Oznaka:

Pesme i proza

Pismo ćirilica. Preveo Sibe Miličić. Predgovor napisao Marko Car.

Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića

Mihalić je pjesnik koji uči nadgradnji same poezije tajnom stilizacijom neočekivanih postupaka: kad nam se čini da se pjesma rasprostire u emotivnom, on je sužava u razumsko, kada nas vodi da pratimo priču, dokida je, presijeca jakim metaforičkim slikama. Upravo je Mihalić mnogima pokazivao novi pjesnički put i onda kada se činilo da su sve riječi smrvljene i da će sutra govor izumrijeti. Njegova poezija često je uspostavljala red u pjesničkom neredu, pokazivala mogućnost cjelovitog doživljaja moderne i postmoderne lirike, ali tako da pjesnik nikada ne odustaje od ijepote i snage pjesničkog izrijeka, ne dopušta da se svijet na njega sruši, te uvijek stigne otvoriti ili pak zatvoriti neka nova-stara vrata. Bez obzira na mnoštvo ispisanih kritika o Mihalićevoj poeziji, a s obzirom na njegovu razvojnu i rastuću poetiku, o Mihaliću tek treba početi pisati. To je polazna točka ove vrijedne, zaokružene i zanimljive knjige Tee Benčić Rimay. Pedeset godina života poezije najlucidnijeg hrvatskog pjesnika Slavka Mihalića pokušava se tematizirati u pet poglavlja: iscrpnom i literariziranom bibliografijom pjesnika, antologijskim akronološkim izborom od sto pjesama, najvažnijim pregledom kritika ove poezije od početaka njena stvaranja do danas, te autorskom interpretacijom koja obuhvaća srž Mihalićeve poetike; esejističku analizu jedne pjesme; slijed izdvojenih pojedinačnih zbirki; a posebno se analitički odnosi prema ritmu Mihaićeva besjedovna stiha, kao i izdvojenom opusu njegovih pjesama u prozi. Sadržaj: Bibliografija 100 pjesam Slavka Mihalića Kritike, recenzije, osvrti Interpretacije

O roma / Ljudi

O roma / Ljudi : kedipe gilengo thaj fotografija okotar Rromano gjivdipe / zbirka pjesama i fotomonografija iz života Roma Prva zbirka poezije na romskom jeziku! Dvadeset četiri pjesme na romskom, ali i na hrvatskom jeziku u prepjevu autora i Krune Lokotara. Kasum Cana rođen je 1968. u Prizrenu, a umro 2011. u Zagrebu, u kojem je živio i radio. Bavio se slikanjem, fotografiranjem, prevođenjem i pisanjem poezije na romskom jeziku. Canine pjesme fokusirane su na Rome, tradiciju Roma, putovanja, glazbu, Indiju, ropstvo, ali i na univerzalne teme kao što su ljubavna bol, majka i Bog. Autor je Rječnika hrvatsko-romskog, romsko-hrvatskog/Alavari romane-kroatikane, kroatikane-romane (2008.). Preveo je na romski jezik više knjiga, između ostalog slikovnice Zub zubić i Trči, Giza, trči! (2009.). Bio je predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske „Romano Centro“ i član Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za svoj književni i umjetnički rad.

Tumačenje zime

Pustinja, snijeg, jezik, more… – ključne su tematsko-motivske jezgre o kojima poetski filozofira Davor Šalat u svojoj novoj zbirci pjesama Tumačenje zime. Negativno mišljenje o svijetu kao praznom mjestu, pustinji u kojoj se tek deve dive ljudskoj praznini“, akcelerirano je nedvosmislenim tvrdnjama o marljivom poslovanju noževa u tom i takvom svijetu. Evidencija poraza smisla u ovoj poeziji, dakako, ima svoje sanirajuće mehanizme. Autor ovozemnom nakaradnom raju iznalazi supstitut u zvijezdama i njihovoj gramatici ili u neposjedovanosti mora kao još slobodnog entiteta. Premda je na oprezu s vedrinom, tzv. vedrim nominacijama kao što su ljubav ili mir, riječima koje se čuju u svim pustinjama“, u nekolicini pjesama jasno zaziva neku vrst Božje intervencije. Te se, međutim, semantičke naplavine ne čitaju u ovoj poeziji kao čvrsto fiksirane teologizirane šifre, nego prije kao duhovno intonirane signalizacije. Šalat svojom knjigom nastanjuje onu dionicu našega pjesništva koja polazi od ogovaranja misterija, koju zanima unutarnje biće stvari na način blage poetske fenomenologizacije, a završava u nenapadnoj ali itekako u nas arbitrarnoj, čvrsto označenoj“ i dugovijekoj metafizici.

