Oznaka:

Za sociologiju

Tekstove odabrali i zaključno poglavlje napisali Janez Jerovšek, Veljko Rus i Josip Županov. Autori: Jerovšek, Marko Kos, Siniša Maričić, Jože Mencinger, Tea Petrin, Eugen Pusić, Rus, Županov

Crtice iz tajne službe

Richard Wilmer Rowan bio je američki pisac poznat po svom istraživanju špijunaže i tajnih službi, posebno kroz svoju utjecajnu knjigu Crtice iz tajne službe, objavljenu 1937. Ovo djelo nudi sveobuhvatan pregled špijunaže koja se proteže kroz trideset i tri stoljeća, s detaljima ključnih operacije i njihov utjecaj na globalne događaje, uz ilustracije koje poboljšavaju narativ. Rowanova druga značajna djela uključuju Modern Spies Tell Their Stories i The Molly Maguires, odražavajući njegov duboki interes za teme tajnovitosti i inteligencije. Njegovi su spisi i dalje značajni za razumijevanje povijesne složenosti špijunaže i njezine uloge u oblikovanju međunarodnih odnosa.

Japanska špijunaža u Americi

Japanska špijunaža u Americi ??je publicistička knjiga koju je napisao Alan Hynd, objavljena 1943. Knjiga istražuje aktivnosti japanske špijunaže u Sjedinjenim Državama prije i tijekom Drugog svjetskog rata, s detaljima kako su japanski špijuni djelovali i infiltrirali se u američko društvo. Pruža detaljnu analizu političke i društvene klime tog vremena, rasvjetljavajući prijetnje koje predstavlja špijunaža i implikacije za nacionalnu sigurnost. Djelo je steklo dodatno priznanje kad je 1945. adaptirano u film u režiji Williama A. Berkea, koji je dramatizirao svoje teme kroz izmišljeni narativ koji uključuje Amerikanca kojeg je regrutirao japanski špijunski lanac.

Besmrtnost : roman

Aleksjej Kuzmič Jugov (1902–1979) bio je sovjetski pisac poznat po svojim autobiografskim i povijesnim romanima. Njegovo najpoznatije djelo, roman Besmrtnost, objavljen 1941. godine, temelji se na njegovim Zapisima. Ovaj roman nosi autobiografski karakter i preveden je na nekoliko stranih jezika, a u njemu se opisuje život na iskopinama u dubokoj sibirskoj tajgi krajem 1920-ih godina. Djelo odražava teškoće i stvarnosti života ljudi koji rade u surovim prirodnim uvjetima, kombinirajući osobnu priču autora s širim društvenim i povijesnim temama. Besmrtnost je visoko ocijenjena među suvremenicima i smatra se važnim doprinosom sovjetskoj književnosti. Knjige Aleksjeja Jugova i dalje se proučavaju kao značajni primjeri sovjetske proze, a Besmrtnost se ističe kao ključno djelo koje pomaže razumjeti ne samo osobna iskustva autora, već i širi kontekst vremena u kojem je živio.

Književno-kritički članci

Vissarion Grigorijevič Belinski (1811–1848) bio je istaknuti ruski književni kritičar i publicist koji je imao ključnu ulogu u razvoju ruske kulture 19. stoljeća. Rođen 11. lipnja 1811. godine u Sveaborgu (danas Suomenlinna, Finska), Belinski je studirao na Moskovskom sveučilištu, gdje je započeo s objavljivanjem svojih prvih književnih radova. Iako je bio isključen iz sveučilišta zbog svojih neprikladnih stavova, nastavio je raditi u različitim časopisima, razvijajući svoje kritičke ideje i analizirajući djela pisaca poput Puškina i Lermontova. Belinski je bio osnivač kazališne kritike u Rusiji i razvio teoriju realizma, naglašavajući važnost odražavanja stvarnosti u književnosti. Njegovi članci kombinirali su analizu djela s povijesno-književnim obrazloženjima, a surađivao je s časopisom Otčestvennye zapiski, objavivši više od 120 radova. Kao ključna figura među zapadnjacima i liberalnom inteligencijom, Belinski je naglašavao potrebu za društvenim promjenama, kritizirajući licemjerje i lažnost. Nažalost, njegovo zdravlje se naglo pogoršalo 1848. godine, a preminuo je 26. svibnja (7. lipnja) te godine u Sankt Peterburgu, ostavljajući trajno nasljeđe u ruskoj književnosti i kritici. Plehanov o Bjelinskom Junak našeg doba Evgenije Onjegin Doživljaji Čičikova ili Mrtve duše Pismo Gogolju Pogled na rusku književnost u 1847. godini O kritici i o književnim mišljenjima Moskovskog posmatrača Govor o kritici

