Autorica u ovoj knjizi opisuje svoja osobna iskustva.Kako reagiraju zdravi ljudi kad se suoče sa smrtnom bolešću nekoga drugoga? Shvaćaju li ga,pomažu mu ili pak smeteno gledaju na stranu i čak bježe,kao što je to morala doživjeti autorica?
Autorica u ovoj knjizi opisuje svoja osobna iskustva.Kako reagiraju zdravi ljudi kad se suoče sa smrtnom bolešću nekoga drugoga? Shvaćaju li ga,pomažu mu ili pak smeteno gledaju na stranu i čak bježe,kao što je to morala doživjeti autorica?
Priča o iskustvu sloma i pada u depresiju koja je autora zamalo koštala života, ali i putu izlječenja, pronalaženju snage i smisla života. Kroz snažnu osobnu priču autor opisuje osjećaj beznađa, tjeskobe i boli koji su ga zadesili naizgled niotkuda, nakon čega je uslijedila dugačka i mukotrpna borba s anksioznošću i depresijom. Uspjevši se izliječiti, i to bez pomoći lijekova, autor daje nadu i podršku svima koji prolaze kroz istu bolest.
Autor, pravim imenom Charles Henry Whiting (1926 –2007), britanski je pisac i povjesničar, napisao je i objavio više od tri stotine naslova pod svojim pravim imenom ali i brojnim pseudonimima među kojima je i onaj Lea Kesslera. SS oklopna bojna je jedan od najpopularnijih naslova o djelovanju nemilosrdne elitne jedinice SS panzer bataljona. Radnja se dešava 1940. godine i u jurišnu bojnu stigli su novaci kojima slijedi nemilosrdna obuka… jedan od prvih zadataka je osvojiti belgijsku tvrđavu Eben Emael…
Ovo je priča o talijanskom generalu, u pratnji kapelana, zaduženom za misiju pretraživanja Albanije u potrazi za kostima njihovih palih sunarodnjaka, ubijenih dvadeset godina ranije tijekom Drugog svjetskog rata.
U savjetniku je predstavljen hrčak kao zanimljiv i veseo kućni ljubimac ali prilično zahtjevan za održavanje ako mu se želi načiniti ugodan dom u kavezu. Autor daje savjete o privikavanju hrčka na novu sredinu, upute o prehrani i održavanju zdravlja te o uređenju kaveza, kako bi se udovoljilo njegovoj potrebi za kretanjem.
Priča o ljubavi, hrani i nesporazumima. Iskrena, topla, duhovita i dirljiva priča o tome sa čime sve moraš da se izboriš kad se usudiš da ostvariš svoje snove. Recite bonjour jednom potpuno novom načinu života! Uzmite udovca Francuza, njegovo dvoje dece i dodajte gradsku devojku iz Čikaga u gradić na jugozapadu Francuske. Snažno protresite… i voila: dobili smo mešanu frankoameričku porodicu čijim će se članovima život drastično promeniti. Lebdeći na oblaku mladenačkog blaženstva, Samanta nije mogla da sačeka da se preseli u Francusku i započne život sa svojim novim mužem, Žan-Likom, i njegovom decom. Međutim, skoro od trenutka kad je avion dodirnuo zemlju, Samanta shvata da će u njenom novom domu biti mnogo toga na šta nije računala, uključujući mačke pune buva, osorne tinejdžere i jezičke barijere. U borbi i nastojanjima da se oseća kao kod kuće, i pitajući se kada će već jednom početi njena francuska bajka, Samanta nije sigurna da li zaista ima ono što je potrebno da bi uspela u la belle Francuskoj. Ali kad ti se u životu pruži druga šansa za ljubav, odustajanje nije opcija. Moja francuska porodica je topla i urnebesno zabavna priča o sukobu kultura i smešnim nesporazumima koji na kraju ipak usrećuju porodicu.
Iz serijala ponoćne vrste. Poljubac ponoći, drugi dio.
Drugi svezak od dva.
On i Ona useljavaju se u Njezinu kuću iz snova. Istodobno započinju s eksperimentom – žele istinski surađivati i zajednički napisati književno djelo. Iako se u pravom i prenesenom smislu te riječi koriste požudom kao metodom tijekom zajedničkog istraživanja o erotskoj ljubavi i duši, glavni cilj eksperimenta je postizanje jedinstva – stvaralačkog i emocionalnog.
