Oznaka:

Računovodstvo

Ostali autori: Sandra Katarina Kukec Opis: Knjiga je namijenjena studentima Fakulteta organizacije i informatike, a poslužiti će i ostalim studentima jer je prilagođena zahtjevima Bolonjske deklaracije i potrebama Europske unije.

A Court of Mist and Fury

The second book in A Court of Thorns and Roses series. Feyre survived Amarantha’s clutches to return to the Spring Court—but at a steep cost. Though she now has the powers of the High Fae, her heart remains human, and it can’t forget the terrible deeds she performed to save Tamlin’s people. Nor has Feyre forgotten her bargain with Rhysand, High Lord of the feared Night Court. As Feyre navigates its dark web of politics, passion, and dazzling power, a greater evil looms—and she might be key to stopping it. But only if she can harness her harrowing gifts, heal her fractured soul, and decide how she wishes to shape her future—and the future of a world cleaved in two. With more than a million copies sold of her beloved Throne of Glass series, Sarah J. Maas’s masterful storytelling brings this second book in her seductive and action-packed series to new heights.

A Court of Wings and Ruin

The third book in A Court of Thorns and Roses series. FEYRE WILL BRING VENGEANCE. She has left the Night Court – and her High Lord – and is playing a deadly game of deceit. In the Spring Court, Tamlin is making deals with the invading king threatening to bring Prythian to its knees, and Feyre is determined to uncover his plans. But to do so she must weave a web of lies, and one slip may spell doom not only for Feyre, but for her world as well. As mighty armies grapple for power, Feyre must decide who to trust amongst the dazzling and lethal High Lords – and hunt for allies in unexpected places. BUT WHILE WAR RAGES, IT IS HER HEART THAT WILL FACE THE GREATEST BATTLE. THE THRILLING THIRD BOOK IN #1 NEW YORK TIMES BESTSELLING FANTASY SERIES FROM SARAH J. MAAS.

Stoljeće filma u Čakovcu

Ostali autori: Andreja Talan Borivoj Radojčić Jasminka Bijelić Ljubić Helga Lajtman Marina Oskoruš Opis: Stoljeće filma u Čakovcu 1913.-2013. U povodu stote obljetnice kinematografske djelatnosti u Čakovcu nekolicina autora s različitih aspekata pokazuje čitateljima kako je Čakovec svojom dugogodišnjom neprekinutom tradicijom u području kinematografije postao pravi filmski grad. Kao rezultat istraživanja i proučavanja raznolike vrijedne građe i arhiva autori govore o počecima i razvoju kinematografije te naglašavaju značaj kina i filma u ovome gradu u pojedinim razdobljima.

Seksualna/tekstualna politika

U SAD-u Seksualna/tekstualna politika slovi za glasnika poststrukturalizma jer je američkim čitateljima predstavila i približila francusku feministićku teoriju, a tom je uvodu Moi ubrzo pridružila i dvije tematski srodne antologije, The Kristeva Reader (1986.) i French Feminist Thought (1987.). Knjiga je svojoj autorici ujedno priskrbila poziv Sveučilišta Duke za gostovanje u zimskom semestru akademske godine 1987./88., a zatim i ponudu za stalni posao na sveučilištu gdje je i danas profesorica na Odsjeku za romanistiku. Rođena 1953. u Norveškoj, gdje je na Sveučilištu u Bergenu 1980. magistrirala i 1985. doktorirala komparativnu književnost, Moi se do 1985. uzdržavala prevođenjem, stipendijama i povremenim predavačkim angažmanima, poput onoga na Pembroke Collegeu u Oxfordu, gdje je bila prva žena koja je imala pravo dvaput tjedno objedovati u profesorskoj blagovaonici. Ipak je 1985. dobila posao ravnateljice upravo pokrenutoga Centra za feministićka istraživanja u humanistici na Sveučilištu u Bergenu koji je uz predavački i istraživački rad uključivao uređenje prostorija Centra, raćunovodstvo, administraciju te tajnićke dužnosti. Moi je tamo igrala ulogu dežurne feministice sve do spomenuto povijesnog poziva s Dukea. (iz Pogovora Maše Grdešić) Na Ugledno mjesto koje Biti priskrbljuje feministićkoj kritici u prvom izdanju svoga Pojmovnika upozorava Lada Ćale Feldman u tekstu Domaće tijelo feministićke teorije te tako autoru upisuje u zaslugu prvu sustavnu kritićku recepciju toga područja. Biti, dakako, nije tu sasvim usamljen: kao temelje feminističke književne kritike u Hrvatskoj Ćale Feldman također navodi tekstove Ingrid Šafranek i slavni temat o ženskom pismu što su ga u časopisu Republika (br. 11-12, 1983.) priredile Slavica Jakobović i Gabrijela Vidan. Bitijeva natuknica, međutim, nije važna samo kao jedna od prvih sustavnih kritičkih recepcija feministićke kritike, nego i kao primjer recepcije Seksualne/tekstualne politike u hrvatskom kontekstu. Naime, Bitijeva je natuknica posvcećena trima nacionalnim tradicijama, odnosno angloameričkoj, francuskoj i njemačkoj feministićkoj kritici, pri čemu dijelovi o angloameričkoj i francuskoj feministićkoj kritici već9im dijelom funkcioniraju ako parafraza odgovarajućih poglavlja iz Seksualne/tekstualne politike. U tom su smislu kritićke prosudbe Toril Moi o tezama najznaćajnijih feministićkih kritičarki već desetak godina prisutne u hrvatskoj znanosti o književnosti. S engleskoga prevela Maša Grdešić.

