Čovjek koji se smiješio

Roman Čovjek koji se smiješio četvrti je slučaj istražitelja Kurta Wallandera. Jedan prijatelj, odvjetnik, zamolio je istražitelja Kurta Wallandera za pomoć. Njegov otac stradao je tijekom noći u prometnoj nesreći, ali Sten Torstensson ne vjeruje da je u pitanju bila nesreća. Nakon dva tjedna i on je mrtav. Ovaj put istraga vodi Kurta Wallandera u jednu potpuno novu dimenziju zločina. Bojim se magle, pomislio je. A zapravo bih se trebao bojati čovjeka kojeg sam upravo posjetio u dvorcu Farnholm.

Stupnjevi organskoga i čovjek

Uvod u filozofsku antropologiju. Skip to the beginning of the images gallery Cijena: 130,00 kn Količina: Dodaj u listu želja Nakladnik: Naklada Breza Biblioteka: Homo absconditus ISBN: 953-7036-14-6 Uvez: Meki Broj Stranica: 362 Jezik izvornika: Njemački Jezik: Hrvatski Godina izdanja: 2004 Dimenzije: 207 x 136 Prevoditelj: Božo Dujmović Autori: Plessner,Helmuth Šifra: 3609 Podijeli Helmuth Plessner Stupnjevi organskog i čovjek Uvod u filozofsku antroplogiju Odlučujuće poticaje za ovu knjigu dobio sam za vrijeme mojega studija zoologije u Heidelbergu kao učenik Butschlija i Herbsta, Windelbanda i Troeltscha, Driescha i Laska, a potaknut produbljenim napetostima koje su postojale između prirodnih znanosti i filozofije. One su onoga tko jedno nije htio žrtvovati drugome nagonile na promišljanje novih mogućnosti filozofskog razumijevanja prirode koje je doraslo oštroj kritici ondašnje filozofije, kao i bilo spremno prihvatiti impulse, osobito nove biologije Driescha i Uexkiilla. Vjerujem da sam prvi korak u tom smjeru načinio u Jedinstvu osjetila (Einheit der Sinne) 1923. Za vrijeme pisanja toga djela uobličio sam plan za ovaj rad koji leži pred nama i imao namjeru objaviti ga u formi kraće brošure, u neku ruku kao dodatak zadnjem poglavlju navedenoga djela. Razrada me je uvjerila u nemogućnost takove namjere. Cjelinu je trebalo šire izložiti te u temelju i metodi oblikovati samostalno. Godine 1924. najavio sam to u predgovoru knjige Granice zajednice (Grenzen der Gemeinschaft) pod nazivom Biljka, životinja, čovjek. Elementi kozmologije žive forme. Vanjske smetnje i velike teškoće rada na tlu zanemarenom od strane novije filozofske tradicije odložile su završetak ovog rukopisa do jeseni 1926. Problemi filozofske biologije i antropologije koje on obrađuje proizašli su iz konzekventnog slijeda mojih istraživanja filozofije osjetila. Teorija modaliteta osjetila kao jedne specifične odnošajne forme tijela i psihe, odnosno materijalnosti i davanja smisla, nagonila je — posebno kod problema tzv. nižih osjetila i problema objektivnosti osjetilnih kvaliteta — na jedno fundamentalnije shvaćanje odnosa tijela i okolnog svijeta. Odatle se nadalje otvorio uvid u određene zakone korelacije forme tijela i forme okolnog svijeta, koji očito predstavljaju zakone organizacije života.

Čovjek u crvenom kaputu

Barnes nas vodi na raskošno, duhovito, zabavno putovanje Parizom u vrijeme Belle Époque, kroz neobičnu životnu priču jednog od začetnika moderne kirurgije, Samuela Pozzija. U ljeto 1885. godine, tri Francuza stigla su u London da provedu nekoliko dana u „intelektualnom provodu“: princ, grof i jedan običan pučanin talijanskog imena. Vremenom je svatko od njih postao poznat, ali tko su zapravo oni bili tada i što je značio njihov kratki boravak u Engleskoj? U odgovoru na ta pitanja, Julijan Barnes razmotava priču o njihovim životima koji se odigravaju na pozadini Belle Époque u Parizu. Naš vodič kroz taj svijet je Samuel Pozzi, liječnik visokog društva, slobodni mislilac i čovjek od znanosti s vrlo zamršenim privatnim životom koji pozira na jednom od najvećih portreta Johna Singera Sargenta. U toj živopisnoj galeriji likova (Henry James, Sarah Bernhardt, Oscar Wilde, Proust, James Whistler, i mnogi drugi), ne vidimo samo epohu glamura i užitka, već iznenađujuće i drugu stranu nasilja, predrasuda, političkog domorodstva – s više usporednosti s našim vremenom nego što uopće možemo zamisliti.

