`Dok sam pisala knjigu, želela sam da na prvom mestu zabavim čitaoce i da ih bar na tren odvojim od nimalo impresivne svakodnevice. Naravno, htela sam i da dam podršku ženama. Da ih ohrabrim, bez obzira na to da li žele da stupe u brak ili pak nameravaju da ga okončaju. Takođe, nameravala sam na neki način i da ih upozorim i pokažem da i najpozitivniji lik ima neku svoju tamnu stranu. Ali, da nikako ne treba da pod njom poklekne, već da nastavi hrabro dalje. Bez obzira na to da li je reč o sitnoj svađi ili dugogodišnjoj vezi koja se pretvorila u pravi fijasko. Dakle, želela sam da svaka žena koja pročita moju knjigu shvati da nije sama. Već da kaže: „Hej, pa to se dešava/lo upravo meni!” – Dragana Karadžić.
Ovo je priča o umetničkim ozarenjima, ali i životnim usudima. Umetnost je velika pozornica na kojoj se kreću junaci koji uloge ne biraju, nego ih dobijaju. Izgubljeni u sopstvenim postojanjima, oni dopuštaju snovima da ih vode verujući da jedino tako mogu otkriti sopstveni identitet. Priređujući Šekspirovog Kralja Lira na sceni Dvorskog nacionalnog teatra u Minhenu, glavni junak ove priče, Joca Savić – srpski umetnik nepravedno zanemaren na našim prostorima – podseća nas na sveprožimajuću prirodu umetnosti i njenu suštinu koja leži u neiscrpnoj raznolikosti tumačenja iste priče. Paradoksalan spoj stvarnosti i umetnosti odgovara spoju ljudske ništavnosti i neograničene ljudske mogućnosti. Upravo u tom paradoksalnom spoju počiva kosmička dimenzija ljudskog postojanja.
Poučna priča o Mariji Andrić, devojci za primer, koja upada u klopku Bokija Zeca, čoveka mračne prošlosti, opčinjena njegovim viteškim delima i praznim obećanjima. Ovaj roman je poruka nade sa mnoštvom putokaza za sve one koje još uvek lutaju u lavirintu bračnog nasilja. Kako je tužno kada ti nenormalne stvari postanu nomalne… Kada, gutajući nečije svakodne laži, počneš da živiš unutar njih kao jedine realnosti… Tada još i nisam bila u potpunosti svesna koliko su se moja ionako niska očekivanja od života smanjila. Čitav niz spoznaja vodio je do one najvažnije – da je uznemirujuća istina vrednija od umirujućeg privida. Da je bolja i trenutna patnja radi kasnijeg duševnog mira. I da je vreme da ssvoju pamet pretvorim u mudrost – da konačno živim ono što sam do sada teoretski znala. Teško je biti mudar kada su emocije u tački ključanja. Ali i najmutnija voda, ako se pusti da dovoljno dugo miruje, vremenom se razbistri i dozvoli nam da vidimo šta je na dnu.
Tema svakog romana je sudbina a sudbinska tema je život. U ovom romanu kao da su obe teme pomirene, pa su svi životi deo jedne tuge ili je tuga saputnik i prtljag svakog života, male grupe putnika zavejanih na provincijskoj železničkoj stanici. Kao prošlost i sadašnjost slivene u bezvreme i gluvo doba zimske noći, u lične ispovesti kojima se svi iskupljuju pokušavajući da ublaže opor ukus uspomena i nekako doputuju do jutra novog dana. Pre i posle ponoći je roman koji ne skriva život u književnom ulepšavanju i restilizaciji slika, već mu hrabro ide u susret u smeru gorkih opaski i jetkih zaključaka, ironičnih komentara i duhovitih preokreta, setnih uspomena i tragične egzistencije, ali pre svega prema istini koja nije uvek lepa – zato i jeste istina.
Knjiga XV. Gleđević, Antun, hrvatski lirik, satiričar, dramatičar, prevoditelj i prepisivač starih tekstova (Dubrovnik, 1656. ili 1657 – Dubrovnik, 28. I. 1728). Nadimak mu je bio Zveče. Podrijetlom iz pučanske obitelji. Obavljao je činovničke poslove za dubrovačku vladu. Posljednje godine života proveo je bolestan i u siromaštvu. Doživjevši vjersku konverziju, uništio je velik dio svojih djela. Poznat je kao prepisivač djela dubrovačkih pjesnika i jedan od osnivača Akademije od šturaka. Pisao je ljubavne, misaone, prigodne i satirične pjesme, jedan oveći spjev-poemu i drame. Od ljubavne lirike sačuvana je samo pjesma Ljuvezni noćne, pisana pod utjecajem barokne erotske lirike poljubaca. U misaonoj lirici i u nadgrobnicama opjevavao je temu prolaznosti. U osmeračkim satirama, katkad u makaronštini, rugao se ženama ili pojedincima koji su mu se čime zamjerili. Barokna poema Bravac aliti cviljenje Planičice pastirice u njegovoj smrti opjevava plač pastirice zbog smrti ljubljena vrapca. Gleđevićev dramski rad najopsežniji je i najveći dio njegova opusa: sačuvano je pet tragikomedija, prijevoda preradbi mletačkih libreta, od reda s pseudopovijesnom tematikom (Ermijona, Damira smirena, Belizarijo aliti Elpidija, Olimpija osvećena i Dzorislava). Pretpostavlja se da su većinu ili sve njegove drame izvodile ondašnje kazališne amaterske družine. Izvodilo se i njegovo prikazanje Porođenje Gospodinovo. I po stilskim i po generičkim osobinama Gleđevićev književni rad pripada razdoblju baroka.
