Oznaka:

Želim ti prijatelja

Dobra i istinska prijateljstva su danas rijetka, pa su stoga važnija i dragocjenija nego ikada. Mnogi čeznu za prijateljstvom. Poneki nikad i ne steknu istinskog prijatelja, a istodobno se brojna prijateljstva lome, jer su očekivanja prijatelja različita. O tome, kao i od čega se, zapravo, sastoji prijateljstvo, o njegovim bitnim značajkama, o duhovnom prijateljstvu, što nas usrećuje u prijateljstvu te o brojnim drugim značajkama prijateljstva piše poznati njemački benedktinac Anselm Gruen.

Institucije

Gaj (lat.Gaius) je poznati rimski pravnik iz 2. stoljeća. Iz njegovih Institucija (lat. Institutiones) se i danas najviše i najpotpunije uči kako je izgledalo rimsko pravo. Institucije su bile namijenjene pravnoj poduci, a sadrže osnovni prikaz rimskoga privatnoga prava, koje je bilo usustavljeno u tri zasebne cjeline: osobno (personae), imovinsko (res) i procesno (actiones) pravo.

Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

Elsa ima sedam godina i malo je drukčija. Odrasli kažu – previše zrela za svoje godine. Baka ima 77 godina i jako je drukčija. Odrasli kažu – previše luda, za ičije godine. No, takva je kakva je, Elsa nema bolju. Ni baku ni prijateljicu. Kad jednog dana Bakica zauvijek ode, Elsi počnu stizati pisma. Nepismena, naravno. Bakina. Poruke su to u kojima se baka ispričava ljudima za koje joj se čini da ih je povrijedila. A Elsu vode u avanturu života.

Karate Breaking Techinques

With practical applications for self-defense. This guide focuses solely on the art and technique of breaking. Within the text, the reader can discover how to break objects safely, and how to apply these techniques to self defence.

Torah – Pentateuh – Petoknjižje

Knjiga Torah-Pentateuh-Petoknjižje je od ukupno četiri knjige u planiranom nizu s naslovom Uvod u knjige Staroga zavjeta. To je razlog zbog kojega su na početku, u prvom dijelu knjige, obrađena pitanja koja se tiču cijeloga Uvoda u Stari zavjet, kao što su, primjerice, povijesni pregled discipline Uvoda u Stari zavjet ili pitanje odnosa Staroga i Novoga zavjeta, te pitanja kanona i hermeneutičke strukture Staroga zavjeta. Drugi dio knjige najprije obrađuje pet knjiga Pentateuha kao jednu cjelinu, a potom slijedi uvod u pojedinačne knjige i kratki, selektivni komentar odabranih ulomaka svake od pet knjiga Petoknjižja. U trećem dijelu knjige obrađeno je pitanje oblikovanja Pentateuha. Cilj ove knjige, kao i cijeloga planiranog Uvoda u knjige Staroga zavjeta jest olakšati čitanje i razumijevanje poruke pojedinačnih starozavjetnih knjiga u njihovom literarnom i teološkom kontekstu te, također, informirati o prošlim i o novijim pravcima istraživanja povijesti rasta i tekstualnog oblikovanja Petoknjižja. Knjiga donosi sintezu suvremenih udžbenika, komentara i monografskih studija, koje je autor preveo, prilagodio i objedinio, ali također sadržava i elemente originalnosti ne samo u detaljima nego i na razini općeg pristupa Pentateuhu kao cjelini i njegovim pojedinačnim knjigama.

Zagonetni događaj u Stylesu

Zagonetni događaj u Stylesu roman je kojim je 1920. godine započela duga, plodna i slavna karijera najpoznatije autorice kriminalističkih romana, Agathe Christie. Upravo se u toj knjizi prvi put pojavljuje lik Herculea Poirota, koji će raznolike slučajeve umorstava rješavati više od pola stoljeća, sve do svoje smrti 1975. godine. Slavni belgijski detektiv s trajnim boravištem u Velikoj Britaniji junak je 33 romana i 54 priče. Godine 1934. prvi se put pojavio na filmskom platnu, na kojemu ga je tijekom desetljećâ utjelovilo nekoliko poznatih glumaca (Austin Trevor, Tony Randall, Albert Finney i Peter Ustinov). No najpoznatiju i širom svijeta omiljenu interpretaciju lika Herculea Poirota od 1989. godine do danas daje britanski glumac David Suchet (na našoj naslovnici), koji u televizijskoj seriji Agatha Christie’s Poirot nenadmašno dočarava Poirotov izgled, a jednako tako njegovu taštinu, urednost, metodičnost i brojne ekscentričnosti – upravo kako ga je opisala Agatha Christie. U Zagonetnom događaju doznajemo kako se Hercule Poirot našao u Engleskoj i kako se upoznao sa svojim prijateljem i suradnikom Arthurom Hastingsom. Njih dvojica rješavaju slučaj ubojstva bogate vlasnice golemoga obiteljskog imanja u mjestu Styles St Mary. Tragovi zbunjuju, obitelj skriva tajne, no Poirot otkriva istinu i pomaže uspostaviti zločinom narušeni red. Male sive stanice Herculea Poirota već u ovom romanu trijumfiraju. Roman je popraćen zanimljivim i informativnim pogovorom Gige Gračan o kriminalističkoj prozi Agathe Christie.

