Oznaka:

Borba bogova

Ilustrirao Dragutin Šipek. Knjiga Borba bogova napisana u epskom osmercu, govori o autorovoj nostalgiji za staro hrvatskim jezičnim izrazom i sklonosti sadržajima hrvatske mitologije.

Milena & druge društvene reforme

Roman o povezanoosti visoke politike i organiziranog kriminala koji je uzburkao crnogorsku i srpsku, ne samo književnu scenu. Što se događa kad se kamere ugase? Prostitucija, šverc i trgovina ljudima, raskalašene zabave i korumpirani političari, generacija odrasla na ritmovima ratne histerije i poratne depresije… Roman Olje Knežević čita se kao triler, ali ono što njezinu junakinju između 2001. i 2006. proganja od Podgorice do Londona, nažalost, ne događa se nekome drugome. Željeli mi to ili ne, svijet koji nam pokazuje Milena naš je svijet, vrijeme je naše vrijeme, a ona – gruba i ranjiva, prkosna i živa – njegov je gorki plod, junakinja našega doba. “Milena & druge društvene reforme” naslov je prvog romana crnogorske spisateljice Olje Knežević. Olja Knežević rođena je u Podgorici. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Živi u Londonu, gdje je magistrirala kreativno pisanje. Do sad je objavila nekoliko priča na engleskom jeziku.

Afera Diamantstein

Prvi antikomunistički proces u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1919)

Umjetnost i mediji

Ostali autori: Divna Vuksanović (ur.) Marin Milković (ur.) Opis: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog simpozija Filozofija medija (Umjetnost i mediji) održanog 19.-22. rujna 2012. u Opatiji. Zbornik donosi dvadeset i dva znanstvena članka različitih autora koji na različite načine propituju odnos između umjetnosti i medija. Autori zastupljeni u zborniku: Sead Alić, Miroljub Radojković, Divna Vuksanović, Polona Tratnik, Željko Rutović, Nenad Vertovšek, Monika Vrečar, Fulvio Šuran, Vanda Babić, Denis Vekić, Halima Sofradžija, Mileva Pavlović, Ljiljana Manić, Aleksandra Brakus, Sandra Sokolović, Sandra Santrač, Ksenija Marković, Jelena J. Rvović, Tatjana Milivojević, Violeta Cvetkovska-Ocokoljić, Dragana Jovanović, Ivana Greguric, Nada Torlak, Vesna Ivezić, Jelena Maksimović, Marina Milivojević-Mađarević, Slađana Stamenković, Adriana Sabo.

Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća

Ove dvije iznimno važne i uspjele rasprave Franje Račkoga, povjesničara, kanonika i političara, prvoga predsjednika JAZU, Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni obseg i narod i Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća, čine integralnu cjelinu. Čitane su na više sjednica filologičko-historičkoga razreda jugoslavenske znanosti i umjetnosti od 1879. do 1893. godine i objavljene su u Radu JAZU (nastavci u čak devet brojeva). U njima je hrvatsko ranosrednjovjekovno feudalno društvo prikazano u različitim aspektima – političkom, gospodarskom, vjerskom i kulturnom. Rasprave su nastale na diplomatičkim izvorima koje je Rački neumorno istraživao u Vatikanskom tajnom arhivu. Kao koherentna misaona cjelina i sustavan zahvat u povijesnu građu, prvi takve vrste u nas, odigrale su važnu ulogu u razvoju hrvatske medievistike. Dapače, povjesničarima su relevantne i važne i danas, više od stotinu godina nakon nastanka, jer predstavljaju nezaobilazno štivo za poznavanje procesa izgradnje modrene hrvatske nacije. Dr. sc. Mladen Ančić, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i predavač na Hrvatskim studijima u Zagrebu, priredio je opsežne bilješke uz izvorni tekst te napisao uvodnu studiju (Kako danas čitati studije Franje Račkoga).

