Oznaka:

Fratar

Knjiga je zbirka malih i velikih istinitih događaja iz Domovinskoga rata, kada je dr. Zdenka s drugim medicinskim osobljem, iz relativno sigurnog Splita, išla u ognjem i mačem opustošena sela i gradove Bosne, da bi kao liječnica ublažila boli ranjenima i tjeranim u progonstvo s njihovih stoljetnih ognjišta. (tekst iz Pogovora)

Portret nacrtan ugljenom i kišom

Portret nacrtan ugljenom i kišom je svojevrsna sublimacija cjelokupnog dosadašnjeg života, rada i iskustva pisca Midhata Ajanovića Ajana. To je složen i heterogen diskurs, kroz koji struje svekolike iskustvene i čulne spoznaje, i koji se ne da odjednom shvatiti i dokučiti, nego pri čitanju ostaje uvijek nepotpuno riješena zagonetka i potiče na nova i detaljnija iščitavanja. S druge strane, to je gusto zbijen književni tekst u kojem nalaze svoje mjesto, čak ponekad postaju neophodni, elementi različitih žanrova, a čime pisac potvrđuje svoju stvaralačku zrelost i vještinu da iskoristi blagodati romana kao najsloženijeg literarnog žanra koji je sposoban u sebe primiti i asimilirati sve druge vrste. Ova knjiga može imati pozitivne i negativne reakcije, biti hvaljena i kuđena, glorificirana i osporavana, ali, ono što je sigurno, nikoga tko je pažljivo pročita ne može ostaviti ravnodušnim. A to je samo po sebi dovoljno, jer iritira pozornost recipijenta i ostvaruje nastavak njegovih razmišljanja i nakon pročitanog teksta. Portret nacrtan ugljenom i kišom na Međarodnom sajmu knjiga u Göteborgu 2010. dobio je Klas de Vildersovu nagradu za najbolje književno djelo objavljeno u Švedskoj, a koje je napisao pisac useljeničkog podrijetla. *** Midhat Ajanović Ajan je pisac, profesor filma, filmski autor i karikaturist, rođen u Sarajevu 1959. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Voditelj je odsjeka za animaciju i vizualne komunikacije na švedskom Sveučilištu West u Trollhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – šest romana te više djela iz povijesti i teorije animiranoga filma. Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest. 2010. godine na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman Portret nacrtan ugljenom i kišom dobiva Klas deWilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Portret nacrtan ugljenom i kišom je njegov četvrti roman objavljen u Hrvatskoj Midhat Ajanović Ajan je pisac, profesor filma, filmski autor i karikaturist, rođen u Sarajevu 1959. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Predaje pripovjedne tehnike i estetiku filma i animacije na švedskom sveučilištu ”West” u Trolhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – sedam romana te više djela iiz povijesti i teorije filma, animacije, stripa i karikature. Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest. 2010. godine na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman Portret nacrtan ugljenom i kišom dobiva Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Za knjigu Film i strip (MH – Ogranak Bizovac, 2018.) dobio je nagradu za najbolju knjigu popularno-znanstvenog sadržaja na Sajmu knjige u Sarajevu 2019.

Tubist

Kratki roman TUBIST na svega 111 stranica donosi priču o dramatičnom odrastanju dječaka Mareka napisanu prema motivima iz stvarnog života jednog umjetnika. Senzibilni Marek odrasta osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u gruboj seoskoj sredini uz brižnu majku i nasilnog oca sklonog alkoholu. Dječak ima dar za glazbu i likovni izričaj i u tim nemilim okolnostima nastoji pronaći svoje mjesto pod suncem. Roman je pisan u ich formi minimalističkim stilom koji ni tako štur i ogoljen nije lišen začudnosti i poetike. Uz središnji motiv vlastitog iskustva s tubom, Marek pred nas, poput kakvih minijatura, izranjena minule prizore iz svojeg mladog života, a te tekstualne slike grubo uokvirene nasilničkom očevom rukom kao zajedničkim nazivnikom, doimaju se kao svojevrsni obiteljski album. Slike iz tog albuma u nama osvješćuju činjenicu da nisu sve obitelji ni izdaleka onakve kakve bi trebale biti i da su neka djeca primorana bježati od onih koji bi ih najviše trebali štititi. Djelo završava bizarnim prizorom koji se doima kao da je konstruiran u književne svrhe, no njegova zbiljska proživljenost daje mu legitimitet i uvjerljivost kakvu samo život može dati. Uvjerljivosti cjelokupnog djela pridonose i živopisni kolokvijalni izrazi iz kajkavskog govornog područja koji su utkani u standardni jezik kao osnovni alat pripovijedanja. Prema motivima iz romana Tubist, autorica ja uz potporu HAVC-a napisala i scenarij za istoimeni animirani film.