Bijela breza

Bijela breza (izvorni naslov: Belaya Beryoza) je roman Mihaila Bubennova, objavljen 1954. godine od strane Izdavačke kuće stranih jezika u Moskvi. Narativ se fokusira na rane faze Drugog svjetskog rata, posebno ističući intenzivne obrambene bitke i sumorna iskustva povlačenja s kojima su se suočavale sovjetske snage tijekom tog razdoblja. Knjiga je dobila pažnju zbog svog povijesnog konteksta, prikazujući borbe i otpornost vojnika dok se suočavaju s teškim stvarnostima rata. Osvojila je Staljinovu nagradu 1947. godine, što odražava njezinu važnost unutar sovjetske književnosti tog doba. Roman je strukturiran u dva dijela, nudeći detaljan prikaz događaja i likova koji utjelovljuju duh i izazove ratnog vremena.

Bijela smrt

Wir kommen aus dem Meer (u prijevodu Bijela smrt) je značajno djelo Hansa Hassa, austrijskog zoologa i pionira podvodnog filma. Objavljena 1958. godine, knjiga kombinira znanstvena zapažanja s osobnim anegdotama iz Hassovih opsežnih podvodnih istraživanja na njegovom brodu Xarifa. Naglašava duboku povezanost između čovječanstva i oceana, baveći se temama evolucije i važnosti morskih ekosustava. Kroz živopisne opise i zapanjujuću podvodnu fotografiju, Hass poziva čitatelje da cijene ljepotu i složenost morskog života, potičući dublje razumijevanje naših korijena i našeg odnosa s morem. Hass nije bio samo talentirani pisac, već i značajna figura u morskoj znanosti, poznat po svojim inovacijama u tehnologiji ronjenja. Razvio je ranu ronilačku opremu koja je omogućila veću pokretljivost pod vodom, što je revolucioniralo morska istraživanja. Njegove ekspedicije doprinijele su našem znanju o oceanima i istaknule potrebu za očuvanjem tih okoliša. Wir kommen aus dem Meer ostaje svjedočanstvo Hassove doživotne predanosti istraživanju podvodnog svijeta i zagovaranju njegove zaštite, čineći je važnim štivom za sve koji su zainteresirani za morsku biologiju i zaštitu okoliša.

Pogledi na realni socijalizam

Priredio Ulf Wolter. Autori: Jakob Moneta, Lucio Lombardo Radice, Pierre Frank, Helmut Fleischer, Hassan Givsan, Lawrence KRader, Jiri Pelikan, Hermann Weber, Heinz Brandt, Joachim Bischoff Klaus Dietter Lühn, Rudi Dutschke

