Oznaka:

Digitalni snovi

Napomena : Knjiga je otpisana iz javne knjižnice. Uredna.

Blesav, mrtav, kopile i nevidljiv

Mnogostruko nagrađeni i diljem svijeta prevođeni španjolski autor svoje romane mahom začinje u običnom, svakodnevnom životu, a potom odskače u nepredvidljivu fantaziju. Ova priča započinje započinje stavljanjem umjetnog brka i otkazom koji pokreće lavinu psihičkog i egzistencijskog sunovrata. Izbačen iz kolotečine stvarnosti, protagonist ponire u provaliju vlastitog identiteta; ruše se sve pregrade između odrasle dobi i djetinjstva, intime i brutalnosti vanjskog svijeta, zbilje, imaginacije i halucinacije. Poput duhovitog mađioničara, autor žonglira metafizičkim i erotskim motivima, psihoanalitičkim i političkim konotacijama, angažiranom ironijom i apsurdom.

Tetoviraj opaki križ

Prvi roman bivšeg osuđenika Floyda Salasa „Tetoviraj opaki križ iz 1967. godine iz vizure glavnog junaka, petnaestogodišnjeg Aarona D’Aragona, prikazuje surovi svijet kalifornijske zatvoreničke farme u kojem caruju sadisti i pervertiti.

Stranci u noći

Prvi roman jednog od najzanimljivijih suvremenih španjolskih autora i dobitnika ugledne španjolske nagrade Nadal. Cirkuski artisti, korumpirani policajci, tajanstvene žene, propali pjevači i suci – svijet marginalaca nemoćnih pred vlastitom sudbinom – smješteni su u pet narativnih linija koje tvore roman Stranci u noći. Španjolski pisac Antonio Soler (rođen u Málagi 1956) od same je pojave na španjolskoj književnoj sceni izazvao veliki interes, ponajprije zbog krasnog osebujnog eksperimentatorskog stila koji iziskuje potpunu čitateljevu pažnju. Pripovijedajući silovito Soler, naime, ukida granice između upravnog i neupravnog govora, puneći romaneskni tekst neobičnim asocijacijama i poredbama. Soler, nadalje, posjeduje rijedak talent za orkestriranje likova, a finalni rezultat su književne partiture u kojima je sakriven čitav svijet, treperav od uzbuđenja i nježnosti. Antonio Soler je dosada objavio šest romana, a osim romana piše i kratke priče i televizijske scenarije. Stranci u noći, objavljen 1992., njegov je prvi roman.

Žene

Jedan od ponajboljih suvremenih američkih pisaca T. C. Boyle u romanu Žene priča o životu genija, vizionara te jednoga od najvećih i najoriginalnijih arhitekata i dizajnera dvadesetog stoljeća Franka Lloyda Wrighta. Impresivna životna priča ispripovijedana je kroz vizuru izmišljenog Wrightova učenika Japanca Tadashija Sata. Kroz priču o četiri žene, posljednjoj supruzi Olgivanni, plesačici rodom iz Crne Gore, Kitty, odanoj prvoj supruzi i majci šestero djece, Mamah, ljubavnici i srodnoj duši, koju je, zajedno s njenom djecom, ubio sluga, te drugoj supruzi, strastvenoj, kompleksnoj umjetnici i istinskoj femme fatale početka 20. stoljeća Maude Miriam Noel, Boyle je ispričao drugačiju, nevjerojatno uvjerljivu fikcionalnu biografiju Franka Lloyda Wrighta. Ovo je roman o razbijanju stereotipa, o rušenju granica, o publicitetu i žutom tisku, o arhitekturi, ali nadasve o čovjeku koji se zaljubljuje ludo i snažno te jednako tako postaje hladan i ravnodušan. Žene su knjiga o strastvenom i ekscentričnom geniju odanom svojoj umjetnosti.

Pandora u Kongu

Mladi Tommy Thomson pokušava se uoči Prvoga svjetskog rata probiti u Londonu kao pisac pustolovnih romana. Njegov prvi angažman, pisanje avanturističkog romana Pandora u Kongu, završava neslavno, pa pristaje bilježiti sjećanja zagonetnog sluge koji je optužen za dvostruko ubojstvo. Thomson postupno otkriva iznenađujuću i uzbudljivu priču o kobnoj ekspediciji u Kongu, koja kulminira dramatičnim opisom susreta s Tektoncima, tajanstvenom rasom podzemnih bića. Ubrzo počinje vjerovati da je sluga pogrešno optužen te da bi mu knjiga koju piše mogla spasiti život… Pandora u Kongu nesvakidašnji je pustolovni roman prepun neočekivanih obrata i istančanoga humora, a Albert Sánchez Pinol još je jedan izvrstan katalonski pripovjedač koji, kao i Carlos Ruiz Záfon, pokazuje da vrhunsko pripovijedanje nikada ne izlazi iz mode.

Suzannin dnevnik za Nicholasa

To je kratak i sažet roman, bez pretjeranog opisivanja, ali priča koja se krije u njemu dirljiva je i snažna. Suzanna nam priča priču o pet kugli koju itekako moramo shvatiti ozbiljno jer tek kad je shvatimo i prihvatimo, tad ćemo znati što nam je u životu najvažnije. Priča je ovo o ljubavi, bolesti, tuzi i boli, ali itekako poučna, nježna i emotivna. Ponekad je potrebno malo više vremena i nekoliko slomljenih srdaca kako bi se prihvatile teške sudbine i zaboravila bolna prošlost. Naravno, ljubav je ta koja nema granica, ona nas tjera dalje čak i onda kad mislimo da nema dalje.