Blogom u brutto verziji dana prva knjiga Suzane Matić Samosanacije kao da je nastala tijekom, ne samo noćne, nesanice, i kao da je to u bitnom odredilo i njezinu poetiku i žanr. Pri tome ne mislim na oniričko ni na ograničenja, nego na pretapanja i širok prostor ničije zemlje između kategorija i uprava, jer njezini su postovi tekstovi između poezije i proze, kao što je nesanica rekapitulacija dana uronjena u noć, ali kada svjetlo svijesti ne dopušta prepuštanje bića tokovima noćnih struja i drugoj strani jastuka i kapaka. Autorica će i sama priznati da je spavanje za nju ipak moć… neka čudesna vještina… Njezino ne-spavanje je, preciznije, nešto entre chien et loup… između psa i vuka. Izraz koji označava ono vrijeme u danu netom prije mraka kada je svjetlost već tako slaba da je nemoguće razlikovati vuka od psa. Tekstovi Samosanacija su dnevnički nastajali i, sve u razgovoru sa samima sobom, ocrtali cijelu jednu vrlo raskošnu i iznijansiranu osobnu mitologiju, jednu planetu koju ne drži Atlas nego srce, a (p)okreću riječi i emocije. Autoričini unutarnji dijalozi molsko-lirski su ozvučeni i nepogrešivo u tihom i galantnom nadmudrivanju teže prema paradoksalnim poentama, zbijaju se u oksimorone, što očito treba zahvaliti Suzaninoj ranoj i trajnoj infekciji kultiviranošću jednog Wildea. I sklonošću naraciji koju vuče još od doba grčkih mitova. Samosanacije su baš to što im naslov kaže: narcističko i terapeutsko gledanje i pisanje o Tessi K., a je li ta likinja autoričin alter-ego, heteronim ili krinka poetskog subjekta pokazat će budućnost i budnost. Kakogod, ta osobnost je toliko iznimna, eruditna i osjetljiva, toliko racionalna dok analizira emociju da je osuđena na analitički debakl (rekosmo već da poentira oksimoronski) i umjetnički uspjeh i spektakl. Visoko dignite lukove obrva, Tessa K. je buđenje u nesanici.
Priča iz Podravske Krajine. Slikama uresila Zdenka Sertić.
Svi likovi ove knjige egzistiraju u jednom od paralelnih univerzuma u kom dan traje koliko jedna obična reklama. Skoro svi likovi su sami ambiciozno kreirali svoj pervertajzing univerzum – perverzum. Oni koji nisu – rebrendirali su ga. Ovo je priča o devojci koja je pokušala da ostvari svoje snove u marketingu. Etna, mlada i naivna devojka koja od života želi sve i odmah, doživljava nesvakidašnju strast i romansu sa čuvenim slikarom koji poznaje ceo medijski svet, ali i težak raskid koji ostavlja duboki trag na njoj. Nakon nekoliko godina, pokušava da zaboravi sve i okreće se ostvarenju svojih snova. Iako sama objašnjava da je oduvek bila advertajzična, njen pokušaj samoostvarenja i napornog rada u prestižnoj advertajzing agenciji kreće potpuno neočekivanim tokom kada se pojavi Andrej, zagonetni i neodoljivo privlačni producent iz Amerike, inicijator kompleksnog i skupog projekta – akcione serije – sa kojim agencija započinje saradnju. Kada odluči da do cilja dođe lakšim putem, moraće da se suoči sa sobom i svim odlukama koje je donosila kako bi uspela u surovom svetu koji je upoznaje sa novim terminom – pervertajzingom.
Posebna izdanja Nakladnog zavoda Binoza. Svjetski pisci ; [knj. 1]
Tiskara Ivan Penović i drug
Kolumne iz Večernjeg lista od 28. srpnja 2001. do 6. studenoga 2002.
Slom Sovjetskoga Saveza i stvaranje novog ekonomskog poretka, pojava novih ruskih bogataša, valovi nasilja i kriminala na ulicama prijestolnice, pozadina su na kojoj se zbivaju ove moskovske crtice viđene očima stranca. Nekoliko priča posvećeno je ljudima “sovjetske jučerašnjice”, koji žive u stambenom bloku iz staljinističke ere, u drugima se javljaju likovi suvremenih ruskih slikarica, kolekcionarki i novinara. Pisane su s novinarskim nervom i mjestimice žurnalističkim stilom. U njima ima detalja iz autoričina života, doživljaja i susreta, ali nijedna nije posve autobiografska.
