Sadržaj: Marin Držić – Hekuba, Miho Bunić Babulinov – Jokasta, Frano Lukarević Burina – Atamante, Sabo Gučetić Bendevišević – Dalida, Dominko Zlatarić – Elektra Važnost hrvatskih renesansnih tragedija za opću sliku hrvatske književnosti predbaroknoga, manirističkog razdoblja nedvojbena je. O toj očiglednosti svjedoči i scenska vrijednost ovih tragedija koja je u suvremenosti iskušavana nekoliko puta na scenama i samo će malo napora trebati da u budućnosti ovaj peteročlani korpus postane neizbježnim dijelom nacionalnoga kazališnog repertoara s naponom koji se do sada s nepravdom pripisivao samo renesansnoj komediji. Slobodan Prosperov Novak
O hrvatskome folklornom kazalištu. GODIŠNJA DOBA (Zapisi i tekstovi raspoređeni prema datumu izvedbe): Poklade 1. Didi 2. Mačkare obuku robetinu 3. Jedni se oblače kao đavoli 4. Za mesopusta su išli u mačkare 5. Idu u mačkare 6. Mačkare idu 7. Pred Korizmu su mačkare 8. Bušari moraju igrat 9. Bušari 10. Bušari naprave svatove 11. Tučnjava 12. Sičenje 13. Mačkare svatovi 14. Ciganski svatovi 15. Svatovi u maškarama 16. Maškare u Slanom 17. Maškari 18. Zvončari i tat 19. Maškare 20. Brijanje nožem naopako 21. Brijanje maškare 22. Mladenje dunda Pera 23. Fašnik Digeneš 24. Prosjak 25. Ciganka 26. Onda medo igra 27. Medo 28. Stari patuljak 29. Kantar 30. Diže kolac da se smiju 31. Baba nosi muža 32. Biskup i telal 33. Glava od kučka 34. Konj 35. Kobila 36. Konj Krnjevara 37. Mrtvac Mrdonja Češljaković 38. Poklade u Prožuri 39. Fašnik 40. Karneval 41. Poklad i majka 42. Žitak Mesopustov 43. Mesopustova oporuka 44. Robinja 45. Ples od boja pred debelim kraljem 46. Parodija moštre 47. Jezik od vola 48. Samo je to činio kako su to oni hodili 49. Šušanj 50. Žveljarin 51. Bako, pokladna priredba 52. Kolo od Buzović 53. Za Svijećnicu idu dva dečkića Uskrs 54. Gospin plač iz Vrisnika na Hvaru 55. Grobari 56. Šimun Proljetni ophodi 57. Na Jurjevo 58. Đurđaci 59. Taj u listu je čarobnik 60. Majo 61. Kraljice 62. Ljelje Od Ivanja do Martinja 63. Ladarice 64. Prporuše hodile 65. Preporuše 66. Moreska 67. Moreška 68. Sinjska alka 69. Veliki ritual 70. Križevački štatuti 71. Nazdravica u društvu Oko Božića 72. Sveti Nikola i Krampus 73. Sveti Nikola 74. Sveta Lucija 75. Dođe jedan čiča sa štapom 76. Idu u kolendare 77. Kriskindle 78. Betlemaši 79. Betlem 80. Adam i Eva (Vočin) 81. Adam i Eva (Požega) 82. Koledva 83. U zadnji dan leta 84. Tri kralja 85. Sveta Tri kralja DOBA ŽIVOTA (Zapisi i tekstovi raspoređeni prema običajima životnog ciklusa) Dječje igre 86. Vještica 87. Kokoši 88. Boje 89. Pantljika ili cvijeće 90. Čelice 91. Došli smo k vama Sijelo i prelo 92. Mlinar 93. Ispovijedanje 94. Patuljak 95. Hajduka 96. Adžija 97. Advokat 98. Prodika 99. Jarac 100. Babe i djevojke 101. Vidić 102. Vola tuć 103. Što nosiš? 104. Sijanje kapulice 105. Oranje 106. Lisica 107. Na prelu se bukva siče 108. Šale na prelu 109. Na prelu igraju 110. Briju se drvom 111. Brijat se 112. Turčin 113. Suđenje 114. Sudnica 115. Na silu igraju 116. Prosidba Svadba 117. Kad priđu svati 118. Golubica 119. Kad bi išli na vjenčanje 120. Molitva svatska 121. Otkup sanduka 122. Dojde jedan muzikant 123. Jedan se predstavi kao mesar 124. Na svadbi se pravilo bika 125. Trgovke, medvid i kupovanje konja 126. Muntanje grane na svadbi 127. Obuvanje magarca 128. Svatovi bi se maskirali 129. Ženske se maškaraju 130. Nosi lutku kao dijete 131. Dede to otkupi 132. Beba od krpa 133. Kuharica