Siromašni čovjek kojeg boli glava

Treća pjesnička knjiga Roberta Perišića, prosječnom pratitelju književnih zbivanja poznatog prije svega kao britkog kratkopričaša i autora rado čitanih, prevođenih i nagrađivanih romana — tog će istog pratitelja možda i iznenaditi. Pjesnički potpis autora — koji je imenovao stvarnosno pjesništvo, a u prozi se i sam uglavnom držao nešto šire shvaćenog neorealističkog prosedea —naime je duboko uronjen u tkivo jezika, do razine da upravo on postaje primarni protagonist, da ne kažemo junak Perišićevih pjesničkih tekstova. Tako je i Siromašni čovjek kojeg boli glava prije svega učinkovita govorna maska;mutno ocrtani svatković nezavršive tranzicije, mnogoliki obris odražen u jezičnoj struji po kojoj Perišić pjesnik šiba u kajakaškom slalomu. Putem — kao prepreke i odbačene medalje — plutaju krhotine intimnih iskustava, konzerve svakidašnje tragedije, naplavine medijskog debrisa, strugotine literature i popularne kulture, mjehurići humora, korice sreće i muzike koja nam je grijala srca.

Isus – čovjek koji živi

Knjiga Malcoma Muggeridga Isus – čovjek koji živi upravo zrači autorovom zahvaćenošću Isusovom osobom i pojavom; sve do dubokog i iskrenog poklona pred tom Tajnom, križnom točkom i međašem čovječanstva. Ona je suvremeno svjedočanstvo vrsnika pera i čovjeka široke uljudbe i znanja, kao i plod proživljenog meditiranja o toj Tajni; Isusu Kristu; koji je svojim dolaskom i životom zacrtao na ovoj zemlji obrise najkorjenitije životne prakse koja se ne temelji na vlasti, moći, prisili, zakonu, već na snazi srca i ljubavi, na nesebičnosti i usmjerenju prema čovjeku kao bratu i Bogu kao zajedničkom cilju i svrsi.

Jedan čovjek stremi ka vrhu

Šesnaestogodišnji dječak bez roditelja, Karl Siebrecht, 1907. godine dolazi u Berlin, gdje želi da započne novi život i osvoji veliki grad. Poslije teških poslova pomoćnog građevinskog radnika momak vuče kofere s jedne berlinske željezničke stanice na drugu, da bi kasnije kamionom prevozio zabranjene terete i sticajem okolnosti se počeo baviti raznim dozvoljenim i nedozvoljenim poslovima. Pritom pomno i kritički promatra berlinsko društvo i napreduje zajedno s gradom, koji već prvih decenija 20. vijeka polako ali sigurno stasava u metropolu. Tu preživljava Prvi svjetski rat, depresiju poratnog doba, inflaciju i uspon Weimarske Republike. Za sve to vrijeme nikada ne napušta svoj “san o društvenom i financijskom usponu“, nepokolebljivo stremi ka vrhu, želi da ima vlastito preduzeće i postane ne samo slobodan čovjek već gazda i preduzetnik. Na svom neravnom životnom putu upoznaje niz sumnjivih ličnosti, susreće nekoliko žena koje mu pomažu na putu do uspjeha i ostvarenja njemačkog sna. Roman je zanimljiva životna priča inteligentnog skorojevića koji će svoju karijeru često morati skupo platiti, ali je na kraju on ipak uspješan i zadovoljan građanin Berlina. Fascinantna životna priča iz berlinskog miljea, pisana u stilu nove stvarnosti (Remarqe, Feuchtwanger), prepuna je živopisnih likova i tipičnog berlinskog humora.