Moj put preko Pireneja : uspomene 1940-1941.

Bježeći od nacista, antifašistički aktivisti Lisa Fittko i njezin suprug Hans pobjegli su iz Njemačke u prividnu sigurnost Francuske malo prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Francuzi su ih, unatoč činjenici da im je Njemačka oduzela državljanstvo, tretirali kao neprijateljske strance te su ih 1940. godine na nekoliko mjeseci zatočili i izolirali u odvojene koncentracijske logore. Fittko je iskusila glad, bolest i kaos logora Gurs, no ni u jednom trenutku nije gubila nadu. Kako su Nijemci napredovali, uspjela je pobjeći iz logora i pronaći supruga na neokupiranom jugu Francuske. Ondje je par Fittko, čekajući putovnice i tranzitne vize, pomogao prevesti druge emigrante preko Pireneja u Španjolsku, među ostalima i velikog filozofa Waltera Benjamina.

Putzi : Hitlerov pijanist

Bio je visok dva metra, no nadimak mu je bio Putzi, „čovječuljak“. Trgovac umjetninama u boemskom New Yorku početkom 20. stoljeća, glazbenik u slobodno vrijeme, Ernst Hanfstaengl postao je Hitlerov pouzdanik i pijanist. Ovaj ekscentrik, ljubomoran na naciste, bio je očaran njihovim vođom, kojemu je nudio novac, svoju obitelj i Wagnerove pjesme u svako doba dana i noći. Sanjao je o časti i savezu Njemačke i Sjedinjenih Država, svojih dviju domovina. Imenovan 1933. voditeljem stranog tiska Reicha, vjerovao je u svoju sudbinu. Dobio je samo prezir. Njegovo nevjerojatno progonstvo dovelo ga je do Roosevelta, koji ga je tijekom Drugoga svjetskog rata učinio svojim glavnim doušnikom o Führeru. Za neke je bio izdajica ili beznačajni lakrdijaš, za druge jedan od tvoraca zla. Njegova tragična, burleskna, misterijom obavijena životna priča, u kojoj susrećemo Goebbelsa, Göringa i sestre Mitford, ali i Thomasa Manna, Carla Junga i Romy Schneider, dostojna je priče junaka romana. Uživati poštovanje čovjeka kojemu se diviš prava je sreća koja graniči s čudom, jer se u svakom trenutku bojiš da ćeš je izgubiti. U tom razdoblju, Putzi je bio odabran i bio je spreman na sve da njegova sreća potraje. Obožavao je Hitlera i znao je vrlo dobro što ovaj od njega očekuje, za početak veze u minhenskom visokom društvu, koje samo stara obitelj može imati. To visoko društvo osvojio je Hitlerov govor, njegova karizma i lažna skromnost. Najčešće se s njima susretao u tradicionalnoj bavarskoj odjeći, koju je nosio i pred fotografima koji su ovjekovječili njegov boravak u zatvoru u Lands­bergu. Svi su vjerovali u iskrenost čovjeka koji je predstavljao utjelovljenje nacije koju su željeli vidjeti ponovno rođenu. Zaboravili su da su oni sami uzrok nestanka vrijednosti koje je Hitler želio obnoviti. Bez Putzija, Führer ne bi doživio takav uspon.

Igra sjena

Neki roman vas može privući preporukom, sadržajem, naslovnicom koja vam je iz nekog razloga privlačna ili nečim sasvim drugim, kao što je osjećaj da bi vam se upravo taj roman mogao svidjeti. Ja ću ovdje pokušati prenijeti ono što je meni „Igra sjena” dala, kako bih vas nagovorila da ju pročitate. Neću okolišati, želim da ova priča dopre do što više ljudi iz nekoliko razloga, a sve ću ih navesti dalje u tekstu. Početak nije obećavao mnogo Mene je, priznajem, na prvu privukla naslovnica svojom viktorijanski gotičkom aurom, a onda i sadržaj u kojem saznajemo da je riječ o povijesnoj fikciji u kojoj mjesto junaka pripada ni manje ni više nego Bramu Stokeru, autoru „Drakule”. Roman istražuje njegove odnose s glumcima Henryjem Irvingom i Ellen Terry te nam kroz usputne sitnice rasvjetljava misterij nastanka već spomenutog kultnog Stokerova romana. Početak me, moram priznati, nije oduševio. Prvo što sam zamijetila bilo je pripovijedanje u sadašnjem vremenu, što je pomalo neobično i smatra se odmakom od onoga na što smo navikli. Osjetila sam razočaranje jer sam se nadala kako će me priča odmah uvući u nešto magično na tragu serije „Penny Dreadful” (oni koji su gledali znaju na što mislim kad to kažem), a krenulo je s pomalo kaotičnim skakanjem u vremenu i pripovijedanjem u prezentu. No, nisam imala namjeru odustati zbog toga i nastavila sam s čitanjem. Ono što sam smatrala manjkavošću na početku, na kraju se ispostavilo briljantnim pripovijednim postupkom. Marija Anušić, ziher.hr