Potres

Bezazleno dječačko dodavanje bejzbolskom lopticom, mali potres, kakvi su u Kaliforniji česti, pad i udarac glavom o branik netom parkiranog automobila događaji su koji su u dvije obitelji pokrenuli lavinu. Hoće li mali Adam Podolsky preživjeti, je li Timova majka Lora kriva za nesreću ili je krivnja na njegovoj sestri Daryl, tek su prve reakcije na nezgodu, koja postaje okidač za mnoštvo potisnutih osjećaja glavnih junaka. Neda Miranda Blažević-Krietzman fascinantno od jednoga maloga, gotovo svakodnevnog događaja gradi veliki roman koji govoreći o pojedincima duboko progovara o međuljudskim odnosima. Smješten u Kaliforniju, u sredinu koju autorica itekako dobro poznaje, roman Potres s jedne strane razotkriva pozlatu američkog sna, a s druge pokazuje svu radost i složenost života. Optimističan, realističan, tužan, prepun humora i iskrenih ljudskih radosti, Potres je roman o obiteljskoj sreći i nesreći, o braku te o mladenačkim ljubavima i nadama koje svaki čovjek nosi u sebi.

Onda znaš kako stvari stoje

Veronika Babić preko veze dobiva dobro plaćeni posao u osiguravajućem društvu. Iako brzo uviđa da stvari nisu onakve kakvima su joj prezentirane, njezin rad biva zapažen i pred njom je mogućnost blistave karijere. Sve dok rođakov gaf prema vlasnici firme ne promijeni i Veronikin položaj i povuče je na mračnu stranu korporatizma. Je li zlato sve što sja, li su često u pravu oni koji tvrde da se sreća ne kupuje novcem? U što se može izroditi dobar posao preko veze i kamo nas može odvesti sklonost kompromisima? Ovaj roman odgovara izravno, jednostavno i efektno, detektorski. Gorka pilula stvarnosti otopljena u velikoj mjeri(ci) zdravog duha. Tajana Obradović rođena je 1971. u Zagrebu. Diplomirala je 1995. na studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Bivša je uspješna atletičarka i dugogodišnja novinarka, kolumnistica, urednica i članica uredništva u sportskim časopisima, knjigama i publikacijama. Do 2004. bila je zamjenica generalnog direktora za sektor nakladništva u Zri-športu d.o.o, a danas je programska direktorica u nakladničkoj kući Funditus. Članica je komisije Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora za informiranje i izdavačku djelatnost. Prozu objavljuje od 2011., u tjednicima i književnim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavila je tri romana: Cybersex – Čarobna šuma (Funditus, 2011), Onda znaš kako stvari stoje (Funditus, 2013) i Akustika tišine (Funditus, 2017).

Podne u Perastu

Deset godina nakon rastanka i dvadeset nakon prvog susreta, u noći visoke plime u Venecijanskoj laguni, Alessia i Jerolim – putujući niz Jadran od Istre do Boke – otkrivaju osjećaje koje ih oboje iznenade. Alessia je talijanska liječnica, Jerolim hrvatski pisac, razgovaraju trojezično – u početku na engleskom, potom Alessia na materinjem venetskom, Jerolim sve češće s emotivnim upadicama na dubrovačkom dijalektu. Ojačani jedno drugim, obuzeti osjećajima i strašću, putuju do Perasta u Crnoj Gori gdje će Jerolim saznati tragične okolnosti smrti svoje majke, a Alessia se suočiti s tragom nekadašnje venecijanske moći: zadnjom zastavom Republike Svetoga Marka, koja je nošena u tradicionalnoj svečanosti fašinada – dvamjeseca nakon Napoleonovog utrnuća Mletačke države. Stjepo Martinović u većini svojih romana bavi se zabilježenom i zapamćenom poviješću, temperamentima ljudi sredozemnih obala i otoka, ugođajima i toplinom vječnog Mediterana. U ovom romanu, kao osebujni bard juga, demistificira obilje podataka koji se prenose narodnom predajom. Balansiranje između književnosti i žanrovske literature umijećem koje ovaj pisac demonstrira rijetko se sreće i u mnogo slavnijim i produktivnijim stranim književnostima, o čemu svjedoči naklonost ljubitelja njegovog stila i (donekle) nagrade koje osvaja na književnim natječajima. U svome novom romanu, Stjepo Martinović bogatstvom jezika još jednom impresionira internetske naraštaje, s divljenjem opisuje hrvatsku obalu i gradove, često postavljajući ženske likove u središte pažnje.