Kada se ima malo vremena, kada naiđu neočekivani gosti, kada je kasno za kupovinu … Nemojte da se obeshrabrite: uz ove jednostavne i brze recepte moći ćete u poslednjem trenutku da pripremite odličan obrok i prijatno iznenadite i najzahtevnije goste za stolom.
Roman se odvija u najsiromašnijem dijelu Barija, na talijanskom jugu. Maria De Santis, nadimka Zlo Sjeme, buntovna je i nepredvidiva, pomalo drska djevojčica egzotičnog izgleda. Živi u obitelji gdje otac, ribar, lijep koliko i nasilan. Okružena oskudicom, u učenju je ugledala jedini spas. S njom u školskoj klupi sjedi Michele, debeljuškasti dječak čija je obitelj zabranjena njenoj. Ipak, ona se postepeno zbližava s dječakom, koji također živi s nasilnim ocem, a njihov odnos prerasta u pravo prijateljstvo. No Mariji otac nije dozvoljavao da bude u njegovu društvu, tako da je njihovo prijateljstvo bilo tajno, a kada se ono pretvorilo u ljubav, i ona se morala tajiti…
Opomena mladeži po D. Gehringum, P. Eeiseru i E. Renku. Tri nagrađena djelca od društva za zaštitu životinja u Geri (Reuss) Po njemačkom priredili Lad. Strzalkowski i Ad. Hofman. Odlikovano priznanicom zagrebačkog društva za zaštitu životinja.
Četiri konferencije. Vlasništvo Hrv. katol. tiskovnoga društva. Tisak Milivoja Majcena.
Pokripglienye umiruchi za dobro, i sveto pochi u millosti Boxiyoi s ovoga sviita : u komu se uzdarxe mnoghe molitve, pisne, blagoslovi, zakletve, i ost. / istumaceno, skupglyeno, i nadostavglyeno po d. Luci Terzichiu popu od skupscchine S. Filippa Neria Bisccaninu provincie Poglicke, spilitske [!] darxave
Nakon snažnog udarca u glavu zadobijenog u tučnjavi, glavni junak romana, Amerikanac iz 19. stoljeća, Hank Morgan, sa neizmjernim čuđenjem konstatira da je dospio u neko drugo povijesno razdoblje. Probudio se, naime u srednjovjekovnoj Engleskoj u doba kralja Arthura. Njegovi doživljaji u tom vremenu, otvaraju nam nove poglede na povijesne događaje i drevne legende o kralju Arthuru. Hank postupno uvodi niz promjena u društvo, upoznajući ondašnje ljude s tehnološkim i društvenim promjenama svog doba . . . Ovo satirično djelo sa obilježjima znanstvene fantastike odlikuje se inteligentnim humorom i dubokom suosjećajnošću, a prozvano je američkim Don Quijoteom. Prvi put objavljeno 1889. godine.
Mohovich (Mohović), Emidio, hrvatski nakladnik i novinar (Rijeka, 18. VII. 1838 – Rijeka, 5. III. 1898). Zajedno s Carlom Huberom 1863. osnovao tiskarski zavod Stabilimento Tipo-litografico, najjaču tiskaru u Rijeci u XIX. st., nagrađivanu na izložbama u Trstu (1871), Parizu (1878) i Budimpešti (1883). Pokrenuo je i uređivao dnevnik Giornale di Fiume (siječanj–prosinac 1865), koji je bio policijski zabranjen, potom je pokrenuo promadžarske novine La Bilancia (1868–1919) i uređivao ih do smrti. Za to vodeće riječko glasilo koje se prodavalo u Pešti, Beču, Trstu, Hamburgu, Berlinu i Zürichu, pisao je uvodnike i donosio redovita izvješća iz ugarskog i hrvatskog sabora. Tiskao je različite novine i knjige na talijanskome i hrvatskome, među ostalim djelo Š. Ljubića Ogledalo književne povjesti jugoslavjanske (I–II, 1864–69) i talijanski prijevod djela Smrt Smail-age Čengića I. Mažuranića (Morte di Ismail Čengić-Aga, 1877). Nakon njegove smrti posao su nastavili sinovi Vito (1865–1903) i Mario (1872–1923).