Ardura

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. Ardura je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno.

Biometrika i eksperimentiranje u bilinogojstvu

Prirodnim znanostima svojstveno je bogatstvo različitosti i kompleksnosti varijabli i njihovih odnosa u prirodi. U primjenjenim istraživanjima ključnu ulogu igra pouzdana metoda analize podataka i pravilna interpretacija. Modul je koncipiran tako da studentu daje osnovna teoretska znanja, s naglaskom na praktičnu primjenu biometrijskih metoda opisa podataka (procjena parametara sredine i varijabilnosti) i statističkog zaključivanja (testiranje hipoteza o jednom, dva ili više uzoraka i varijabli). Modul se naglašeno bavi izborom prikladne metode analize za različite probleme u istraživanjima u poljoprivredi i okolišu, te interpretacijom rezultata. Stečeno znanje iz područja obuhvaćenog nastavnim programom ovog modula preduvjet je za uspješno praćenje nastave u modulima kojima se nastavlja i proširuje: a) primjena biometrijskih metoda u eksperimentalnom dizajnu (modul «Planiranje pokusa), kao i b) razvoj i uvježbavanje vještina postupanja i analize podataka na stvarnim podatcima studenata (modul «Primjenjena analiza podataka» ) na MS studiju

Poljoprivredna entomologija

Intenzivnija, a ipak ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja moguća je kvalitetnijim uređenjem postojećih površina, novim kultivarima i boljom agrotehnikom i zaštitom bilja te racionalnom primjenom agrokemikalija. S obzirom na visoke štete koje današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji nanose štetočinje, posebice štetne životinje, potrebno je njihovo dobro poznavanje. Knjiga će studentima olašati stjecanje znanja, agronomima u praksi rješavanje konkretnih problema sa štetnim kukcima, stonogama,paucima i crvima.

Cactus & Succulents: A Care Manual

Ostali autori: Suzanne Mace Opis: Cacti flourish in the most exotic and arid places on the globe, where other plants fear to tread. Yet, many of these plants are easy to care for and have a forgiving nature. All aspects of the cultivation and care of cacti and other succulents are expertly covered. The authors even dispel the prickly myths and urban legends that have grown up around the cactus. Also in the Care Manual series: Roses, Bonsai, Clematis, Fuchsia, Magnolias, and Rhododendrons.

Nebesko carstvo

Mnogi francuski književni kritičari nisu uzalud Francoise Millet-Joris nazvali jednim od najsnažnijih medija, putem kojeg do čitaoca dopire slika francuske obitelji.

55 lakih komada

Prvi problem s piscima koji se trude izbjeći i crnu i bijelu stranu, naravno, sastoji se u tome što im pisanje najčešće – budući ni crno ni bijelo – postaje sivo. Milošić je, međutim, jedna od onih rijetkih, sretnih iznimki: on piše šareno. Koloratura teksta mu je bogata, a spektar širok i vuče prema toplim bojama: živopisni detalji, repertoar svakodnevice i ležerna, visprena, žovijalna duhovitost… To elementarno umijeće žitkog esejizma – da se bude konkretan i apstraktan u razmaku od nekoliko redaka, refleksivan i životan u isti mah – Milošić je razvio do majstorskog stupnja: onog na kojem više i ne primjećujemo da je riječ o umijeću, jer se stvar razvija tako lagano i jednostavno, bez napora i otpora… 55 lakih komada nešto su kao album sa šarenim sličicama lepršave znatiželje, educirane zaigranosti i – što je, naposljetku, možda i najvažnije – vedre, opuštene životne radosti. Vrijedi ga listati iznova pa opet. Zbirka je raritetna. Iz pogovora Borisa Postnikova

