore, treće poglavlje bavi se metaforom u odnosu prema drugim figurama i tropima, dok sadržajno najopsežniji dio analizira inovativne metafore iz korpusa romana Henryja Jamesa i klasificira ih prema izvornim područjima. U zaključku se ističe utjecaj složenih metafora i metaforičkih sklopova. Namjera ovoga rada je da se hrvatska stručna javnost bolje upozna s najnovijim postignućima kognitivne teorije metafore te s činjenicom da je proučavanje metafore u posljednjem desetljeću postalo jednim od temeljnih pitanja filozofije. Napomena: knjiga dolazi iz otpisa javne knjižnice. Stanje uredno.
Uvod u filozofsku antropologiju. Skip to the beginning of the images gallery Cijena: 130,00 kn Količina: Dodaj u listu želja Nakladnik: Naklada Breza Biblioteka: Homo absconditus ISBN: 953-7036-14-6 Uvez: Meki Broj Stranica: 362 Jezik izvornika: Njemački Jezik: Hrvatski Godina izdanja: 2004 Dimenzije: 207 x 136 Prevoditelj: Božo Dujmović Autori: Plessner,Helmuth Šifra: 3609 Podijeli Helmuth Plessner Stupnjevi organskog i čovjek Uvod u filozofsku antroplogiju Odlučujuće poticaje za ovu knjigu dobio sam za vrijeme mojega studija zoologije u Heidelbergu kao učenik Butschlija i Herbsta, Windelbanda i Troeltscha, Driescha i Laska, a potaknut produbljenim napetostima koje su postojale između prirodnih znanosti i filozofije. One su onoga tko jedno nije htio žrtvovati drugome nagonile na promišljanje novih mogućnosti filozofskog razumijevanja prirode koje je doraslo oštroj kritici ondašnje filozofije, kao i bilo spremno prihvatiti impulse, osobito nove biologije Driescha i Uexkiilla. Vjerujem da sam prvi korak u tom smjeru načinio u Jedinstvu osjetila (Einheit der Sinne) 1923. Za vrijeme pisanja toga djela uobličio sam plan za ovaj rad koji leži pred nama i imao namjeru objaviti ga u formi kraće brošure, u neku ruku kao dodatak zadnjem poglavlju navedenoga djela. Razrada me je uvjerila u nemogućnost takove namjere. Cjelinu je trebalo šire izložiti te u temelju i metodi oblikovati samostalno. Godine 1924. najavio sam to u predgovoru knjige Granice zajednice (Grenzen der Gemeinschaft) pod nazivom Biljka, životinja, čovjek. Elementi kozmologije žive forme. Vanjske smetnje i velike teškoće rada na tlu zanemarenom od strane novije filozofske tradicije odložile su završetak ovog rukopisa do jeseni 1926. Problemi filozofske biologije i antropologije koje on obrađuje proizašli su iz konzekventnog slijeda mojih istraživanja filozofije osjetila. Teorija modaliteta osjetila kao jedne specifične odnošajne forme tijela i psihe, odnosno materijalnosti i davanja smisla, nagonila je — posebno kod problema tzv. nižih osjetila i problema objektivnosti osjetilnih kvaliteta — na jedno fundamentalnije shvaćanje odnosa tijela i okolnog svijeta. Odatle se nadalje otvorio uvid u određene zakone korelacije forme tijela i forme okolnog svijeta, koji očito predstavljaju zakone organizacije života.
Drugi autor Tomislav Zlatić
Više nego čovjek? Bliska budućnost bez iluzija, spajanje čovjeka sad strojem zbog interesa Države i Organizacije i… nekog neočekivanog. Jedan sasvim neobičan pokušaj osvajanja Marsa. Frederik Pohl na vrhuncu svoje stvaralačke snage.
S mnogih gledišta, moderna ljudska bića došla su do granice. Gargantuanski napori velikoga broja ljudi, posebno u proteklim stoljećima, da postignu trajni mir, slobodu i sreću za sve, donijela su tako malo uz visoku cijenu, pa u sve više ljudi raste osjećaj da njihovi možda visoki, iskreni ideali nisu ništa drugo nego utopijski san.
