Pismo ćirilica. Devet sto četrnaesta Pod krstom Kapija slobode
Pismo ćirilica. Devet sto četrnaesta Pod krstom Kapija slobode
Patrick Rothfuss svijet je osvojio epskom pripoviješću Ime vjetra te nastavkom Strah mudraca, u trilogiji Kronike Kraljosjeka, čiji završetak obožavatelji još uvijek nestrpljivo iščekuju. Priča o najvećem čarobnjaku svojeg doba Rothfussa je pretvorila u jednog od najvažnijih pisaca fantastike i očarala milijune njegovih poklonika. Patrick Rothfuss sada nas uvodi u um najzagonetnije osobe u svijetu Kronika. Ova je pripovijetka posvećena upravo njoj – Auri. Tekst koji držite u rukama drugačiji je, nije to klasična priča, a svakako nije ni priča o Kvotheu. Polagan pogled nijemih stvari prateća je novela iz ovog bogato izmaštanog svijeta, kratak, gorko-sladak prikaz Aurina života, njena vlastita mala pustolovina, nekoć sretna i neopterećena, danas bremenita i fantastična. Ova nam nezaboravna priča prikazuje svijet kroz njezine oči, ali nam i daje šansu da ponešto saznamo o stvarima o kojima samo Auri nešto zna. Puna tajni i misterija, Polagan pogled nijemih stvari priča je o slomljenoj djevojci koja pokušava (pre)živjeti u slomljenom svijetu, a Vorto Palabra s ponosom je predstavlja u prijevodu Petre Mrduljaš Doležal.
Guy Montag je vatrogasac posebne vrste. U njegovu svijetu, hipotetskoj i nedefiniranoj budućnosti („nakon 1960.“), u kojem vlada televizija, a književnost je na rubu izumiranja, vatrogasci radije podmeću požare umjesto da ih gase. Njihov je posao uništiti najnezakonitije stvari, otisnute knjige, zajedno s kućama u kojima ih se skriva. Montag nikad ne preispituje svoj posao, svakodnevno ga obavlja te se nakon toga vraća kući, svom praznom životu i supruzi Mildred, koja dane provodi sa svojom televizijskom obitelji. Vlasti, naime, koriste televizijske programe kako bi u potpunosti kontrolirale društvo i određivali što je ispravno, a što neprihvatljivo. U tu svrhu svi moraju koristiti isključivo televiziju kako bi se informirali, ali i kako bi živjeli lišeni međuljudskih odnosa. No, Montag će jednog dana upoznati svoju ekscentričnu mladu susjedu, Clarisse, koja će ga upoznati s prošlošću u kojoj ljudi nisu živjeli u strahu te sa sadašnjošću u kojem se na svijet gleda kroz ideje potekle iz knjiga, a ne kroz beskrajan mrmor koji dolazi s televizijskih ekrana. Napisan još 1953. godine, tada futuristički znanstveno-fantastički roman, danas savršeno odgovara stvarnosti. Bradburyjeva vizija budućnosti gotovo je proročanska – današnji svijet i onaj o kojem je Bradbury pisao prije toliko godina, slični su do mjere koja šokira. Bradburyjev svijet budućnosti sastoji se od golemih ekrana na kojima se neprekidno prikazuju interaktivne tv-sapunice, ljudi se kreću potpuno nesvjesni okruženja, s mini slušalicama u ušima, a knjige su zabranjene i spaljuju se, jer ljude navode na razmišljanje i čine ih nesretnima. Dobrodošli u društvo zabave i zaborava, prepustimo se vladavini elita koje će nas nesvjesne odvesti u nove ratove. Zakoračimo hrabro u propast.