Genije na smetljištu

Poražavajući je jaz koji postoji između onoga kolio ovaj pisac vrijedi i onoga koliko ga kritika i auditorijum uvažava. Po svemu lijena i inertna bosanska publika nema snage da interes usmjeri na još nekog, osim na Sidrana i u novije vrijeme srećom i Vešovića. Na neke druge pisce, da nepravda bude manja, gledalo se kao na sezonsku pojavu, il ko na slike koje vise u prostoru i vremenu, al pred kojima rijetko ko stane. Kemo je jedna takva slika. Jedva da bi se od onih koji ga razumiju i uvažavaju mogao napuniti gradski autobus. Ali tome autor nije kriv. Koliko nije, dokazuje i ova knjiga.

Smešna smeša

Pismo ćirilica. Izbor i prevod: Dragoslav Andrić. Predgovor: Brana Crnčević. Ilustracije: Dušan Ristić.

Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada

Milka Kiša opisuju kao autohtonog šansonjera koji njeguje žanr ulične pjesme. Klavijaturist je u Hladnom pivu od 1999. godine. Surađivao je i snimao s više bandova i autora /album “Milost” grupe Majke/, radio glazbu za film, lutkarsko kazalište i dječji zbor. Osim glazbe, održao je 12 samostalnih i više skupnih izložbi. Od 2018. vodi pjesničko-glazbena okupljanja na Brodu Brazil “Preludiranje” na kojem nastupaju pjesnici, glazbenici, glumci.

Kozmolom

Oblikovana kao koherentan rukopis s trima tematskim cjelinama (stvarnosna, općeljudska i duhovna problematika) i jedinstvenim manirističkim stilom kojim dominira fizikalna metaforika otvorila je mjesto tematizacijama u novoj zbirci. Kozmolom je prije svega duboko misaona, ljudska knjiga univerzalnih traženja. Traženje je usmjereno na svemir kao prostor najteže dosezljivosti, čovjeku najdalje suponirana objekta beskonačnih mogućnosti. Poetički gledano, to bi značilo da se u njezino značenjsko središte postavlja dihotomija subjekt – svijet pri čemu se entitet svijeta penje na kozmičku razinu i preispituje subjekt na njegovoj duhovnoj i metafizičkoj razini. Tom se poetičkom činjenicom ova knjiga nevidljivo povezala s prethodnom na planu produbljenja duhovne tematike. U prvoj je knjizi duhovna tematika bila usmjerena na vlastiti odnos prema Bogu i duhovnosti koji se prostirao i interpretirao u ispovjednom ključu, a u drugoj značenjski se fokus pomiče prema univerzalnosti duhovnih snatrenja, pitanju suodnosa duhovnih i kozmičkih silnica. Time sam poetski iskaz bitno sazrijeva i prelazi u polje snažnije filozofizacije i estetizacije što bitno bogati njegov sadržaj…

Doba nevremena

Pjesme 2010.-2015. Zbirka angažirane poezije čiji su primarni „poetski materijal” aktualni, stvarni događaji, pojave i likovi koji ugrožavaju slobodu pojedinca u našem suvremenom društvu. Pomoću 80 pjesama raspoređenih u 5 cjelina autor na osebujan način prikazuje današnji svijet kao mjesto tamnog šarma i izvrnutih vrijednosti.

Da je ljeto trajalo duže

Ovo je zbirka koja možda ponajprije bez dlake na jeziku govori o organskom, životnom i vrlo konkretnom svijetu ljubavi. Ne samo o svijetu erotskih zanosa i ljubavne napetosti, već uopće ljubavi – recimo to tako, impulsa koji živi pod imenom humanizma i koji prožima sve pjesme, pa i one kako ih zovemo „ljubavne“. Recimo, kad pjeva o ljubavnim SMS-ovima između dvoje, ona je u potrazi za onim iskazivim u načelu neiskazive ljubavne priče. Ponekad je ta ljubavna dinamika ispričana u formi svojevrsnog dnevničkog bilježenja, a ponekad nalik tumačenju neke pomalo sepijaste stare fotografije sa zajedničkog druženja na kauču, u šetnji, osobito na putu; riječju malih svakodnevnih kretanja koja pokreću cijele nutarnje svemire. Možda ne treba posebno isticati kao preporuku čitatelju da je ljubavnički diskurz ovdje itekako lišen svakog sentimentalnog i uzvišenog jezika koji zna pratiti takve teme, upravo suprotno, zabavan je.