Izabrana djela

Ostali autori: Marijan Matijašević Opis: Izbor iz pjesničkog i novelističkog opusa dvojice autora, te iz Matijaševićeva dramskog stvaralaštva, možda ponajbolje potvrđuje težinu Barčeve sintagme o »veličini malenih«. Radi se, naime o dvojici već zaboravljenih i »prešućenih«, ali svakako značajnih međuratnih književnika. Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 1900 – 1943), autor antologijske Balade o Tounjčici, isprva se javio kao pjesnik zavičajnih pastoralnih slika da bi u kasnijoj fazi njegovu poeziju tematski odredili egzistencijalni motivi, poput, primjerice, tjeskobe i straha, pa se Vlaisavljevića može svrstati u začetnike egzistencijalizma u hrvatskoj književnosti. Još je 1941. Ivan Goran Kovačić zamijetio kao glavnu stilsku osobinu Vlaisavljevićeve »poezije slika«, lakoću metaforiziranja, osobinu koju je zadržao i u svojoj liriziranoj prozi. Marijan Matijašević (Aljmaš, 1910-Zagreb, 1945), jedan u nizu hrvatskih književnika nestalih u komunističkim čistkama, pjesnik iz kultne zbirke Lirika šestorice, autor je tankoćutne, intimne i bukoličko utopističeke lirike, ali i snažne kritičke, društveno-socijalne poruke, kako u lirici, a tako i još više u novelističkom i dramskom opusu, predstavljenom u ovom izdanju s novelama iz periodike, te s odličnom dramom U brodolomu i tek nedavno pronađenom dramom Aljmaš.

Utopijske vizije arhitekture grada

Ova se knjiga bavi istraživanjem povijesti arhitekture i nije vraćanje nikakvim dogmama već ponovno traganje za znamenitim slijedom umjetničkog stvaralaštva. Razmatranjem utopijskih vizija arhitekture grada otkriva se tema koja rastvara shvaćanja arhitekture na njen tehnički i umjetnički doseg. Ovaj sveučilišni udžbenik namijenjen je studentima arhitekture i arhitektima.

Pupak svijeta

Makedonski mega-bestseler Pupak svijeta Venka Andonovskog je uzorito postmodernističko djelo, višestruka mistifikacija i igra ključnim elementima svjetske, slavenskih i, posebice makedonske, kulture. Roman je priređen (napisan?) kao škrinja, kao zaostavština pokojnog V., u romanu kunderijanski nazvanog Jan Ludvik, koju je njegov brat računovođa, po definiciji ljubitelj čistih računa i preciznosti, prikupio i objavio. Šareni materijali nepouzdanog i mistificiranog autorstva tako tvore ovaj roman: predgovori, dopune (ekskluzivno za hrvatsko izdanje – zapadna knjiga!), pa tri Knjige: Pupak svijeta, Izlazak i Svjetlost, e da bi se na kraju između korica našla i fotokopija mladalačke pjesmarice Enigma pok. Jana Ludvika. Materijal romana obuhvaća događaje od devetog stoljeća, od doba arhaično pisane prve Knjige: Pupak svijeta, od doba kada se ustanovljava pismo pa na dvor logotetu (visokom pisaru) dolazi Filozof. No, zbog spletki i zavisti, u duhu ecovskog zapleta, formiranje pisma postaje bitkom, fizičkom i filozofskom, s otrovnim paucima i zatočenim djevojkama, s traktatima i esejima o prirodi jezika i izvorištima. Knjige Izlazak i Svjetlost su kodirane po Kunderinoj Šali, a donose situacije iz doba dvadesetostoljetnog u kojemu se, kao nekim čudom, u okviru ljubavne priče ponavljaju odnosi i problemi iz davnine. Opet će Partija partijati po privatnim životima, propisivati Ljepotu i Poćudnost, kažnjavati individualce, jazzere… Pupak svijeta maestralno je preveo naš najbolji makedonist Borislav Pavlovski, a Venko Andonovski i Kruno Lokotar su specijalno za hrvatsko izdanje priredili svojevrstan remake romana.

Izabrana djela

Antun Nizeteo, pjesnik i novelist, bavio se i politikom, što je rezultirao na kraju i njegovim odlaskom u emigraciju. Do odlaska, njegove knjige su isključivo lokalnog karaktera, a potom u iseljeništvu daje uspješna ostvarenja koja obrađuju usud hrvatske emigracije, pogotovo u noveli Andrijana. U ovoj knjizi što pripada slijedu velike edicije Stoljeća hrvatske književnosti, priređivač Jelčić je izabrao novele objavljene u knjigama i časopisima, pjesme te kraće oglede (Svevo, Gide, Ungaretti, Saba, L. Perković, I. Andrić, Hamsun, d’Ors Giraudoux itd.).