Od kamenog doba do otkrića Amerike
Šesnaestogodišnji dječak bez roditelja, Karl Siebrecht, 1907. godine dolazi u Berlin, gdje želi da započne novi život i osvoji veliki grad. Poslije teških poslova pomoćnog građevinskog radnika momak vuče kofere s jedne berlinske željezničke stanice na drugu, da bi kasnije kamionom prevozio zabranjene terete i sticajem okolnosti se počeo baviti raznim dozvoljenim i nedozvoljenim poslovima. Pritom pomno i kritički promatra berlinsko društvo i napreduje zajedno s gradom, koji već prvih decenija 20. vijeka polako ali sigurno stasava u metropolu. Tu preživljava Prvi svjetski rat, depresiju poratnog doba, inflaciju i uspon Weimarske Republike. Za sve to vrijeme nikada ne napušta svoj “san o društvenom i financijskom usponu“, nepokolebljivo stremi ka vrhu, želi da ima vlastito preduzeće i postane ne samo slobodan čovjek već gazda i preduzetnik. Na svom neravnom životnom putu upoznaje niz sumnjivih ličnosti, susreće nekoliko žena koje mu pomažu na putu do uspjeha i ostvarenja njemačkog sna. Roman je zanimljiva životna priča inteligentnog skorojevića koji će svoju karijeru često morati skupo platiti, ali je na kraju on ipak uspješan i zadovoljan građanin Berlina. Fascinantna životna priča iz berlinskog miljea, pisana u stilu nove stvarnosti (Remarqe, Feuchtwanger), prepuna je živopisnih likova i tipičnog berlinskog humora.
Knjiga Malcoma Muggeridga Isus – čovjek koji živi upravo zrači autorovom zahvaćenošću Isusovom osobom i pojavom; sve do dubokog i iskrenog poklona pred tom Tajnom, križnom točkom i međašem čovječanstva. Ona je suvremeno svjedočanstvo vrsnika pera i čovjeka široke uljudbe i znanja, kao i plod proživljenog meditiranja o toj Tajni; Isusu Kristu; koji je svojim dolaskom i životom zacrtao na ovoj zemlji obrise najkorjenitije životne prakse koja se ne temelji na vlasti, moći, prisili, zakonu, već na snazi srca i ljubavi, na nesebičnosti i usmjerenju prema čovjeku kao bratu i Bogu kao zajedničkom cilju i svrsi.
Barnes nas vodi na raskošno, duhovito, zabavno putovanje Parizom u vrijeme Belle Époque, kroz neobičnu životnu priču jednog od začetnika moderne kirurgije, Samuela Pozzija. U ljeto 1885. godine, tri Francuza stigla su u London da provedu nekoliko dana u „intelektualnom provodu“: princ, grof i jedan običan pučanin talijanskog imena. Vremenom je svatko od njih postao poznat, ali tko su zapravo oni bili tada i što je značio njihov kratki boravak u Engleskoj? U odgovoru na ta pitanja, Julijan Barnes razmotava priču o njihovim životima koji se odigravaju na pozadini Belle Époque u Parizu. Naš vodič kroz taj svijet je Samuel Pozzi, liječnik visokog društva, slobodni mislilac i čovjek od znanosti s vrlo zamršenim privatnim životom koji pozira na jednom od najvećih portreta Johna Singera Sargenta. U toj živopisnoj galeriji likova (Henry James, Sarah Bernhardt, Oscar Wilde, Proust, James Whistler, i mnogi drugi), ne vidimo samo epohu glamura i užitka, već iznenađujuće i drugu stranu nasilja, predrasuda, političkog domorodstva – s više usporednosti s našim vremenom nego što uopće možemo zamisliti.
Ovo je 11. knjiga Filozofskih istraživanja u izdanju Hrvatskog filozofskog društva iz Zagreba i obrađuje sljedeće teme: Čovjek i njegov opstanak, Filozofija, znanost i društvo, Religija i društvo, Drugi vatikanski sabor i dijalog s izmima i dr.
Treća pjesnička knjiga Roberta Perišića, prosječnom pratitelju književnih zbivanja poznatog prije svega kao britkog kratkopričaša i autora rado čitanih, prevođenih i nagrađivanih romana — tog će istog pratitelja možda i iznenaditi. Pjesnički potpis autora — koji je imenovao stvarnosno pjesništvo, a u prozi se i sam uglavnom držao nešto šire shvaćenog neorealističkog prosedea —naime je duboko uronjen u tkivo jezika, do razine da upravo on postaje primarni protagonist, da ne kažemo junak Perišićevih pjesničkih tekstova. Tako je i Siromašni čovjek kojeg boli glava prije svega učinkovita govorna maska;mutno ocrtani svatković nezavršive tranzicije, mnogoliki obris odražen u jezičnoj struji po kojoj Perišić pjesnik šiba u kajakaškom slalomu. Putem — kao prepreke i odbačene medalje — plutaju krhotine intimnih iskustava, konzerve svakidašnje tragedije, naplavine medijskog debrisa, strugotine literature i popularne kulture, mjehurići humora, korice sreće i muzike koja nam je grijala srca.