Hrvatska zabavna knjižnica Svezak I. Sadržaj: Branimir, pripovijetka dr Ivana Zahara Pogled u prošlost jednoga smrtnika, roman D. Žitomirskoga Napomena: reparirano, lijepi knjigoveški rad
Zagreb : Tisak M. Šek (A. Šek i sin). S posvetom autorice.
Negdje u Iraku, jedan hrvatski vozač kamiona uhićenje je pod optužbom da prenosi ilegalne fotografije vojne baze koalicijskih snaga. Istovremeno, u Jeruzalemu, vojni ataše u hrvatskom veleposlanstvu doznaje da je njegov mlađi brat nestao u Iraku. U Zagrebu, djelatnik Ministarstva obrane mora se suočiti s činjenicom da je nestali vojnik plaćenik koji je možda prebjegao na stranu iračkih pobunjenika. U trokutu između Hrvatske, Izraela i Iraka, odvija se potraga u kojoj netko traži brata, netko vukovarskog borca, a netko izdajnika. Pod kupolom Svetoga groba u Jeruzalemu, na terasi hotela u Opatiji, pod zvjezdanim nebom “zemlje na dvije rijeke“, junaci ove priče uhvaćeni su u vrtlog avanture koja ih nadilazi i u kojoj konce uvijek vuče netko drugi, ne obazirući se na mrtve koje njegova igra ostavlja za sobom, diljem svijeta.Drugi roman Dine Milinovića Tamo gdje prestaje cesta napeti je triler baš kao i njegov prethodni uspjeh, roman Kradljivac uspomena. Odlično ispripovijedanom pričom u kojoj su svoje logično mjesto našli mnogi događaji o kojima smo u bliskoj prošlosti čitali s naslovnih stranica dnevnoga tiska i gledali u prvim minutama udarnih televizijskih vijesti, ovaj roman potvrđuje da je Dino Milinović uspio potvrditi status nove književne zvijezde koji je nagovijestio prvim romanom.
Preštampano iz lista Dubrovnik. Naklada Administracije Dubrovnik-a. Srpska Dubrovačka Štamparija 1911 Crtež Marka Muratija.
Prvi svezak: Zastavnik Trenk Major Sylvain Savka Vlastelin Janko Dilber Marko Temperanza Ave Maria Mladi spahija Službeni lov u Krajini Priegarnica
Komedije na dubrovačku Matka Sršena djelo su suvremenog autora koji se – istodobno kao pisac, redatelj i znanstvenik – desetljećima sustavno bavi Dubrovnikom. Već letimičan uvid u knjigu razvidno razjašnjuje izuzetno slojevitu i kompleksnu suodnosnost iz koje se nadaje naslovna sintagma biblioteke u kojoj izlazi ova knjiga: Suvremenost i baština. Baština se upečatljivo i nadasve poučno zrcali u autorovu nastojanju da čitateljstvu trajno uprisutni nekoliko inačica dubrovačkog jezičnog idioma u rasponu od Držićeva doba do naših dana. Jezik ovdje fungira kao literarnom proćućenošću protkana ovojnica koja ovako pojmljenu baštinu štiti od ubojitosti zaborava. Širok spektar tema koje se obrađuju u ovim komedijama seže od patinaste prošlosti starog do opore sadašnjosti današnjeg Dubrovnika, čime se netom spomenuta suodnosnost baštine i suvremenosti nepretenciozno izdiže na razinu svojevrsne aktualnosti koja će se u vezi s ovom knjigom obnavljati pri svakom osmišljenijem pokušaju literarnog i znanstvenog bavljenja dubrovačkim temama. Iz Predgovora – Sead Muhamedagić
Velika europska proza, omamljujuća i elegantna! Hermann Wallman, Frankfurter Rundschau Neukroćeni pripovjedački duh Dragana Velikića u romanu Hamsin 51 povezuje različite historijske momente, odljevke sjećanja i anticipacije i poemu svog glavnog junaka u neporecivo čvrstu cjelinu. Snažno psihološko pulsiranje propraćeno je filigranski cizeliranom rečenicom. Igor Marojević, Monitor Hamsin 51 spektakularna je obiteljska saga pisana početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća sa završnicom radnje koja će se dogoditi kroz tri decenije – u 2022. Sivilo rata na Balkanu i nacionalna ludila još su uvijek suviše blizu, a vrijeme će tek podariti univerzalnost ovom velikom antiratnom djelu. Gerhard Moser, Neue Zürcher Zeitung Zastrašujuća stvarnost posljednjeg rata koji drobi junakovu domovinu, prisutna je na početku romana, u godini 1991, a posljedice iste te pustošne “stvarnosti”, prisutne su i pri kraju romana, godine 2022, kao autorova futuristička projekcija rasutih života i sudbina nakon smiraja aktualne historijske pošasti. Sve što se dešava u ovom neobično vješto sklopljenom romanu, bilo “stvarno” ili izmaštano, generirano je upravo djelovanjem te neotklonjive Stvarnosti. Tihomir Brajović, Književne novine