Pismo ćirilica
1. AUTOBIOGRAFIJA,STRANA 255. 2. GOSPOĐA MINISTARKA/TAKO JE MORALO BITI/IZA BOŽJIH LEĐA,STRANA 353. 3. PRIPOVETKE, STRANA 285. 4. NAHOD/VEČNOST/KNJIGA DRUGA,STRANA 325 5. MALE SCENE/MALI KOMADI,STRANA 419. 6. SUMNJIVO LICE/HAJDUCI, STRANA 305. 7. BEN AKIBA I, STRANA 259. 8. BEN AKIBA II, STRANA 340. 9. BEN AKIBA III, STRANA 303. 10. PUT OKO SVETA/SVET, STRANA 287. 11. DEVETSTOPETNAESTA I, STRANA 325. 12. DEVETSTOPETNAESTA II, STRANA 309. 13. PRIPOVETKE JEDNOG KAPLARA/RAMAZANSKE VEČERI, STR. 301 14. OPŠTINSKO DETE, STRANA 273. 15. NARODNI POSLANIK/OPASNA IGRA/OBIČAN ČOVEK, STRANA 316. 16. PROTEKCIJA/KNEGINJA OD TRIBALA/PUČINA/PRVA PARNICA, STR.390. 17. MISTER DOLAR/ŽENA BEZ SRCA/TOMAIDA, STRANA 287. 18. PRIPOVETKE,STRANA 283. 19. OŽALOŠĆENA PORODICA/UJEŽ/SVINJA/VELIKA NEDELJA,STR 345. 20. BEOGRAD NEKAD I SAD/LISTIĆI/MALE PRIČE/KONFERENCIJE, STRANA 276. 21. DR/POKOJNIK/VLAST, STRANA 306. 22. TAŠULA/IZ POLUPROŠLOSTI/POSMRTNE BESEDE/PRED POZORIŠTEM/U SRPSKOJ KUĆI, STRANA 329. 23. RAZNI SPISI , PRIPOVETKE SA OBALA OHRIDSKOG JEZERA /KOSOVO/S KOSOVA NA SINJE MORE, STRANA 325. 24. RETORIKA, STRANA 475. 25. RETORIKA/ DRAGOLJUB VLATKOVIĆ BIBLIOGRAFIJA, STRANA 403. BEOGRAD 1966. JEŽ, NOVINSKO-IZDAVAČKO PREDUZEĆE, TVRDI POVEZ, ZLATOTISK, ĆIRILICA.
Srpske narodne pjesme I Srpske narodne pjesme II Srpske narodne pjesme III Srpske narodne pjesme IV Srpske narodne pripovijetke Srpske narodne poslovice Srpski rječnik 1818 Novi Zavjet Etnografski spisi o Crnoj Gori Danica Istorijski spisi O jeziku i književnosti
Pismo ćirilica. Osnovi savremene fizike.
The Iron Gate Archaeologic Treasure.
Povijest putovanja željeznicom Wolfganga Schivelbuscha odavna je klasik. Originalno izdanje, objavljeno 1977., nagrađeno je Njemačkom nagradom za stručnu knjigu. Prije drugih autora, Schivelbusch, autsajder i originalni mislilac povjesničarskog ceha, služio se u svom radu kulturno-povijesnim “priborom” i postavljao time nova mjerila. U knjizi koja je pred nama riječ je o zacijelo najvažnijoj inovaciji 19. stoljeća: željeznici. Ona ne samo da je pokrenula industrijsku revoluciju već je i trajno promijenila svakodnevne prostore iskustva, kao i političke zemljovide. Gospodarstvo i ratno planiranje nisu više mogli bez željeznice. Prostor i vrijeme otada više nisu ono što su bili. Schivelbuschova studija doprinos je povijesti civilizacijskih procesa u ranoj fazi industrijalizacije i mehanizacije. Autorova je namjera da promjene u psihičkom ustroju modernog čovjeka dovede u vezu s uvođenjem novih tehničkih aparatura. Upravo u tome željeznica igra egzemplarnu ulogu. Još uvijek vrijede riječi recenzenta WAZ-a: “Valja zavidjeti svakome tko još nije pročitao ovu knjigu, jer mu napetost, intelektualna radost, a katkada i jeza tek predstoje.” *** Wolfgang Schivelbusch rođen je 1941. u Berlinu. Studirao je književnost, filozofiju i sociologiju u Frankfurtu na Majni. Od 1973. živi kao slobodni autor u New Yorku i Berlinu.