Iza ugla, ogledalo

Nova knjiga Branislava Glumca „Iza ugla, ogledalo“ raznožanrovsko je djelo (od proze, feljtonistike do poetskih tekstova i drame) ispisano prepoznatljivim stilom ovog važnog suvremenog književnika, kritičara i antologičara. U svojim zapisima Glumac se bavi susretima s umjetnicima i kulturnjacima poput Miroslava Krleže, Vesne Parun, Gustava Krkleca, Joakima Marušića, Milivoja Slavičeka, Matije Skurjenog, Ivana Lackovića – Croate… Javne osobe isprepletene su s onima iz Glumčeva intimističkog i obiteljskog kruga te se takvom gradnjom teksta otvara pristup jednom osobnijem čitanju i javnih osoba koje više nisu tek biografska natuknica u kakvu leksikonu ili enciklopediji. K tome, zaokupljen je Glumac pozicijom umjetnosti u društvu, književnom kritikom – pamćenjem i zaboravom – te neiscrpnim temama poput erosa i thanosa, ljubavi, tijela, vremena. U ovoj knjizi nalazi se i drama „Iza ugla, soba za leptire“, koja je (pod naslovom „Hvatači sjenki“) dobila III. nagradu za dramsko djelo „Marin Držić“ na natječaju Ministarstva kulture, zatim intervju s Tonkom Maroevićem objavljen prvotno u časopisu Poezija, te tekstovi Nenada Fabijanića, Zorana Ferića, Željka Ivanjeka, Dorte Jagić, Zdenka Jelčića, Ive Körbler, Josipe Lisac, Tihomira Lončara, Alojza Majetića, Tonka Maroevića, Irene Matijašević, Danijele Martinović, Želimira Mesarića, A. Saške Mutić, Nikole Petkovića, Davora Schunka, Đure Sedera, Aleksandra Stankovića, Zoranu Vakule, Lordana Zafranovića i Darije Žilić koji su svojevrsni komentar naslova same knjige. Više od šezdeset pet godina književnog stvaralaštva koje je Glumac proveo kao profesionalni književnik, kritičar, antologičar te povremeni novinar i urednik, i tijekom kojih je objavio tridesetak autorskih knjiga, antologija, zbirki razgovora i zapisa najbolji su pokazatelj njegove nezaobilazne pojave u našoj književnosti, ali i bogatog životnog iskustva itekako prisutnog i u njegovoj najnovijoj knjizi „Iza ugla, ogledalo“.

Korabglicza (Korabljica)

Korabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita dogaglajih poglavitih u dva poglavja razdigliena. Tiskao Antun Martekini u Dubrovniku.

Truth and Human Fellowship

T. S. Eliot once called Jacques Maritain the most conspicuous figure and probably the most powerful force in contemporary philosophy. His wife and devoted intellectual companion, Raissa Maritain, was of Jewish descent but joined the Catholic church with him in 1906. Maritain studied under Henri Bergson but was dissatisfied with his teacher’s philosophy, eventually finding certainty in the system of St. Thomas Aquinas. He lectured widely in Europe and in North and South America, and lived and taught in New York during World War II. Appointed French ambassador to the Vatican in 1945, he resigned in 1948 to teach philosophy at Princeton University, where he remained until his retirement in 1953. He was prominent in the Catholic intellectual resurgence, with a keen perception of modern French literature. Although Maritain regarded metaphysics as central to civilization and metaphysically his position was Thomism, he took full measure of the intellectual currents of his time and articulated a resilient and vital Thomism, applying the principles of scholasticism to contemporary issues. In 1963, Maritain was honored by the French literary world with the national Grand Prize for letters. He learned of the award at his retreat in a small monastery near Toulouse where he had been living in ascetic retirement for some years. In 1967, the publication of The Peasant of the Garonne disturbed the French Roman Catholic world. In it, Maritain attacked the neo-modernism that he had seen developing in the church in recent decades, especially since the Second Vatican Council. According to Jaroslav Pelikan, writing in the Saturday Review of Literature, He laments that in avant-garde Roman Catholic theology today he can ‘read nothing about the redeeming sacrifice or the merits of the Passion.’ In his interpretation, the whole of the Christian tradition has identified redemption with the sacrifice of the cross. But now, all of that is being discarded, along with the idea of hell, the doctrine of creation out of nothing, the infancy narratives of the Gospels, and belief in the immortality of the human soul. Maritain’s wife, Raissa, also distinguished herself as a philosophical author and poet. The project of publishing Oeuvres Completes of Jacques and Raissa Maritain has been in progress since 1982, with seven volumes now in print. First edition. 12mo. 32pp. Stapled green wrappers with printed paper label. Fine. Text of a lecture.