na svadbi 134. Baba gljive bere 135. Baba gljive brala 136. Zdravica 137. Pop ispovijeda 138. Njoj je vrijeme da porodi 139. Brušenje britve 140. Brijanje na svadbi 141. Brico 142. Svata legnu na lojtre 143. Mrtvac na svadbi 144. Mrtvaca pravu 145. Mlin 146. Mlin na svadbi 147. Melin melje 148. Međed 149. Paun 150. Roda 151. Hrvanje 152. Štef i Bara Smrt 153. Varvanje 154. Karmine LUTKE I SJENE (Zapisi i tekstovi predstavljanja lutkama) 155. Klepetanje 156. Dva mladića 157. Dva strašila 158. Sante i Pante 159. Pijanci 160. Gašpar i Melko (Slakovec) 161. Gašpar i Melko (Pretetinec) 162. Ivica i Marica 163. Igra s lutkama na koncu 164. Vile, vištice ili sestrice 165. Hanžica 166. Cica-maca 167. Djed i baka 168. Kata i Mato 169. Sjene
Anomalije spolnih organa žene
Prilog povijesti plovidbe. Ove dvije misli pokušao sam sažeti u jednu: Mediteran – sinteza psihofizičkih osobitosti. Na tom putu nije bilo moguće izbjeći psihoanalizu, ne suprotstavljenu unutar same sebe, već kao pomoćno sredstvo za ostvarenje studijskog cilja. Prihvaćanje multi-disciplinarnih iskustava, pa i uporaba psihoanalize, na području povijesnih znanosti mora postati trajnost metodološkog puta. Niti jedna povijest ne bi se više smjela izučavati izvan ukupne ljudske povijesti. Stoga, ovoj konstataciji i prethodi pitanje: je li politička povijest još uvijek nosivi stupac povijesti? Braudel osobno odgovara: Od kičme povijesti, politička povijest postala je slijepo crijevo. Trtica povijesti. Michelet će nadodati: Da sam u pričanje uveo samo političku povijest, da nisam vodio računa o različitim historijskim elementima (religiji, pravu, geografiji, književnosti, umjetnosti, itd.), moj bi smjer bio sasma drukčiji. Ali bio je potreban jedan veliki vitalni pokret jer svi su ti različiti elementi…
Mladi znanstvenik i konzervator Ivan Alduk (1976) obradio je vrijednu spomeničku baštinu, koja je u nas dosad rijetko kome poznata i stručno zanemarena. Naime, uz tok rijeke Cetine, od njenih izvora podno Dinare do ušća u Omišu, sačuvano je jedanaest velikih srednjovjekovnih tvrđava te veliki broj manjih fortifikacija i utvrđenih položaja. Radi se o jednostavnim kulama-promatračnicama, sjedištima pojedinih lokalnih velikaša (kaštelima, dvorcima), utvrđenim gradovima, središtima različitih teritorijalnih jedinica i posjeda, utvrdama odakle manja vojna posada kontrolira putove te različitim pribježištima. Većina ih nastaje u vremenu od 13. do 15. stoljeća s tim da su neke sagrađene na ranije utvrđenim položajima na kojima život započinje tijekom prapovijesti ili antike. Dosad nikad te važne fortifikacije nisu bile obrađene niti su prikazane javnosti, a likovni materijal doista je impresivan. Knjiga je doprinos proučavanju i povijesti i arheologije ovog kraja e po prvi put na jednom mjestu donosi priču o srednjovjekovnim utvrdama i svemu što se oko njih stoljećima događalo. Knjiga na znanstveno-popularan način prikazuje rezultate arheoloških, topografskih i toponomastičkih istraživanja srednjovjekovnih utvrda uz rijeku Cetinu, od njezina izvora podno Dinare do ušća u Omišu. Od jedanaest sačuvanih velikih tvrđava i mnoštva manjih fortifikacija i utvrđenih položaja, zasebno su opisani: Glavaš, Vrlika-Prozor, Travnik, Sinj-Grad, Prolog-Vaganj, Čačvina, Nutjak, Zadvarje, Visuć/Viseć, Starigrad-Fortica i Omi
Opis – LIBRA LIBERA br. 19 – 12/2006 + roman u integralnom obliku: Aljoša Antunac – Poslije zabave
Urednica Branka Stipančić.
Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva. Doprinos kurikulnim promjenama. Urednici Vladimir Paar i Nevio Šetić.
Usluge pomorskog prijevoza i lučke djelatnosti u pravu tržišnog natjecanja europske zajednice.
Englesko-hrvatski, hrvatsko-engleski univerzalni rječnik
46. Auktion: Jugendstil/Art Nouveau, Art Deco, Mai 1981
Vejvoda je po ocu bio Čeh, po majci Hrvat, rodom iz Karlovca. Opisujući svoje političko formiranje, ističe presudan značaj jedne – knjižare. “Volio sam da idem u Goldsteinovu knjižaru, veliku, sa širokim izborom literature, koja se nalazila u centru Karlovca. Njen vlasnik, Ivo Goldstein, tuzlanski đak i bečki student, bio je blizak komunistima i držao je u svojoj knjižari sva izdanja lijevo orijentiranih pisaca koja su štampana u Jugoslaviji. Slučaj je htio da nas ustaše, odmah po preuzimanju vlasti, prve uhapse i strpaju u istu ćeliju, njega kao Jevrejina, a mene kao komunistu. Bio sam uhapšen 13. aprila 1941. godine, za vrijeme ručka, na uskrsnu nedjelju, zajedno sa još nekoliko karlovačkih Jevreja, Srba i komunista. Goldstein je uskoro odveden u Jadovno i ubijen, kao jedna od prvih žrtava ustaškog terora u Karlovcu.” Iako nije bio umjetnik, niti se profesionalno bavio kulturom i književnošću, Ivo Vejvoda je, u najvećoj mjeri, ostao vjeran idealima Goldsteinove knjižare. Bio je silno obrazovan i načitan diplomat, upoznao je najveće umove poslijeratne Europe, pisce, slikare, filmske redatelje, koji su, naravno, bili odreda ljevičari ili čak komunisti. Drugovao je s Krležom još prije Drugoga svjetskog rata – upoznali su se tako što mu je ovaj poslao pismo u kojem je hvalio neku njegovu filmsku kritiku i pozivao ga na suradnju u časopisu Danas – bio je prijatelj s Ivom Andrićem, ali i s Dobricom Ćosićem, s kojim se, međutim, vrlo radikalno razišao: “Bili smo zaista veliki prijatelji. Dobricu sam volio kao brata onda kada je bio nerazdvojiv od Oskara Daviča i Marka Ristića.. Nisam mogao ni pomisliti da će jednog dana Dobrica Ćosić zaigrati takvo fašistoidno kolo. Nedavno je izjavio da je Tito dao Hrvatima Istru…” Govorio je tako Vejvoda u vrijeme kada se raspadala država, a s državom, eto, i doživotna prijateljstva. Umro je 1. prosinca 1991, tačno na sedamdeset treći rođendan one prve, kraljevinske, Jugoslavije. Miljenko Jergović, Subotnja matineja, Ivo Vejvoda: Vijek sjećanja
Govorna komunikacija i interakcija na satu stranog jezika
Ostali autori: Uta Grosenick (ur.) Opis: Packed into a pocket-sized book is a concise selection of art from the last two decades of the 20th century, culled from the Taschen title ‘Art at the Turn of the Millennium’. Two pages, with illustrations and biographical/bibliographical information, are devoted to each artist.