Društvo bez droge?

Ova studija je nastala kao rezultat dugogodišnjeg međunarodnog iskustva dr. Sakomana – sudjelovanja u mnogim međunarodnim projektima i programima, istraživačkog iskustva i rezultata, poglavito dobivenim tijekom posljednjih pet godina u Institutu Pilar, te iskustva i rezultata kao višegodišnjeg predsjednika državne komisije za suzbijanje zlouporabe droga.

Irma

Tekst Marina Viculin. Prijevod na engleski i francuski Nata Hajdu.

Djela Mirjane Matić-Halle 1-3

1. knjiga: Kruh i zvijezde: novele; 2. knjiga: Divlji med: proza, putopisi, drame; 3. knjiga: Luka, ali ne apostol. Prvo cjelovito, trosveščano izdanje izbora iz djela Mirjane Matić-Halle izniman je izdavački novitet na hrvatskoj nakladničkoj sceni, pothvat koji će povjesničarima književnosti i književnim kritičarima omogućiti novu i pošteniju recepciju djela te neopravdano zaboravljene i zapostavljene hrvatske književnice kojoj u hrvatskoj književnoj baštini pripada dostojnije i važnije mjesto. Istodobno, čitateljima se nudi neotkriveno, vrhunsko pripovjedačko i romaneskno štivo. Mirjana Matić-Halle (Solin, 1912 — Zagreb, 1986) pripada onim imenima hrvatske književnosti koja nemaju posebnih uzora ni epigona, imenima koja se izdvajaju književnom, pa i životnom originalnošću, osebujnošću i nesuvremenošću. Neopterećena i neoakaljana ideološkom nadgradnjom u hrvatskoj književnosti u vrijeme prije i poslije Drugoga svjetskog rata, vođena pojmovima ljubavi i ljepote kao stvarnim i metafizičkim porivima i motivima pri opisivanju različitih tematskih svjetova, autoričina je proza grub prikaz ispremiješan lirsko-idiličnim i poetičnim doživljajima krajolika koji autoricu trajno zadivljuju i nadahnjuju. Autoričin jezik nadasve je bogat i — poput njezinih tematskih svjetova —vrlo konfliktan: ironičan u opisu ženskih likova, nemilosrdan i sarkastičan u ocrtavanju malobrojnih muških književnih (anti)junaka; jedanput ekspresivan i temeljen na intuiciji, strasti i imaginativnosti, drugi put matematički analitičan u psihološkim razradama likova; mnogo puta autoričina je rečenica gruba i neodmjerena, nerijetko ta je rečenica lirična i senzibilna, pokatkad i na granici sladunjavosti. Takav osobit i nadasve autonoman književni opus, usprkos čestim spisateljskim slabostima i nedosljednostima, trajna je vrijednost suvremene hrvatske književnosti. Izbor iz autoričina djela načinjen je prema njezinu izvornu rukopisu, kao i naknadno redigiranim i već objavljenim tekstovima. Prva knjiga u ovom izboru, zbirka novela Kruh i zvijezde, donosi tridesetak ponajboljih novela koje je autorica objavila pretežno u periodičnome tisku: od prve objavljene novele — Ljubav (1939) pa, primjerice, antologijske novele Jugo (1971), sve do posljednje objavljene novele iz autoričine ostavštine — Kairos (1995). U vrijeme kada je izvorno objavljen (1974), roman Luka, ali ne apostol bio je jedan od najopsežnijih romana u novijoj hrvatskoj književnosti. Književna ga je kritika sasjekla: golem (i suvišan) roman / roman, ali bez razloga. Autorica je shvatila poruku kritike te je za novo izdanje ovaj kolažirani roman o odnosima umjetnika i vlasti, muškarca i žene, te pitanju vlastite slobode — temeljito skratila i preuredila. Budući da za autoričina života ta nova verzija nije tiskana, Matičino je izdanje prvo izdanje romana Luka, ali ne apostol u novoj, konačnoj verziji.