Utjelovljenje Boga 2

Drugi svezak. Hegel je poricao budućnost, no nikakva budućnost neće poreći Hegela. Također ga neće poricati ni u teologiji i kristologiji: to je već moglo postati jasno iz prethodnih sedam poglavlja. Ako ovo osmo i posljednje poglavlje nosi naslov Prolegomena za jednu buduću kristologiju, onda se može podsjetiti na to da se , u skladu s podnaslovom knjige, čitavu knjigu htjelo shvatiti u smislu takvih prolegomena. Čitavo djelo neprestano raspravlja s Hegelom i kristologijom. Svako od sedam poglavlja uglavnom je u obliku spirale okrenute prema unutra prolazilo pet slojeva koji zahvaćaju jedan u drugi: Hegelov život i djelovanje, opći razvoj njegova mišljenja, duhovno-povijesni kontekst, potom razvoj njegove kristologije te konačno teologijsko razračunavanje. Ta vrsta jednako tako ispitujućeg kao i zadirućeg uvođenja i raspravljanja tražila je od čitatelja – te još ranije od autora, koji sada s nemalim olakšanjem gleda unatrag na brdo materijala i šumu problema koji su za njega bili gotovo neprelazivi – mnogo strpljivosti i duboki udah, ali nadamo se da je također podarila prilično cjelovit uvid. U svakom slučaju, tako je nastalo čitavo ovo razračunavanje s Hegelovom filozofijom, koje je pokušalo prodrijeti u snagu ‘protivnika’, u pravcu stupnjevite priprave što cilja prema budućoj kristologiji, koja se postavlja ondje gdje počiva njegova snaga. Te, još jednom, ovo posljednje poglavlje – zajedno s ovdje pripadnim ekskursima – ne treba ponuditi završne zaključke, već rasprave koje su i dalje otvorene. Nikakva budućnost neće poreći Hegela? To je isprva izgledalo tako. Pa i ako posve zanemarimo protivnike, valja podsjetiti na Ció che é vivo e ció che é morto della filosofia di Hegel [Ono što je živo i ono što je mrtvo od Hegelove filozofije], kako glasi razlučujući naslov djela Hegelu prijateljskog liberalnog povjesničara Benedetta Crocea. Rasprave nakon Hegelove smrti vodile su se na drukčiji način nego što si je sam Hegel zamišljao budućnost. To nisu bile rasprave na temelju Hegelovog sistema, već rasprave o temelju Hegelovog sistema. Bile su to ogorčene rasprave kako su se vrlo rijetko doživljavale u povijesti filozofije, s dijametralno oprečnim stanovištima: ono što je za jedne bilo vivo, za druge bijaše morto; Hegel je veličan kao papa filozofije te je ujedno proklinjan kao najopasniji antikrist. Da bi se uvidjelo koje je antiteze preminuli filozof u sebi objedinjavao i skrivao, treba samo pogledati na različite vrste sinova, koji su se nakon njegove smrti često sukobljavali na nož. Kako je velika distanca između jednog Marheinekea i jednog Feuerbacha, jednog Straussa, jednog Kierkegaarda i jednog Marxa! Hegel, njegovo poznavanje stvari i njegova misao o razvoju vršili su i dalje utjecaj (iako često prešutno i bez zahvale) više nego u filozofiji ponajprije u historiografiji, etnologiji, u znanosti o umjetnosti i religiji, ali i u prividno tako zabačenim područjima kao što je umijeće ratovanja (autor klasičnog djela o strategiji, objavljenog godinu nakon Hegelove smrti, Vom Kriege [O ratu], general K. von Clausewitz, bio je Hegelov učenik i mislio je na dijalektički način). Ali ni na jednom području nisu utjecaji Hegelove filozofije bili veći nego u teologiji. Ne postoji značajna teologijska struja u XIX. stoljeću koja ne bi na pozitivan ili negativan način imala posla s Hegelom.