Čovjek koji je šaptao konjima

Knjiga broj 10. Nesreća koja je zadesila obitelj Graves-Maclean nakon što je njihova trinaestogodišnja jedinica Grace teško stradala pod kolima tegljača jašući svog konja Pilgrima, ostavila je duboke ožiljke na svim sudionicima ove obiteljske tragedije. Njezina majka Annie Graves, glavna urednica popularnog njujorkog časopisa, prevrnut će nebo i zemlju da dođe do šaptača Toma Bookera, čudesnog iscjelitelja konja koji bi jedini mogao spasiti podivljalog Pilgrima od ludila i udahnuti novi život u slomljeni duh njezine kćeri. Hladna i proračunata poslovna žena na vrhuncu karijere morat će zamijeniti njujorške nebodere travnatim preplancima brdovite Montane i prvi put u životu suočiti se s davno zaboravljenim osjećajima. Njezin život, kao i život njezinih bližnjih, zauvijek će se promijeniti. Ova romantična, a opet okrutno stvarna ljubavna priča prvi je roman poznatog britanskog scenarista i producenta Nicholasa Evansa. Čovjek koji je šaptao konjima preveden je na više od dvadeset pet jezika i postao je svjetskim bestsellerom još prije nego je tiskan na engleskom. Nakon što je Robert Redford otkupio prava za tri milijuna dolara na temelju prvih dvije stotine stranica i kratkog sinopsisa, prvo mjesto na listama najprodavanijih knjiga bilo je garantirano.

Prvi čovjek Rima – Put časti

S iznimnom narativnom snagom Coleen McCullough, jedna od najčitanijih književnica današnjice, uvlači čitatelja u vrtlog viteštva, strasti i raskoši, koji se zove stari Rim. U toj prijestolnici čitavog poznatog svijeta, sudbinske i obiteljske veze spajaju trojicu naizgled potpuno različitih muškaraca: Gaja Julija – iz drevne patricijske obitelji Cezara, Gaja Marija – vojnoga genija sputanog u političkoj karijeri vlastitim skromnim porijeklom te Lucija Kornelija – ambicioznog i častohlepnog patricija iz osiromašene obitelji Sula. U tom uzavrelom ljudskom mravinjaku, nitko još ne sluti kolika će se moć uskoro naći u njihovim rukama… Roman Put Časti prvi je dio trilogije „Prvi čovjek Rima“ koja se temelji na antičkim izvorima kao i na radovima suvremenih historiografa poput Pauly-Wissowa, Broughton, Syme, Mommsen, Munzer, Scullar i drugih.

Naš čovjek na terenu

Robert Perišić, pisac dviju sjajnih zbirki priča i ponajbolji hrvatski književni kritičar, napisao je roman koji, s jedne strane, ima ambiciju pokazati kako to izgleda današnja Hrvatska, posebno zagazivši u novinarske i glumačke krugove, a s druge strane donosi izvrsno napisanu ljubavnu priču, koja naravno ne može izmaknuti svijetu koji je okružuje. Robert Perišić napisao je roman o današnjim medijima i našim iluzijama – roman kroz koji defiliraju novinari, glumice, poduzetnici, manekenke, buntovnici izvan kontrole, lokalni političari, ljudi opsjednuti televizijom, mali dioničari u potrazi za srećom… Naš čovjek na terenu društveni je roman koji uz puno humora, zahvaća suvremene teme, a ujedno je i suptilna ljubavna priča koja, naravno, ne može izmaknuti svijetu što je okružuje. Duhovit, ambiciozan i pametan – roman je to koji mijenja sliku suvremene hrvatske književnosti.

Čovjek, simbol i prafenomeni

Čovjek, simbol i prafenomeni Temeljni horizont Cassierove filozofije. U ove tri studije razmatraju se tri bitna aspekta Cassirerova mišljenja ili njegove filozofije, koji se djelomično podudaraju s određenim fazama njegova djelovanja. A svim je tim aspektima u osnovi ili je njihov bitni teorijski relat filozofija simboličkih formi. Tu filozofiju smatrao je Cassirer sam svojim životnim djelom a njegovi se interpretatori s time slažu.