Tekstovi smješteni između korica ove knjige riječju i slikom podsjetnik su na onaj Dubrovnik koji postupno, po sili stvari i snagom neke neumoljive volje koja se možda može nazvati povijesnom, ustupa mjesto današnjem Dubrovniku. Promatrajući sličnosti između onog i ovog Dubrovnika, tražeći sukladnosti, Benić sjetno uočava razlike koje, bez obzira jesu li posljedica ljudskog upletanja ili učinak vremena, u njemu bude nostalgiju za Gradom što ga nisu zidali samo Njarnjasi i zakone mu dali, nego je sav sazidan i od uspomena i sjećanja, po zakonima spominjanja, a oni ne dopuštaju olak zaborav, ne popuštaju pred logikom sadašnjeg vremena, žive od prošlosti, ali ne samo zato da je veličaju nego i zato da ponude sve ono što je u njoj upotrebljivo, i kao opomena i kao naputak, za aktualnu sadašnjost i skoru, neizbježnu budućnost koja će jednom i sama biti prošlost i izvor novih, drukčijih uspomena i sjećanja za nove spomenare i nostalgičare. Vedran Benić, međutim, nije nostalgičar. On je zapravo tragalac, istraživač prošlosti, u neprestanoj pomnoj potrazi za zaboravljenim vremenom, vremenom koje, kako to vidimo i iz ovih dokaza, i nije još sasvim iščezlo nego se prikrilo, preobrazilo, prilagodilo novim ubrzanjima prolaznosti, utočište našlo na mjestima nad kojim novo vrijeme (kao da) još nema vlast. Velik je njegov osobni ulog u tom traganju. Uporište mu je u neprestanoj fascinaciji duhom i dušom grada Dubrovnika, skladom i ljepotom njegovom, u divljenju i ljubavi – nemojmo se stidjeti toga svog osjećaja – prema ovom Gradu, koja se, kao i sve trajne ljubavi, začela još u djetinjstvu. Benić zalazi u Dubrovački arhiv, prekopava po dokumentima, lista stare novine, čita stručnu literaturu, iznalazi fotografije, njegovi su podaci pouzdani, postupci efektni – to su najčešće zrcalno postavljene slike-prikazi nekladašnjeg i sadašnjeg Grada, bez nametanja poruke. Ona se sama oblikuje. Čitalac donosi zaključke u skladu s mjerom svoje upućenosti, svoga nostalgičnoga erosa, svoje senzibilnosti. Uz Stradun kakav je nekad bio stoji Stradun kakav je danas, s uvidom u mijene te jedinstvene ulice, žile kucavice života Dubrovnika koji sve više živi životom drugih, a sve manje životom onih koji u njemu još žive i življahu.
Uredno potcrtavano.
Naslovna stranica i ilustracije Fehim Avdić.
U knjizi autor objašnjava petu dostignutu razinu spoznaje uma. Razina je najteža ali najkorisnija. To je razina spasa ili propasti. Razina u kojoj se počinje rasti u vertikali. Autor namjerno iznaša mnogo primjera , da bi se svi putnici ohrabrili i doznali da to nije put odabran samo za neke, već da se kroz dugotrajna čišćenja može dostići tu razinu svijesti.
In this book, Marilyn L. Williamson undertakes a study of the power relationships in Shakespeare’s comedies. Traditionally, the comedies, which deal with love and private life, are not interpreted in terms of power relationships. New definitions of power within feminist and post-structuralist thought, as in the work of Michel Foucault, provide a framework for her readings. Williamson’s approach is contextual; she does not look for topical references, but for connections between the artistic work and a wide range of cultural artifacts which will help the reader understand the language within which any artist could make representations for that society