Veliki lavež

Glavna je tema Detonijeve nove knjige pjesničkih proza, zabilježenih u obliku dnevnika pod naslovom Veliki lavež, čitav ovaj svijet i život oko nas, koji se bez prestanka oglašava svim mogućim vrstama i podvrstama laveža, od mirnog i nepretencioznog, preko radosno hihotavog, histeričnog i raspojasanog, do izgubljenog, prestrašeno tužnog, grubog, bijesnog i očajničkog. Ton je ove poezije veseo, pomalo podrugljiv. Autorova neizmjerna mašta preokreće i oživotvoruje sve što zatekne oko sebe. Granice među stvarima, bićima i pojavama sveudilj se pretapaju i zamjenjuju mjesta, što se događa čak i Suncu i Mjesecu. Nema statičnosti, a mijena je čudesno živa i nezaustavljiva. Sve može biti predmet igre i smijeha, sve naučeno banalno je i suvišno, a valja tragati za novim, neobjašnjivim spojevima. U toj zaigranosti, ojačanoj duboko muzikalnim previranjima riječi, ima i nadasve značajnih spoznaja, percepcija te nadumnih istina. Veliki lavež poetski je dnevnik veličanstvenog uma i kreacije Dubravka Detonija u kojem se ne može naći nijedna ustajala ni očekivana rečenica, jer se ona pretopila u gusto tkanje još nepoznata, novog svijeta koji zaziva jeku davnih prapjesama i neuništivih prapočela.

Treći život druge violine

Dok smo živi, život nam se čini beskonačnim, pa rijetko kada propitujemo svoje odluke u svjetlu ukupnosti našeg bića i trajanja. Počesto, kad ih počnemo dovoditi u pitanje, obično je kasno život je prošao… Mislili smo da razumijemo svijet oko sebe, da ga možemo objasniti, da su događaji logični, da smo postupali razumno, da se dogodilo ono što se moralo dogoditi. Tek rijetki imaju dar spoznati da je to puka samoobmana, da nam je istina ostala skrivena jer je prekrivena običajima, navikama, svakodnevicom u kojoj se, naizgled, zbivaju slučajnosti. Jedni igraju prema pravilima a da ih i ne propituju, drugi se bune protiv pravila i misle da vode igru na svoj način, trećima je pak sve svejedno i prepuštaju se tokovima… Junakinje i junaci iz dvadeset pripovijesti Marine Šur Puhlovski, koje povezuje ljubav u svim njezinim oblicima i očitovanjima, daju nam misliti o tome što je zapravo sudbina. Što bi rekao slavni pripovjedač Chaucer: Nema te nove teme koja nije stara. Prepoznat ćemo se, pokazati prstom na bližnje, posramiti se nečeg zatajenog, u ljutnji negirati… Ali tu smo: sve su te priče o nama, to je neobjašnjiva proizvoljnost volje za uništenjem i puka čovjekolikost (Alexander García Düttmann).

Ledene haljine

Svojim petim romanom u bogatom opusu od 35 knjiga poezije, proze, drame, eseja i kritike, Milko Valent, uz Kamova najveći enfant terrible hrvatske književnosti, iznova demonstrira suverenost svog umjetničkog izričaja. Ledene haljine, ta uzbudljiva monofona polifonija o briljantnoj, duhom i tijelom ekstraordinarnoj zagrebačkoj studentici Nini koja je smislila i ostvarila istovremeno banalno prozaičan i ludo smion projekt lucidno poetičnog naziva Čelična čipka kako bi se izbavila iz ponora siromaštva i naposljetku camusovski sunovratila u ultimativan ponor slobode, jedan je od vrhunaca aktualnog potentnog trenutka domaće literature, ali svojom beskompromisnošću, kojoj nije lako naći pandan i na svjetskoj književnoj sceni, zasijeca i mnogo šire. Sukladno Valentovom radikalnom slobodarstvu, roman čitateljima u lice baca tabue incesta, pedofilije, holokausta, jednim oštrim udarcem misaonog mača raspliće gordijski čvor pobačajne problematike, ne libi se u hladnim riječnim strujama utopiti nerođeno dijete. Sve to dolazi do nas kroz prepoznatljivo valentovsku eksperimentalnu naraciju bolerovske repetitivnosti, paralelne montaže, brzo smjenjujućih perspektiva i intertekstualnosti, kroz virtuozan jezično-stilski sloj prožet razigranim rimama i visprenim metaforama, kroz prodornu refleksivnost . Istodobno beskrajno duhovitom i razornom ironijom obilježene, Ledene haljine, lunatično-solarni putopis od Zagreba do Oxforda i nazad, s postajama u Stonehengeu, Veneciji, Zadru, Dubrovniku…, svojevrsni su Mount Everest iz književne radionice jednog od najintrigantnijih i najprovokativnijih autora na ovim prostorima, a njegova protagonistica Nina najosebujnija je alpinistica koju ćete ikad susresti