Search Results for: covjek

Naš čovjek na terenu

Robert Perišić, pisac dviju sjajnih zbirki priča i ponajbolji hrvatski književni kritičar, napisao je roman koji, s jedne strane, ima ambiciju pokazati kako to izgleda današnja Hrvatska, posebno zagazivši u novinarske i glumačke krugove, a s druge strane donosi izvrsno napisanu ljubavnu priču, koja naravno ne može izmaknuti svijetu koji je okružuje. Robert Perišić napisao je roman o današnjim medijima i našim iluzijama – roman kroz koji defiliraju novinari, glumice, poduzetnici, manekenke, buntovnici izvan kontrole, lokalni političari, ljudi opsjednuti televizijom, mali dioničari u potrazi za srećom… Naš čovjek na terenu društveni je roman koji uz puno humora, zahvaća suvremene teme, a ujedno je i suptilna ljubavna priča koja, naravno, ne može izmaknuti svijetu što je okružuje. Duhovit, ambiciozan i pametan – roman je to koji mijenja sliku suvremene hrvatske književnosti.

Čovjek, simbol i prafenomeni

Čovjek, simbol i prafenomeni Temeljni horizont Cassierove filozofije. U ove tri studije razmatraju se tri bitna aspekta Cassirerova mišljenja ili njegove filozofije, koji se djelomično podudaraju s određenim fazama njegova djelovanja. A svim je tim aspektima u osnovi ili je njihov bitni teorijski relat filozofija simboličkih formi. Tu filozofiju smatrao je Cassirer sam svojim životnim djelom a njegovi se interpretatori s time slažu.

Zar je to čovjek

S talijanskoga preveo Tvrtko Klarić. Je li naslov romana Zar je to čovjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzročila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemičar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole riječi, preko poimanja i tumačenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak – Auschwitz – zbog kojeg je postalo nemoguće pisati poeziju, javlja se prijetnja klonuća, predaje… Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obična žlica za juhu. U svijetu bez upitnika. Veličina romana Zar je to čovjek u tome je što o najvećoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija. Primo Levi (Torino, 1919.–1987.) talijanski je pjesnik, prevodi­telj, pripovjedač, romanopisac i esejist. Po temeljnoj izobrazbi kemičar, u svijet književnosti zakoračuje svjedočeći o osobnom iskustvu Holokausta, objavivši 1947. roman Zar je to čovjek ( Se questo e un uomo). Logoraškom iskustvu autor se navraća i četrdeset godina poslije u svojoj knjizi antropoloških eseja Utopljenici i spašeni (I sommersi e i salvati), koja se zbog iznenadne smrti prometnula u Levijevo testamentarno djelo. Autobiografski su snažno obilježena i druga dva Levijeva djela: Smiraj (La tregua, 1963.), u kojem tematizira povratak iz logora kroz netom oslobođenu Europu, i Periodni sustav ( Il sistema periodico, 1975.), dvadeset kratkih proza od kojih svaka za naslov ima ime nekog kemijskog elementa, spajajući iskustvo znanstvenika i tih godina već svjetski afirmiranoga književnika.

Čovjek koji je šaptao konjima

Roman o teško stradaloj trinaestogodišnjoj Grace i njezinom konju Pilgrimu te njihovom tjelesnom i duševnom iscjeljenju, istančana je slika o poremećenim obiteljskim odnosima, ali i složenim, već zaboravljenim odnosima između ljudi i životinja. To je i topla priča o neočekivanoj i kratkoj, ali snažno proživljenoj ljubavi dvoje zrelih ljudi, ispričana lijepo i bez suvišne patetike.

Čovjek koji je tražio sreću

Julian je učitelj – onaj koji druge podučava o životu. Tijekom godišnjeg odmora na Baliju, iz puke znatiželje, odluči posjetiti poznatog iscjelitelja Samtyanga, koji ubrzo otkrije da, iako tjelesno zdrav, Julian nije sretan čovjek. I da uopće nije svjestan toga. Ovaj susret pokreće uzbudljivo putovanje samootkrivanja, u kojem Julian uči kako naša uvjerenja oblikuju našu stvarnost i kako se osloboditi ograničenja koja nas sputavaju. Njegov razgovor s iscjeliteljem pretvara se u lekciju o životu – inspirativnu, izazovnu i nevjerojatno moćnu. Čovjek koji je tražio sreću nije samo roman – to je inspirativna avantura koja otvara oči i pokazuje koliko je naša sreća u našim rukama. Topao, pronicljiv i poticajan, ovaj će vas roman natjerati da se zapitate: Jesam li i ja zarobljen u vlastitim uvjerenjima?

Dolazeći novi čovjek

S mnogih gledišta, moderna ljudska bića došla su do granice. Gargantuanski napori velikoga broja ljudi, posebno u proteklim stoljećima, da postignu trajni mir, slobodu i sreću za sve, donijela su tako malo uz visoku cijenu, pa u sve više ljudi raste osjećaj da njihovi možda visoki, iskreni ideali nisu ništa drugo nego utopijski san.

Najgori čovjek svih vremena

Raymond Gunt sebe smatra finim čovjekom – vjeruje da se dobro dobrim vraća, da treba pomagati bližnjemu i sve druge lijepe stvari. Istina, zna psovati, povremeno je muški šovinist i općenito ide ljudima na živce – ali nije on kriv! Ima toliko pozitivne energije da je pomalo čudno kako mu u posljednje vrijeme život ide k vragu… Možda mu svemir želi nešto poručiti? Budući da je osrednji snimatelj bez perspektive zaposlenja, Gunt prihvaća ponudu svoje bivše supruge Fione da na zabačenom otoku usred Tihog oceana snima reality show u stilu Survivora. Zajedno s katastrofalnim pomoćnikom Nealom, Gunt uspijeva nekoliko puta pasti u komu i završiti u zatvoru, mora plesati „Ljutiti ples“ iz filma Billy Elliot, nađe se usred atomskog rata – da i ne spominjemo druge nedaće i poniženja. Surovo razotkrivajući moralno propalog i zluradog čovjeka današnjice, Najgori čovjek svih vremena urnebesno je duhovit i veličanstveno odvratan novi roman priznatog pisca Douglasa Couplanda. Ova krajnje pokvarena knjiga – o grozomornom ljudskom biću i mizantropu kojem ništa nije previše podlo – sigurno će vas razvedriti.

Prvi čovjek Rima – Put pobjede

Knjiga broj 179. U posljednjem dijelu trilogije Prvi čovjek Rima Gaj Marije i Kornelije Sula nakon trijumfalnog mimohoda po povratku iz Afrike pripremaju pohod na germanska plemena. Marije ponovno dokazuje da je genijalan vojskovođa premda mu ponekad nedostaje Sulina politička lukavost, no ipak svojim odlučnim i hrabrim potezima Marije pobjeđuje svoje protivnike i zadržava položaj konzula.