Vrednovanje rada u školi

Ostali autori: Mladen Vilotijević Opis: Ocjenjivanje i provjeravanje napretka učenika, studenata; organizacija nastave…

Svako dijete može naučiti pravila

Moje dijete čini što želi! – Moj sin se ponaša nemoguće! – Moja kći želi da se stalno netko njome bavi! Naša djeca često znaju točno kako mogu provesti svoju volju. Kao roditelji znamo reagirati bespomoćno ili iznervirano – te tako sve još više pogoršamo. U ovom obnovljenom izdanju svoje uspješnice Annette Kast-Zahn vam pokazuje kako možete s ljubavlju, a u isti mah i dosljedno odgajati svoju djecu od dojenačke dobi do 10 godina. Doznat ćete kako možete uspješno postaviti granice i uspostaviti pametna pravila ponašanja za skladan obiteljski život u kojem se djeca i roditelji međusobno pomažu i poštuju.

Design and Art

The first anthology to address the rise of the design-art phenomenon—the breakdown of boundaries between art and architectural, graphic, or product design begun in the Pop and Minimalist eras. This reader in Whitechapel’s Documents of Contemporary Art series investigates the interchange between art and design. Since the the Pop and Minimalist eras—as the work of artists ranging from Andy Warhol to Dan Graham demonstrates—the traditional boundaries between art and architectural, graphic, and product design have dissolved in critically significant ways. Design and Art traces the rise of the design-art phenomenon through the writings of critics and practitioners active in both fields.The texts include writings by Paul Rand, Hal Foster, Miwon Kwon, and others that set the parameters of the debate; utopian visions, including those of architect Peter Cook and writer Douglas Coupland; project descriptions by artists (among them Tobias Rehberger and Jorge Pardo) juxtaposed with theoretical writings; surveys of group practices by such collectives as N55 and Superflex; and views of the artist as mediator—a role assumed in the past to be the province of the designer—as seen in work by Frederick Kiesler, Ed Ruscha, and others. Finally, a book that doesn’t privilege either the art world or the design world but puts them in dialogue with each other. Contributors David Bourdon, Peter Cook/Archigram, Douglas Coupland, Kees Dorst, Charles Eames, Experimental Jetset, Vilém Flusser, Hal Foster, Liam Gillick, Dan Graham, Clement Greenberg, Richard Hamilton, Donald Judd, Frederick Kiesler, Miwon Kwon, Maria Lind, M/M, N55, George Nelson, Lucy Orta, Jorge Pardo, Norman Potter, Rick Poynor, Paul Rand, Tobias Rehberger, Ed Ruscha, Joe Scanlan, Mary Anne Staniszewski, Superflex, Manfredo Tafuri, Rirkrit Tiravanija, Paul Virilio, Joep van Lieshout, Andy Warhol, Benjamin Weil, Mark Wigley, Andrea Zittel Copublished with Whitechapel Art Gallery, London

Participation

Art that seeks to produce situations in which relations are formed among viewers is placed in historical and theoretical context in key writings by critics and artists. The desire to move viewers out of the role of passive observers and into the role of producers is one of the hallmarks of twentieth-century art. This tendency can be found in practices and projects ranging from El Lissitzky’s exhibition designs to Allan Kaprow’s happenings, from minimalist objects to installation art. More recently, this kind of participatory art has gone so far as to encourage and produce new social relationships. Guy Debord’s celebrated argument that capitalism fragments the social bond has become the premise for much relational art seeking to challenge and provide alternatives to the discontents of contemporary life. This publication collects texts that place this artistic development in historical and theoretical context. Participation begins with writings that provide a theoretical framework for relational art, with essays by Umberto Eco, Bertolt Brecht, Roland Barthes, Peter Bürger, Jen-Luc Nancy, Edoaurd Glissant, and Félix Guattari, as well as the first translation into English of Jacques Ranciere’s influential Problems and Transformations in Critical Art. The book also includes central writings by such artists as Lygia Clark and Hélio Oiticica, Joseph Beuys, Augusto Boal, Felix Gonzalez-Torres, Thomas Hirschhorn, and Rirkrit Tiravanija. And it features recent critical and curatorial debates, with discussions by Lars Bang Larsen, Nicolas Bourriaud, Hal Foster, and Hans-Ulrich Obrist.