Otporna na Hollywood

Kada je Mima Simić ne tako davno utrčala u domaću publicističku arenu, trkači(ce) s preponama bile su u njoj rijetkost. Prva prepreka koju je odlučila svladati bila je uporna prisutnost onog imaginarnog „mi“, koji se ni dvadeset godina nakon (ne)službene propasti kolektivnog autoriteta ne da deložirati iz kritičkog i analitičkog diskursa. Osjetilima uronjena u ekran, a perom u interpretativnu tintu, autorica nije odlučila samo govoriti i pisati u svoje ime. Jasno i glasno obznanila je iz kojeg od četiri ugla to kani činiti, a potom zametnula okršaj s tvornicama značenja i mentalnim okaminama u percepciji i recepciji filma, i danas najpopularnijeg kulturnog proizvoda. Slobodno i s dozom autoironije, kritičarka vitla svojim stečenim transrodnim identitetom, ali i prisvojenim interpretativnim oružjem: rodnim, feminističkim, kulturalnim i postkolonijalnim teorijama. Selektivno surfa repertoarom prvog desetljeća 21. stoljeća i na svim stranama kinouniverzuma primjećuje poticajne i/ili obeshrabrujuće aberacije u reprezentaciji tijela i roda, ženske i muške seksualnosti –„signala koji se ne daju ušutkati“, nego pozivaju na propitivanje i de(kon)strukciju, na izlazak iz etičke pasivnosti – po aktivistički raspoloženoj Njoj, jednoj od društveno najpogubnijih bolesti.

Sedam dana po Bosni

U zrelo ljeto 2008. Ivan Lovrenović zaputio se sa sinom Josipom, koji mu je u ovoj prilici bio suradnik (fotograf), na višednevno putovanje po Bosni. Postojao je i formalni razlog, iako bi se vjerojatno putovalo i bez njega: serijal reportaža koje će biti objavljene u sarajevskome magazinu Dani. Premda se išlo autom, sam model putovanja bio je vrlo starinski i skoro bez presedana u našoj novijoj prozi. Poput francuskih, engleskih, njemačkih ili austrijskih putnika, koji su kroz devetnaesto stoljeće pohodili Bosnu, vrlo često po zadaći dobivenoj na dvoru, a rjeđe kao avanturisti, znatiželjnici i pioniri u otkrivanju bliskoga Orijenta. Ti su putnici otkrivali Bosnu na jednom od njezinih zalazaka i javljali su zapadnim dvorovima kako stoje stvari s turskom vladavinom, bi li se ta neobična pokrajina kako mogla preoteti, ali i kakvi su njezini običaji, kako se živi u tim gradovima i selima. Tako je, na kraju, nastala čitava golema biblioteka knjiga putopisaca po Bosni, od kojih neke nikada nisu ni prevedene, ali većina jest. Tako je, moglo bi se reći, nastao i poseban žanr bosanskih putopisnih izvještaja. Ti su stranci, obično, putovali od čaršije do čaršije, susretali ljude i razgovarali s njima, a u stankama bi, oni ili njihovi pratitelji, olovkom ili perom i tušem skicirali i crtkali vedute gradova, žanr sličice na kojima bi pokušavali zaustaviti ono najkarakterističnije od lokalnoga života. U narednih stotinjak godina mnogi su se bosanski pisci i mudraci dobro morali potruditi da objasne, najprije sebi i svojima, a potom, možda, i svijetu kako to i nije bilo najkarakterističnije. Ali to je već druga priča. Lovrenović je preuzeo nešto u tonu i smislu od starog bosanskog putničkog žanra. Iako je putovao kao domaći, a još uvijek ne kao stranac, savršeno je ovladao umijećem da predjele kroz koje prolazi gleda prvi put. Njegovo znanje o toj zemlji je potpuno, kao u izvještajima koje su svojim glavarima s puta pisali bosanski fratri (na koji se žanr također naslanja ova proza), ali ono je istovremeno nenametljivo i – na neki način – važno samo priči u koju je upisano i ničemu drugom, i nikome drugom. Ono što ovu prozu čini začudnom jest to što ona, mimo svojih žanrova, bilježi malo o živome svijetu. Putuje se, uglavnom, po grobljima i okolo njih, obilazi se nevidljivi svijet, u kojemu su najživlja imena i toponimi. Međutim, atmosfera nije ni tmurna, ni grobljanska – o, daleko od toga! – riječ je o prozi ispunjenoj vedrinom i nevjerojatnim unutarnjim ozarenjem. Kao stari fratar koji se oprašta od ovozemaljskog života, vjerujući u Kraljevstvo Nebesko, tako se pisac oprašta s jednom Bosnom. Velika je to priča, nakon čijeg se čitanja i gledanja, čovjek osjeti sretnim što je postojala. (Miljenko Jergović)

Blanka 2000. OI sa 16

Blanka Vlašić hrvatska je skakačica uvis koja je 2000. g., u svojoj 16. godini, za 13 cm poboljšala svoj osobni rekord (s 180 na 193 cm), što u svjetskim mjerilima predstavlja veliko i rijetko sportsko dostignuće. Ispunila je A-normu i otišla na Olimpijske igre u Sydney, a iste je godine postala i svjetska juniorska prvakinja u Čileu. Činjenica da se u domaćoj, pa i u svjetskoj literaturi, rijetko pojavljuju konkretni i detaljni sportski programi koji su proizveli vrhunski sportski rezultat motivirala me da napišem ovu knjigu. Knjiga opisuje trenažni proces kojemu je Blanka bila podvrgnuta, filozofiju rada, operatore, prehranu i dodatke prehrani, njezine antropometrijske karakteristike, psihološke odrednice…

Pričanje priča – stvaranje priča

Povratak izgubljenom govoru. Cilj je ove knjige je pojasniti utjecaj priča i bajki na dječji život te dati konkretne poticaje za pričanje, i u pedagoškoj, odnosno metodičkoj praksi (studenti, dječji vrtići, osnovna škola) i u obitelji. Osim o važnosti bajki, u knjizi je riječ i o ostalim kvalitetnim narativnim tekstovima koje možemo usmeno prenijeti djeci, o važnosti pričanja te o mogućim načinima učenja pričanja priča.

Revolucija i melankolija

Revolucija i melankolija : Granice pamćenja hrvatske književnosti. Tatjana Jukić analizira dugu povijest i različite aspekte odnosa revolucije i melankolije; posebno je zanimaju mjesta gdje se, u opisima te relacije, dodiruju književnost, filozofija i psihoanaliza. Njezina studija polazi od primjera iz hrvatske književnosti i pokazuje kako se u hrvatskoj književnosti formiraju specifične konfiguracije politike i memorije. Istodobno, Jukić pokazuje kako sprega revolucije i melankolije opterećuje ne samo politički projekt socijalizma i kulturnu povijest koju s njim povezujemo, već i različita recentna tumačenja demokracije. Ova knjiga otvara stoga poziciju za kritički pristup u kompleks koji, kako kaže autorica, poput sablasti kruži i ne samo Evropom, a koji u nedostatku boljeg imena i s pritajenom strepnjom zovemo postsocijalizmom. Zato je temeljno pitanje što ga autorica u ovoj knjizi postavlja sljedeće: kako se pamti revolucija? Kako se i gdje formira kulturna memorija koja u sebe mora inkorporirati revoluciju kao specifično predznanje? Ako je revolucija specifično predznanje, kako se unutar kulturne povijesti formira memorija budućnosti? I, s tim u vezi: kako se pamti melankolija?

Izgon

Priče u Izgonu su monolozi raznovrsnih stvarnih i izmišljenih likova, od obespravljenih žena preko ratobornih i poraženih muškaraca do tužnih pasa lutalica. Çiler Ilhan, jedna od najistaknutijih suvremenih turskih spisateljica, pokazuje duboko razumijevanje za ljudsko iskustvo, patnju i osjetljivost spram životne boli i nepravde. Prevladavajuća je tema njezine zbirke osjećaj melankolije onih koji su otuđeni od svoje domovine, od svojih obitelji i društva. Dajući čitateljima priliku da se upoznaju sa živopisnim djelićima svjetova drugih ljudi i bića općenito, autorica izgrađuje kolaž priča koje opisuju živote nesretnih i izgnanih. Kao žena koja piše u modernoj Turskoj, Ilhan se ne boji govoriti o temama kao što su ubojstva iz časti, obiteljsko nasilje ili američka okupacija Iraka. Zbirka priča Izgon – za koju je autorica dobila Nagradu Europske unije za književnost 2011. godine – protkana je bezglasnim kricima osoba koje su odstranjene i prognane na rub života. Izgon je knjiga koju je napisala žena koja proživljava patnju i ljepotu življenja „ovdje i sada“, pa bi i hrvatskim čitatelji(ca)ma moglo biti vrlo korisno i zanimljivo pročitati priče koje pozivaju na suosjećanje i razumijevanje. Djeloje dosad prevedeno na desetak jezika.